Nastavak devetnaestog koraka: O čemu da ne razgovaramo?
- 1. O drugima
Razgovor o drugima zna destruktivno djelovati na porodicu. I doista, čemu potreba da razgovorom o drugima prljamo svoja druženja. Pored toga što se takvi razgovori s vjerskog gledišta smatraju grijehom, oni narušavaju i duhovni mir porodice. Ukoliko su oni o kojima pričamo u boljem položaju od nas, otvara se put za usporedbe, zavist, žalovanje, zlobu, samosažaljavanje i slično. A ukoliko su pak u lošijoj situaciji od nas, u vlastitoj porodici stvaramo pretpostavke za oholost, uznositost, hvalisavost, potcjenjivanje drugih i slično. Svakako, uzoran život drugih katkad nam može poslužiti kao uzor i razgovor možemo voditi s tim ciljem. U slučaju da supružnici nisu osjetljivi spram te druge porodice ili osobe, takav razgovor može se smatrati poželjnim.
- 2. O gorkoj prošlosti
Bračni život je početak novih iskustava za mladi bračni par. Stupanjem u brak, mladić i djevojka ulaze u ozračje s kakvim ranije nisu imali iskustva. Zato, moguće je da u nekim periodima bračnog života, posebno u njegovim početnim fazama, dođe i do nesporazuma, koji znaju čak biti i žestoki te otići jako daleko. Međutim, uglavnom se u takvim slučajevima, uz uviđavnost jedne ili obje strane, ili uz posredovanje treće osobe, takve krize prevaziđu i odnosi se normaliziraju. U takvim situacijama treba, prije svega, zahvaliti Bogu što nastali sukob nije razorio bračni život i što se opet uplovilo u mirnu luku. Drugo, nakon prevazilaženja krize, prevazišlu situaciju ne smije se koristiti kao sredstvo za vrijeđanje supružnika. Kasnije podsjećanje na kriznu situaciju bit će bolno za onoga ko je izazvao krizu i osjećat će se kao da mu se predbacuje. Takvo predbacivanje može biti uzročnikom nove krize, možda i još intenzivnije nego prethodna. Naravno, ukoliko će podsjećanje na prošlost djelovati poučno i ukoliko to neće uvrijediti supružnika, ono je korisno i konstruktivno.
- 3. O pitanjima o kojima nismo dovoljno obaviješteni
Razgovor o bilo čemu podrazumijeva dovoljnu obaviještenost o tom pitanju. U slučaju nepostojanja makar minimalnih informacija, razgovor ne samo da neće biti koristan, nego katkad može biti i opasan. Naprimjer, ukoliko je tema razgovora između žene i muža odgoj djece, ali nijedno od njih nije dovoljno obaviješteno o tom pitanju, moguće je da razgovor rezultira odabirom pogrešne odgojne metode. Kako bi se izbjeglo takve loše posljedice, žena i muž, ili barem jedno od njih, moraju posjedovati prije razgovora da se informiraju o ovoj temi. Pridržavajući se tog načela, pred porodicom otvaramo i vrata obrazovanja.
