Mila moja, prošli put, dok sam te milovala na svom krilu i dok si mi pričala svoje tuge, šaptala sam ti o lijepom mišljenju. O Gospodaru. Sjećaš se, zar ne? Sad ću te podsjetiti na onaj jedan trenutak koji dođe nakon predaje i baš tog, lijepog mišljenja o Gospodaru. Kada se srce više ne hvata […]
Kao da te Bahar čita – O zahvalnosti koja ne zavisi od ishoda! Read More »
Ružo moja dopusti da ti zagrlim srce. Približi se još malo, da ti šapnem nešto…još tiše..čuješ li me? Sjećaš se da smo pričale..o predaji. Ne mislim na odustajanje, već na predaju, prepuštanje. Njemu. Svemogućem. Tvom Vlasniku. Sada ti šapćem o onome što dolazi nakon te predaje…o lijepom mišljenju o tvom Gospodaru. Nakon što pustiš…ne ostane
Kao da te Bahar čita – O lijepom mišljenju o Gospodaru! Read More »
Već četvrti put u našoj rubrici “Srca koja čuvaju Kur’an” otvaramo vrata života jedne čuvarice Allahove riječi. Svaka priča do sada bila je jedinstvena, ali sve su nas vodile istom izvoru, snazi koju daje Kur’an kada se smjesti u srce. U ovom nastavku donosimo priču naše četvrte hafize, čiji put hifza svjedoči o tome da
“Srca koja čuvaju Kur'an” – Hafiza Adisa Aganhodžić Read More »
O predaji. Ne onoj koja te slomi, nego onoj zbog koje prvi put osjetiš kako izgleda biti nošena. Tvoja Bahar ti piše opet, svilo moja. Prošli put pričale smo o strpljenju… a vidi kako te polahko vodi put dalje, dublje, mirnije. Jer nakon strpljenja uvijek dođe predaja, ne kao poraz, nego kao olakšanje koje se
“Kao da te Bahar čita…” – O predaji, ali ne onoj koja te slomi… Read More »
Tvoja Bahar ti piše ponovo. Pišem ti o strpljenju. Ne onom što šuti dok boli, nego onom koje raste iz srca i zna zašto čeka. Sjećaš se, mila moja, kad smo govorile o povjerenju? O onom koraku u maglu, kad ne znaš kuda vodi, ali ideš jer znaš Kome pripadaš. Strpljenje je taj korak, samo
Tvoja Bahar ti se javlja ponovo. Znam, možda si mislila da ćeš između redova pronaći gotove odgovore, a ja ti donosim nešto drugo. Podsjećanja. Ne recept, ne sigurnu formulu, već tihe ključeve za vrata koja već nosiš u sebi. Povjerenje je jedno od njih. Nije uvijek lahko vjerovati. Ponekad ti srce šapuće da pustiš, dok
Tvoja Bahar ti piše po treći put. I kao da osjećam da si me već čekala, makar i ne znajući. Možda si me prizvala pogledom koji si spustila u šolju jutarnje kafe. Možda kroz tihu dovu koju si šaptala navečer, na jastuku mokrom od misli koje nisu mogle da se izgovore. Znaš, žene najdublje zovu…šutnjom.
“Kao da te Bahar čita…” – O ljubavi: ne onoj koju tražiš – već onoj kojom postaješ Read More »
Ružo moja. Došla sam ti. Opet. Obećala sam ti. Da te zagrlim. Tvoja Bahar je opet tu. Možda si me i prizivala, iako to nisi znala. Možda si, dok si gledala kroz prozor, ili dok si kuhala kahvu u tišini svoje kuhinje, osjetila da ti neko fali. Da neko treba da dođe, sjedne ti blizu
“Kao da te Bahar čita…” O strahovima: za tvoje srce koje se boji, a ipak kuca dalje… Read More »
Ružo moja. Ne čuješ me? Tebe dozivam. Da, baš tebi se obraćam, ružo moja mirisna. Zašto si odmah pogledala oko sebe misleći da se obraćam nekome drugom? Zašto odmah nisi pomislila na sebe? Zar tvoje srce ne doziva ljubav kojom treba da nahraniš svoje biće? O ti, divni insanu čije oči pažljivo čitaju ove retke
“Kao da te Bahar čita…” Read More »
