Različiti oblici ibadeta kojima nas je zadužio Uzvišeni Allah znak su Njegove neizmijerne milosti prema nama. Određene ibadete, Allah Uzvišeni je učinio svakodnevnom obavezom kao što je namaz, druge je opet propisao u određenim mjesecima kao što je post u odabranom mjesecu ramazanu te obavljanje obreda hadža i prinošenje žrtve u svetom mjesecu zul hidžetu. Dva blagdana koja su muslimanima darovana predstavljaju vrhunac i krunu vjernikovog ibadeta. Dok Ramazanskom bajramu prethodi mjesec posta, odricanja, sabura i borbe sa samim sobom, Kurban bajramu prethode zahtjevni obredi hadža u kojima hadžije napuštajući svoju domovinu, komfor svakodnevnog života, žrtvujući svoj imetak, vrijeme, zdravlje i trud odlaze u sveta mjesta da obave petu islamsku dužnost. Oni koji ostaju kod kuća, a imaju mogućnost, prinose kurban kao žrtvu i na taj način se odazivaju naredbi Uzvišenog Stvoritelja.
Bajram se na arapskom zove „Eid“ a u prijevodu znači povratak, vraćanje što, između ostalog, ukazuje na naše vraćanje onim pravim, istinskim vrijednostima. Nijedan uspjeh nije moguće ostvariti bez truda, žrtve, odricanja, posvećenosti i uloženog vremena pa tako i Allahovo zadovoljstvo nije moguće postići ukoliko svakodnevno ne ulažemo sebe . Nijedan naš napor, trud i rad nisu uzalud, pozitivne posljedice onoga što radimo u ime Allaha ćemo osjetiti još na dunjaluku, a na Ahiretu nas, ako Bog da, čeka posebna nagrada.
Žrtvovanje kurbana i bajramski tekbiri kao izraz posebne zahvalnosti Uzvišenom Stvoritelju
Dužnost klanja kurbana kao vadžib (obaveza) znak je požrtvovanosti na Allahovom, dž.š., putu i predstavlja izraz zahvalnosti na darovanim nam blagodatima. Sam cilj klanja kurbana jeste odazivanje naredbi Uzvišenog Allaha i postizanje Njegovog zadovoljstva. U Kur'anu se kaže: „Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine!“ Ovaj kur'anski ajet naglašava da je Allah dž.š. određujući propis klanja kurbana, odredio da njen osnovni cilj bude duhovno-moralnog karaktera koji treba da rezultira preporađanjem srca vjernika i njegovu samoobavezu na žrtvovanje, rad i čuvanje islamskih propisa te izvršavanje kur'anskrh obaveza, jer drugačije nema koristi od svoga kurbana.
Islam zahtijeva da se čuva i osnažuje bratska veza među ljudima. U tom smislu, klanje kurbana ima veoma značajan doprinos.To je ibadet koji osnažuje jedinstvo u zajednici, širi empatiju i ljubav među vjernicima. Osim što klanje kurbana predstavlja ispunjavanje propisa ono bez sumnje čisti vjernika od škrtosti, pohlepe i pretjerane ljubavi prema dunjalučkom imetku dok će siromahu udijeljeni kurban omogućiti da osjeti zahvalnost spram Allaha, dž.š. koja će ga sačuvati zavisti prema imućnijim od sebe.
Bajram je radost i milost koju nam spušta Uzvišeni Allah, zato ga danima Bajrama posebno veličamo učeči tekbire. Učenje tekbira tj. veličanje Allaha dž.š. jedno je od obilježja i Ramazanskog i Kurban bajrama. Za razliku od Ramazanskog bajrama kada se sa učenjem tekbira počinje zalaskom sunca tridesetog dana ili viđenja mlađaka dvadeset i devetog dana ramazana, sve do vremena izlaska imama na mjesto klanjanja Bajrama, tekbiri za Kurban bajram se uče poslije svakog farz namaza počevši od sabaha na Dan Arefata (9. dan zu-l-hidžeta) do poslije ikindije namaza zadnjeg dana tešrika (četvrtog dana bajrama). Donošenje tekbira je vadžib u našem (hanefijskom) mezhebu neovisno od toga izvršava li osoba propis klanja kurbana ili ne. Pored tih tekbira određenih vremenom donose se općeniti tekbiri u toku ovih dana. Veličanje Allaha biva srcima i jezicima.
U danima Bajrama muslimani su dužni izbjegavati sve oblike griješnog ponašanja
Bajrami nam dolaze kao dokaz od Gospodara da možemo i trebamo napraviti promjenu, biti bolji i drugačiji. Bajrami nam pružaju priliku da oživimo osjećaj zajedništava, međusobne bratske ljubavi, empatije i sloge. Uz to su Bajrami kao i način njihovog dočekivanja i proslavljanja pokazatelj našeg odgoja, opće kulture i nadasve bogobojaznosti kao glavne odrednice svakog vjernika. Bajram nije samo trijumf tijela koje je izašlo kao
pobjednik nad samim sobom, Bajram je i duhovna radost susreta sa drugima i podjela te radosti sa roditeljima, rodbinom, djecom, a sve to na halal način i onako kako je zadovoljan Uzvišeni Allah.
Iako je u bajramskim danima u fokusu veselje, radost, obilasci rodbine i prijatelja i druženje, ne treba zaboraviti da bajramsko slavlje ima i svoje adabe (kulturu/pravila ponašanja) kojih se treba pridržavati. Vjernik nijednog trenutka ne smije zaboraviti da se u svim životnim prilikama treba ponašati u duhu vjere i u okvirima dozvoljenog. Treba se truditi da pored obaveznih propisa primijeni i one lijepe adabe kako bi mubarek dane Bajrama proveo na najljepši način i postigao potpunu nagradu kod Uzvišenog Stvoritelja.
Kao što znamo sunnet je Bajram dočekati u lijepoj i po mogućnosti novoj odjeći, čistog i namirisanog tijela i u čistoj kući. Za Bajrame je karakteristično da se veselje, svečanost i proslava ubrajaju u ibadet Allahu, dž.š. Iako skoro svi ibadeti zahtijevaju mirnoću, koncentraciju, kontrolu i ograničavanje strasti, kod Bajrama je drugačije: ibadet je veselje, obilnija sofra i pjesma, uz uvjet da ništa od spomenutog ne izlazi iz okvira uzvišenoga Šerijata.
Muslimanu ne priliči da Bajram proslavlja uz alkohol i da odlazi na proslave gdje bi uz pjesme i razvrat proveo ovaj blagdan, a ako tako postupi griješan je kod Allaha dž.š.
Iako se svi potrudimo da za Bajram imamo svečaniji i obilniji ručak treba istači da poenta slavlja nije u prejedanju i opijanju, nego u zajedničkom okupljanju i zbližavanju, prije svega porodice pa onda komšija i rodbine.
Bajram kod kuće u krugu porodice je najljepši, ali i onaj koji se dočeka na hadžu je neopisivo poseban pogotovo kada znamo da je hadž jedan od temelja islama i dužnost svakog muslimana. Dočekati Bajram na svetim mjestima predstavlja vrhunac čovjekovog imana. Skidanjem ihrama hadžija skida i breme koje je nosio kroz život i vraća se kući, ako Bog da, čist od grijeha kao od majke rođen.
Naša lijepa vjera usmjerava svako ljudsko djelovanje u pravcu približavanja Allahu dž.š., što znači da svaka naša radnja i ibadet, riječ i djelo, kretanja i običaj, treba da budu usmjereni u tom jedinstvenom pravcu, čime se mora oblikovati čitav život jednog muslimana.
Molim Allaha dž.š.da primi naše ibadete koje smo činili u proteklim danima kao i ostale koje ćemo činiti u danima Bajrama.
Neka vam bajramski dani donesu mir, sreću, zdravlje i bereket.
BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!
Piše: Dženita Mušinbegović