Obrazovanje nije tek prenos znanja ili formalna obaveza, ono je temeljno ljudsko pravo i duboka duhovna potreba. Za muslimanke, u svjetlu vjere i historije, obrazovanje predstavlja most između unutrašnje istine i vanjskog djelovanja, put kojim se ostvaruje ne samo intelektualni, već i moralni i duhovni razvoj.
U islamu, znanje je istovremeno svjetlo i amanet. Prva objava poslaniku Muhammedu, a.s., bila je jednostavna riječ: „Čitaj!“, poziv koji nadilazi puko čitanje i obuhvata cjelovit proces učenja, razmišljanja, samoproučavanja i podučavanja. Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu: „i reci: ‘Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!’“ (Sura Ta-Ha, 20:114), podsjećajući nas na neprestanu potrebu za učenjem i duhovnim rastom.
Poslanik Muhammed, a.s., nas uči da je: „Traženje znanja obaveza svakog muslimana“, naglašavajući da je pravo i dužnost sticanja znanja podjednako važna za žene i muškarce.
Historijski pogled potvrđuje da su muslimanke oduvijek igrale ključnu ulogu u kulturnom i intelektualnom životu. One su bile čuvarice znanja i mudrosti, učiteljice i naučnice, svjetionici u eri u kojoj je ženski glas često bio potisnut. Njihova uloga podsjeća nas da je obrazovanje žena temelj, ne samo individualnog, nego i kolektivnog napretka.
Jedan od najsvjetlijih primjera ove istine je Fatima al-Fihri, žena iz 9. stoljeća, koja je u Fesu, u Maroku, osnovala Univerzitet al-Qarawiyyin —
poznatu kontinuirano aktivnu visoku školu na svijetu. Njena vizija i posvećenost obrazovanju ostavljaju trajni pečat u historiji: ona je znala da obrazovanje nije privilegija, već sredstvo oslobađanja i trajnog napretka.
Za savremenu muslimanku, obrazovanje postaje sredstvo oslobađanja i afirmacije. Ono joj pruža kapacitete da preispituje, kritički sagledava društvene norme i doprinosi izgradnji pravednijeg društva. Sposobnost samostalnog razmišljanja i djelovanja, proizašla iz znanja, daje joj moć da balansira između tradicije i moderniteta, između ličnog identiteta i univerzalnih vrijednosti.
Obrazovana žena nije samo proizvod obrazovnog sistema. Ona je kreatorica vlastite sudbine i stub stabilnosti porodice i zajednice. Njena spoznaja ne znači otuđenje od duhovnosti, već dublje razumijevanje svoje vjere i njezinu praktičnu primjenu u svakodnevnom životu. Kroz obrazovanje, muslimanka razvija sposobnost da bude nositeljica mudrosti, istine i suosjećanja…kvaliteta koje mijenjaju društvo iz temelja. Na bolje. Na dobro.
Uloga obrazovanja u emancipaciji muslimanki nije suprotstavljanje vjeri, već njeno osnaživanje. Obrazovanje joj omogućava da tumači vlastiti religijski i kulturni identitet s autonomijom i sviješću. Tako, ona ne postaje samo pasivni primatelj tradicije, nego aktivni tvorac njezinog značenja i primjene u savremenom svijetu.
Danas, više nego ikad, važno je afirmirati pravo muslimanki na kvalitetno i inkluzivno obrazovanje. To pravo nije privilegija, već temelj za ostvarivanje potencijala koji svaka žena nosi u sebi. Ulaganje u obrazovanje žena odjekuje kao investicija u cijelu zajednicu, jer obrazovana žena oplemenjuje i podučava generacije koje dolaze.
Obrazovanje je, dakle, prostor slobode, izgradnje ličnosti i duhovnog rasta. Kroz njega, muslimanka postaje svjesna svoje vrijednosti i sposobnosti da oblikuje svoj život u skladu s univerzalnim principima pravde, jednakosti i milosti. U tom smislu, obrazovanje nije kraj, već početak trajnog puta ka samospoznaji i aktivnom učešću u izgradnji boljeg svijeta.
Budi muslimanka koja prepoznaje obrazovanje kao svjetlo koje rasvjetljuje tvoje unutrašnje horizonte, kao i puteve tvoje zajednice.
Kroz znanje i vjeru, hrabro koračaj prema svojim snovima i neka postanu svjetionik mudrosti i snage u ovom izazovnom vremenu.
Piše: Selma Topalović