Ljubav i milost Poslanika Muhammeda, a.s. prema njegovom ummetu ogleda se u tome što nas je podučio svemu što nam je potrebno kako bismo postigli sreću i uspjeh na oba svijeta. Poseban akcenat Poslanik a.s. stavio je na lijepe međuljudske odnose. Mnogo je njegovih izreka u kojima je savjetovao da činimo dobro jedni drugima, da olakšavamo, a ne otežavamo, te da se međusobno potpomažemo i natječemo u dobru. Svi savjeti Poslanika, a.s. od velikog su značaja i imaju neprocjenjivu i neprolaznu vrijednost. Podstičući muslimane na međusobnu brigu i pažnju Poslanik, a.s. u jednom hadisu kaže: “Ko otkloni mu’minu (vjerniku) teškoću od dunjalučkih teškoća, Allah će njemu otkloniti teškoću od teškoća Sudnjega dana. A ko olakša onome koji je u nevolji, Allah će njemu olakšati i na dunjaluku i na Ahiretu. A ko sakrije (sramotu) muslimana, Allah će sakriti njegovu sramotu i na dunjaluku i na Ahiretu. Allah pomaže Svome robu onoliko koliko on pomaže svome bratu.” (Muslim)
Da od svih hadisa koji se tiču međuljudskih odnosa, znamo samo za ovaj bio bi dovoljan da shvatimo veličinu Poslanikove a.s. ljubavi prema svome ummetu koju je pokazivao kroz savjetovanje, zatim postupke koje vjernik treba da čini kako bi stekao Allahovu ljubav i zadovoljstvo, kao i plemenit i moralan odnos vjernika međusobno. Poenta ovog hadisa ukazuje na ovo zadnje, a to je lijep odnos i međusobno potpomaganje vjernika.
Širina Poslanikovih riječi i veličina nagrade
U citiranom hadisu Poslanik a.s. spominje „teškoću od dunjaluičkih teškoća“, ne precizirajući njenu prirodu niti njenu veličinu i značaj. Nevolja sama po sebi donosi neprijatnost i nema čovjeka koji u trenucima bolesti, siromaštva, tuge i brige, ili nekog drugog iskušenja nije potreban brižne dobročiniteljske ruke koja će mu pomoći da lakše prebrodi iskušenje, ublažiti mu bol, utješiti ga i ohrabriti. A pomoći možemo na više načina: riječju, djelom ili barem stisakom ruke i zagrljajem popraćenim riječima ohrabrenja. Ono što često zaboravljamo jeste da nekada i same riječi mogu biti upravo ono što je našem sagovorniku potrebno. Osim što nevoljniku može olakšati, riječ izgovorena u pravo vrijeme ima moć da potpuno promijeni njegovu percepciju o stanju koje trenutno proživljava. Koliko god je bitno ono što kažemo čovjeku u nevolji bitan je i način na koji mu prenosimo riječi, jer će mu to zasigurno ostati urezano u sjećanju. Dakle, način na koji nešto kažemo može biti jednako važan kao i sadržaj onog što kažemo. Zato nikada ne smijemo podcijeniti snagu rijeći i moć plemenitog i dobronamjernog pristupa.
Obaveza vjernika je da sakrije tuđu sramotu
“A ko sakrije (sramotu) muslimana, Allah će sakriti njegovu sramotu na dunjaluku i na Ahiretu.”
Bilo da se radi o vjerniku ili velikom grješniku naša obaveza je da kada vidimo loše postupke drugog ili o njima budemo obaviješteni da ne širimo to što smo vidjeli ili čuli jer iz navedenog hadisa se razumije da je skrivanje sramote brata muslimana, veliko dobro djelo za koje Allah nagrađuje skrivanjem naše sramote i na dunjaluku i na Ahiretu. Međutim, ukoliko sramotu vidi ili za nju sazna čovjek koji je poznat po svojoj učenosti, ugledu i lijepom moralu dužan je nasamo posavjetovati onoga pri kome je dotična sramota i ne pričati o njegovom grijehu pred drugima. Ono što iskreni vjernik nikad ne smije zaboraviti jeste da ga velika nagrada čeka ukoliko pokrije tuđi grijeh i sramotu.
Uzvišeni Allah će prema Svojim robovima postupati na Sudnjem danu onako kako oni budu postupali prema Njegovim stvorenjima na dunjaluku. Zato otkloni drugome brigu na dunjaluku, da bi Gospodar otklonio tvoju brigu na Ahiretu, pokrij tuđu sramotu danas da bi ti sutra tvoje sramote Gospodar sakrio pred stanovnicima nebesa i zemlje. Pruži ruku pomoći bratu u nevolji , Gospodar te neće ostaviti niti zaboraviti na Danu velikog straha i neizvijesnosti.
Pričanje o počinjenom grijehu je dodatni grijeh
O počinjenom grijehu (bilo da se radi o grijehu drugog ili našem lično), nije dozvoljeno pričati, jer bi pričanje o grijehu, pogotovo ako bi to bilo hvalisanje i ponos zbog tog čina, bio dodatni grijeh. Onaj ko s ponosom priča o svom grijehu, time izražava nepokornost prema Stvoritelju, čije propise i zabrane krši. Ko upadne u grijeh, a svi smo skloni griješenju, vrlo brzo spozna Allahovu milost, dobrotu i pokrivanje grijeha. Da Allah hoće mogao bi nas istog momenta kazniti i osramotiti pred ljudima. Ali Njegova milost je sveobuhvatna i On, Plemeniti ostavlja otvorena vrata pokajanja svim Svojim robovima.
Uzvišeni Allah mogao je čovjeka zaštititi od grijeha i griješenja, međutim ostavio je čovjeku, da se sâm izbori s time i u tome se krije velika pouka i mudrost. Upadanje u grijehe čini da čovjek ima razumijevanja za druge ljude, da im nađe opravdanja i da bude samilostan i blag prema njima, a ne osoran i grub. Grijeh čovjeka navede da se pozabavi sobom i svojim životom i sprječava ga da istražuje i prati mahane drugih ljudi, jer nema vremena za druge kada su ga zabavili vlastiti grijesi i mahane.
Kome Allah pokrije sramote na dunjaluku, pokrit će mu ih i na Sudnjem danu
Jedno od Allahovih lijepih imena koje nije spomenuto u Kur’anu, već u hadisu Allahovog Poslanika a.s. jeste Es-Sittir – Onaj Koji pokriva grijehe i sramote. Ovo ime izvedeno je od glagola setere – jesturu ( يَسْتُرُ –سَتَر ) u značenju: sakrivanje, pokrivanje, udaljavanje i zastor. Jedna od najvećih blagodati koju je Allah podario ljudima, zasigurno je Njegovo pokrivanje naših grijeha i sramota. Da nam Stvoritelj ne pokriva naše sramote smutnja bi zavladala među najbližim članovima porodice, mnogo rodbinskih veza bilo bi prekinuto i prijateljstava uništeno. Ukoliko čovjek počini grijeh, a zatim se pokaje zbog njega, a da o tome nije govorio pred drugim ljudima, Allah će pokriti njegovu sramotu na ovom i na onom svijetu.
Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Uistinu će se Allah, na Sudnjem danu, približiti čovjeku vjerniku, a zatim će ga upitati: ‘Sjećaš li se tog i tog grijeha?’ ‘Da, Gospodaru moj.’ Odgovorit će čovjek. Tako će ga Allah, dželle šanuhu, ispitivati sve dok ne prizna sve grijehe, nakon čega će pomisliti da za njega nema spasa i da ga čeka propast. A Gospodar će mu tada reći: ‘Na dunjaluku sam pokrivao tvoje grijehe, danas ću ti ih oprostiti’. Tada će mu knjiga djela biti data sa desne strane, i biće spašen.”
Što se tiče stanja nevjernika i munafika, prisutni svjedoci (između poslanika, meleka, ljudi i džina), o njima će reći: ”Ovi su izmišljali laži o Gospodaru svome! Neka Allahovo prokletstvo stigne mnogobošce.” (Muttefekun alejhi)
Upitan je Ebu Temim el-Hudžejmi: ”Kako si osvanuo?” Odgovorio je: ”Osvanuo sam sa dvije blagodati i ne znam koja je od njih bolja. Allah mi je pokrio sramote i ne bojim se da će me neko zbog tih sramota prozivati, i učinio je da ljudi pokazuju svoju ljubav prema meni koju nisam zaslužio svojim djelima već dobrotom Gospodara svjetova.” (Šuabul-iman, 6/288.)
Blago li onome koga vlastite mahane zabave i odvarte od istraživanja tuđih mahana. Blago li onome ko pokrije grijeh svoga brata i ne osramoti ga pred drugima. Blago li onome ko stalno bude preispitivao svoje postupke, za grijehe se kajao i svoj ovodunjalučki život okončao sa lijepim mišljenjem o svome Gospodaru. Takvom će se Uzvišeni Gospodar sigurno smilovati i grijehe oprostiti.