Umijeće življenja je u pronalasku sredine jer istina je uvijek na sredini, a ne u krajnostima. Uspjeh u odnosima krije se upravo u vještini određivanja distance. Ne biti blizu nikome toliko da bi mu uočio i najmanji nedostatak, pa da te razočara, a s druge strane ne udaljavati se u tolikoj mjeri pa da zaboraviš svoju obavezu prema drugome i zahvalnost na dobru koje ti je učinjeno. Ovo zlatno pravilo primjenjivo je u svim međuljudskim odnosima; prijateljskim, komšijskim pa nekada čak i u rodbinskim. Pretjerana prisnost je nezdrava, pa i pokuđena, a u određenim slučajevima i zabranjena jer se njome otvaraju vrata šejtanu i njegovom zavođenju. U svakom odnosu jako je bitno imati mjeru i postaviti granice. Umjerenost je neophodna da bi ostvarili zdrave veze, a umjerenost je sredina; ničega ni previše ni premalo. Umjerenost štiti našu privatnost i dostojanstvo, očekivanja spušta u referentne vrijednosti i otklanja zabludu idealiziranja onog drugog. Što prije primijenimo princip umjerenosti prije ćemo shvatiti i prihvatiti nesavršenstvo svakog ljudskog bića jer samo je Jedan Savršen. Zato postavite granice na vrijeme – osjećat ćete se bolje! I vi i oni oko vas.
Tri su vrste granica privatnosti tzv. mahremijeta
Riječ mahremijet nastala je od korijena riječi „haram“,a haram je sve ono što je Uzvišeni Allah jasno zabranio. Iz istog korijena dolazi i riječ „mahrem“ tako da se oba ova izraza i „mahrem“ i „mahremijet“ upotrebljavaju kako bi se definisala privatnost pojedinca i porodice. Riječ „mahrem“ također se koristi za članove uže porodice sa kojima je trajno zabranjeno sklapanje braka. Islam je, kao i sve drugo što je vezano za čovjeka i njegov život na dunjaluku jasno definisao i odredio polje njegove lične privatnosti. To je prostor koji je za druge nedodirljiv i koji, u odnosu sa njima, definišu mjesto, vrijeme i uvjeti. Mahremijet je zajedničko pravo svih ljudi, bez obzira na njihovo porijeklo, vjeru, godine ili status. To je pravo koje treba poštovati i očuvati, kako kroz međuljudske odnose, tako i kroz zakone.
1. Mahremijet tijela
Mahremijet tijela podrazumijeva našu svjesnost da je tijelo dar i emanet Uzvišenog Allaha, da je On Taj Koji je definisao njegov oblik i izgled i propisao kako da se brinemo o njemu, te samim tim jasno odredio granice koje trebamo poštovati kada je ono u pitanju. Ako je Uzvišeni Stvoritelj naredio pokrivanje tijela, ni muškarcu ni ženi nije dozvoljeno da ga otkrivaju pred onima prema kojima su postavljene granice. Žene koje kažu pokrivanju (hidžabu) „ne“, muškarci koji ne pokrivaju avret pogazili su granice mahremijeta koje je islam obznanio i iznevjerili emanet koji im je povjeren. Onaj koji za sebe tvrdi da je vjernik dužan je da svojim postupcima dokaže svoje vjerovanje. Stoga, musliman koji vjeruje u Allaha, dž.š., i u vjeru koju je On Uzvišeni objavio, ne može kršiti granice mahremijeta jer se musliman i muslimanka ne povinuju uvjetima vremena i sredine, već uvjetima imana i islama.
2. Mahremijet prostora
Mahremijet prostora usko je povezan sa mahremijetom tijela. Kuća, stan ili drugi privatni prostor u kojem upražnjavamo svoje intimne potrebe posjeduje svoj mahremijet i nužno je paziti na njega kao što nam i Časni Kur'an nalaže: „O vjernici, neka od vas u tri slučaja zatraže dopuštenje da vam uđu oni koji su u posjedu vašem i koji još nisu spolno zreli: prije jutarnjeg namaza i kad u podne odložite odjeću svoju, i poslije obavljanja noćnog namaza. To su tri doba kada niste obučeni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh, ta vi jedni drugima morate ulaziti. Tako vam Allah objašnjava propise! A Allah sve zna i mudar je. A kada djeca vaša dostignu spolnu zrelost, neka onda uvijek traže dopuštenje za ulazak, kao što su tražili dopuštenje oni stariji od njih (…)“ (Nur, 58-59)
Iz ovih ajeta razumijemo da čak i oni koji žive u istoj kući, trebaju jedni od drugih tražiti dozvolu za ulazak. Djeca traže dozvolu za ulazak u sobu svojih roditelja, kao što i roditelji traže dozvolu kada žele ući u sobu svoje djece. Braća i sestre također tako trebaju postupati. Jer, mahremijet započinje poštovanjem prema bližnjima.
Zanimljivo je da se osmanlijskoj arhitekturi vodilo mnogo računa o mahremijetu prostora. Kuće su dizajnirane u skladu s pravilima mahremijeta koji je započinjao još na kapiji. Na vanjskoj kapiji su se nalazile dvije halke, jedna deblja i jedna tanja. Deblju su koristili muškarci, a tanju žene. Tako se, po zvuku kucanja, jasno znalo da li je onaj ko dolazi muškarac ili žena.
3. Mahremijet tajnosti
I treća vrsta mahremijeta odnosi se na mahremijet informacija ili poštivanje tajnosti. To se odnosi na različite domene, počevši od informacija koje se razmjenjuju unutar jedne porodice, familije, bliskih prijatelja pa do onih koje se tiču zaštite državnih podataka, privatnih pitanja među trgovačkim ortacima, itd.
Kako sve počinje od osnovne ćelije društa porodice, tako i ovaj mahremijet nosi jasne upute kada je u pitanju njegovo poštivanje. Prvo, razgovori koji se odvijaju među članovima porodice, planiranje, donošenje nekih važnih odluka i sve bitne pojedinosti ne smiju se iznositi u javnost. Drugo, islam izričito zabranjuje da muž ili žena pričaju, bilo kome, o onome što se među njima dešava od intimnih stvari, tj. da iznose detalje njihovog bračnog života, niti im je dozvoljeno da to kome opisuju. Mnogi će se pitati, pa zašto? Pa upravo zato što je privatnost moć. Ljudi ti ne mogu ništa ako ne znaju ništa. Ako im serviraš više nego sto mogu „pojesti“, one slabijeg imuniteta zarazit će bolest zvana zavist i ljubomora. Nekada je i svoje najbliže sevap poštedjeti viška informacija pogotovo ako iste mogu biti plato za kojekakve priče od kojih će zaboljeti glava i vas i one oko vas. Ne smijemo zaboraviti da nisu svi ljudi dobronamjerni niti su na istom nivou imana, shvatanja i prihvatanja. Ovo pravilo se posebno odnosi na današnje vrijeme, vrijeme interneta i društvenih mreža u kojem mnogi ljudi, na žalost, nekada svjesno, a nekada i ne, većinu svog privatnog života dijele sa ostatkom svijeta.
U čemu je istinska ljepota?
Ljepota ljubavi je u tajnosti, ljepota oka je u obaranju pogleda, istinska sreća je u uživanju u svakodnevnici daleko od očiju drugog, ljepota jezika je u ostavljanje beskorisnog govora, a stid je dio imana. Stid je regulator u poštivanju granica tuđe privatnosti. Umjetnost u ophođenju s drugima sadržana je u tri kur'anske klauzule:
1. Ti sa svakim lijepo!
2. Traži da se čine dobra djela.
3. A neznalica se kloni.
Ukoliko tvrdimo da vjerujemo u Allaha, da smo sljedbenici ummeta Muhammeda a.s. ukoliko prakticiramo njegov sunnet onda moramo da vjerujemo u granice mahremijeta koje islam određuje i da ih u praksi poštujemo. Neka nam u tome bude uzor najbolji Učitelj svih vremena, naš Poslanik Muhammed a.s. i prva, najbolja generacija muslimana.
Piše: muallima Dženita Mušinbegović