OSAMNAESTI KORAK
Planiranje – iskoristimo život na najbolji način
Život je prilika koja se svakome pruža samo jedanput. Ta prilika se veoma brzo završi i uspije samo onaj koji je maksimalno iskoristi. Oni koji životne prilike ne iskoriste na najbolji način umore se od života. Čak je moguće da zapadnu u depresiju i besmisao. Budućnost se ne može predvidjeti. Vrijeme koje nam je na raspolaganju treba da na najbolji način iskoristimo. Ukoliko tako ne postupimo, shvatit ćemo suštinsko značenje riječi gubitak.
Jedan od temeljnih principa za uspjeh u društvenom životu i njegovom maksimalnom korištenju jeste planiranje. Bez planiranja čovjek ne može izvršiti sve svoje životne obaveze. Neplaniranje znači gubitak mnogo vremena i mala učinkovitost. Planiranje polučuje red u životu, red koji je jedna od temeljnih preporuka vjere.
Za uspješno planiranje imajte na umu sljedeće stvari:
1. Cilj života
Prvi korak koji je izložen kada je bilo riječi o koracima uspjeha u društvenom životu bio je cilj života. Bez određivanja cilja i ustrajnosti na njemu ne može se napraviti uspješan plan. Da biste napravili plan, morate odgovoriti na pitanje zašto pravite plan i gdje želite stići. Životni cilj je taj koji određuje šta ćete vi raditi danju i noću.
Kada neka majka kaže da je dijete sprečava da napravi plan za ostvarivanje svojih želja, treba je upitati da li je odgoj djeteta na putu ostvarivanja njenog životnog cilja ili nije? Kada neka majka odgoj djeteta ne vidi na putu ostvarivanja svoga životnog cilja, uvijek će to dijete vidjeti kao prepreku na svom putu. Oca koji kaže da ga njegova zauzetost poslom sprečava da napravi plan za ostvarivanje svojih želja treba upitati zar stjecanje halal imetka nije na putu njegovih ciljeva. Osoba koja šest sati dnevno gleda televiziju treba se zapitati kakvu ulogu imaju tih šest sati, tj. četvrtina dana, u stizanju do cilja kojeg je sebi postavila.
2. Određivanje prioriteta
Mnogo je poslova koje ti i ja želimo uraditi. No, ukoliko želimo sve njih obaviti u kratkom periodu, nećemo moći uraditi nijedan. Stoga, sigurno je da pri pravljenu plana na umu moramo imati prioritete. Njih treba da odredimo vodeći računa o ciljevima za kojim stremimo u životu.
Ovdje se ponovo ističe značaj određivanja cilja u životu. Jedan od glavnih problema prilikom planiranja i sprovođenja tog plana jeste pitanje životnog cilja o čemu je bilo riječi u prvoj tački. Ukoliko je neko u životu odredio cilj i voljan je da ga ostvari prvo će svoj plan uskladiti sa ciljem. Potom će sam pronaći prave prioritete. Drugo, budući da stizanje do cilja vidi u izvršavanju plana, naći će dovoljno motivacije za postupanje po njemu.
3. Kloniti se žurbe
Da bi se prilikom planiranja ostvario traženi cilj ne treba žuriti. Ukoliko u prvim sedmicama naš prosjek bude između 10 i 15, to je veoma obećavajuće. Kad neko ko nije živio život po planu, počne živjeti po planu, nema odmah jasan put pred sobom. Oni koji požure da stignu do cilja veoma brzo se umore kada shvate da u prvim danima ne mogu potpuno realizirati svoj plan.
4. Realno planiranje
Većina naših planova je nerealna i nije u skladu sa uslovima našeg života, tj. od samog početka, kad se stavi na papir, jasno se vidi da se ne može izvesti. Pri planiranju u obzir se moraju uzeti naši duhovni i materijalni uvjeti. Neko ko je po prirodi nestrpljiv i ne može čitati duže od deset minuta ne treba u svoj dnevni plan i program unositi tri sata čitanja. Ukoliko je nečiji posao takav da je ta osoba umorna kada se poslijepodne vrati kući i potreban joj je odmor, onda za poslijepodne ne treba ništa planirati, jer joj treba duševni mir.
5. Prenatrpanost plana, da ili ne?
Prenatrpani i opterećeni planovi obično su osuđeni na propast. Neki svoje planove uređuju nabrzinu i bez pauza. Tako, kada neko isplanira jednu stvar, to ostavi traga na sve ostale planove. Naprimjer, kada neko u svome planu napiše: „7–8 posao a“, „8–9 posao b“, „9–10 posao c“ i tako do navečer. Ukoliko zakasni u prvom poslu, onda će svi poslovi do kraja plana kasniti i tako se posljednji planovi neće ni obaviti. Stoga je bolje između poslova unutar plana ostaviti međuprostor. Naprimjer, „7–7:50 posao a“, „8–8:50 posao b“ itd.
6. Voditi računa o odmoru i potrebom za njim
Da bismo izvršili planirane aktivnosti, potrebno je da budemo marljivi. Sigurno je da zbog toga tokom dana između aktivnosti moramo odrediti vrijeme za odmor. Upražnjavanje rekreativnih aktivnosti tokom sedmice ima značajnu ulogu u stvaranju motivacije i marljivosti u ljudskom duhu. Koristeći vrijeme najbolje što umijemo, ponekad zaboravimo da je našoj duši potreban odmor te tako radimo bez prestanka. Međutim, doći će vrijeme kada će se naša duša ulijeniti i više nećemo imati strpljenja da obavimo većinu planiranih aktivnosti.