“Bilo mi je žao mene jer nisam imao cipele, dok nisam vidio čovjeka koji nema noge”
Čovjek ponekad nije svjestan koliko je bogat i blagoslovljen, dok ne bude uskraćen za neke obične stvari.Tek onda shvati da je, ustvari ta “sitnica” bez koje je ostao bila dovoljna da bude sretan i ispunjen. Željeti više je sasvim u redu, ali cijeniti ono što imamo trenutno i zahvaljivati Bogu na tome je neophodno za daljnji napredak.
Šta znači biti zahvalan i kome je zahvala najpreča?
Biti zahvalan Allahu dž.š. znači prepoznati Njegove blagodati, priznati ih i cijeniti. Insan je najviše zahvalan onome ko mu najviše dobra čini. A Uzvišeni Gospodar je nesumnjivo, Onaj Koji nam čini najviše dobra. On je izvor dobra kojeg imamo i On je prvi Kojem zahvalu upućujemo.
Prva kur'anska sura El-Fatiha počinje zahvalom Uzvišenom Allahu i kroz nju nas Gospodar podučava kako da Mu zahvalu činimo. Učeči Fatihu svakodnevno zahvaljujemo Stvoritelju na svemu što nam je podario ali i uskratio. Pored Fatihe, još četiri sure u Kur’anu počinju sa riječima “Elhamdulillah”, što znači “hvala Allahu” ili “hvala pripada samo Allahu”.To su sure: El-Kehf, El-En'am, Saba i sura El-Fatir. Osim u ovim surama Allah Uzvišeni na mnogo mjesta u Kur'anu poziva ljude da budu zadovoljni s onim što imaju, da se strpe na onome što im je uskraćeno i da Mu zahvaljuju na svakom stanju.
Zadovoljstvo podrazumijeva da budemo spokojni s onim što imamo i da ne tražimo preko onoga koliko nam je potrebno. Ako posjedujemo malo da ne strahujemo, a ukoliko posjedujemo mnogo da se ne oholimo.
Zahvala na blagodatima razlog je da se one povećaju i da budu izvor berekata, dok nezahvalnost spram blagodati predstavlja jednu vrstu negiranja i poricanja i može čovjeka odvesti u nevjerstvo.
Zahvalnost izražavamo srcem, jezikom i djelima
Kada Uzvišenom Tvorcu zahvaljujemo riječima „elhamdulillah“ ili „Gospodaru moj, neka Ti je hvala i zahvala“, tada činimo zahvalu jezikom. Kada razmišljamo o Njegovim blagodatima i kada smo svjesni da nam one dolaze iz Njegove neizmijerne milosti onda činimo zahvalu srcem. A kada Uzvišenom uzvraćamo na blagodati iskrenim ibadetom, onda je to zahvala tijelom, odnosno djelima.
Termini kojima se izražava zahvalnost su“ hamd“ i „šukr“. Oni su bliski po značenju i često se koriste kao sinonimi, ali postoji razlika među njima. Hamd je općeg karaktera i čini se u svim situacijama, a šukr samo u posebnim. Šukr predstavlja zahvalnost, najčešće za blagodati dok je hamd hvala i zahvala koja može biti odgovor na blagodati ali i neovisno od njih.
Hamdom izražavamo zahvalu u dobru ali i u nevoljama. Dakle, hamd Uzvišenom Allahu činimo u svim stanjima. Govoreći o razlici između pojmova hamd i šukr, mufessir Ibn Džuzejj kaže: ”Elhamdulillah podrazumijevaju zahvalu Njemu s obzirom na Njegovu uzvišenost, veličanstvenost, jedinstvenost, dostojanstvenost, blagodarnost, znanje, moć i druge atribute. Elhamdulillah, zapravo, sadrži značenja Njegovih devedeset devet lijepih imena. A riječ eš-šukr podrazumijeva zahvalu Njemu na svakoj blagodati koju On daje i milosti koju dariva svakom stvorenju na Ahiretu i dunjaluku” (Teshil, 1/32).
I zahvalan budi
Uvijek trebamo imati na umu da zahvalnost pojačava ono na čemu smo zahvalni, a nedostatak zahvalnosti to umanjuje. Zahvalnost Allahu je garancija trajnosti Allahovih blagodati, lagodnosti i izobilja. Rekao je Uzvišeni Gospodar: “Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah.” (En-Nahl, 112)
Zahvalnost je najsigurniji ulog i investicija u čije plodove vjernik ne smije posumnjati. Allah će zahvalnima blagodati stalno povećavati, to je kur'ansko obećanje: “I kad je Gospodar vaš objavio: Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati.” (Ibrahim, 7)
Zahvalnost je osobina Uzvišenog Allaha a jedno od Njegovih lijepih imena je “Eš-Šekur” (Zahvalni). Zašto i kako Allah zahvaljuje ljudima, a On ih je stvorio i neovisan je od bilo kojeg svog stvorenja?
Evo objašnjenja. Za jedno dobro djelo Uzvišeni Allah daje deset do sedam stotina puta veću nagradu, i time pokazuje Svoju zahvalnost.
Ukoliko čovjek u ime Allaha nešto žrtvuje, Allah mu to boljim zamijeni: Jusuf a.s. žrtvovao je svoju slobodu i dao prednost tamnici nad grijehom pa ga je Allah, podarivši mu vlast, na visok položaj uzdigao.
Iz svoje milosti i zahvale Uzvišeni Allah nagrađuje čak i nevjernike za njihova dobra djela, poput njihove pomoći slabima, sadake, dobročinstva prema roditeljima i sl. i ne žuri da ih kazni. Musa, alejhisselam je govorio: “Gospodaru, kako da ti zahvalim kad sva moja djela nisu ravna ni najmanjoj blagodat koju si mi podario?!” Zatim mu je došla objava i Uzvišeni je kazao: “O Musa, sada si Mi zahvalio!”
Kada postaneš svjestan s koliko blagodati raspolažeš i osjetiš zadovoljstvo u svom srcu pretvori ga u riječi zahvale. Lijepe riječi su besplatne, a svakome drage. Ako je zahvala draga Gospodaru svjetova koji je neovisan od bilo kojeg stvorenje šta onda reći za ljude?!
Budimo zahvalni i drugima na bilo kakvom dobru koje od njih dobivamo. Muhammed a.s. savjetuje:”Ko dobije kakav dar, a u stanju je uzvratiti sličnim naka uzvrati, a ako nije u stanju neka pohvali počinitelja, jer ko pohvali za dobro koje mu se učini zahvalio se, a ko to prekrije porekao je to djelo!” „Ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu dž.š.“
Razmisli o sljedećem
Ako ne vidiš razlog da zahvališ Allahu što imaš posao jer to što radiš teško je i naporno, zamisli da je baš tvoj posao san onog koji ga nikako nema!
Zdravlje koje imaš san je svakog bolesnog. Tvoje dijete kojim si možda iskušan želja je svakog ko potomstva nema.Tvoj osmijeh je san svakog zabrinutog.Tvoja mala kuća san je svakog beskućnika. Tvoja skromna primanja san su svakog dužnika!
Dova i stalno spominjanje Allaha vjerniku su svakodnevni podsjetnik da bude zahvalni Allahov rob : Gospodaru naš, zahvalni smo Ti na svemu što nam daruješ i uskraćuješ, u Tvome znanju je svaka mudrost. Učini da te stalno imamo na umu, da Ti se stalno zahvaljujemo i na najljepši način budemo odani.
Piše: Dženita Mušinbegović