“Bilo mi je žao mene jer nisam imao cipele, dok nisam vidio čovjeka koji nema noge” Čovjek ponekad nije svjestan koliko je bogat i blagoslovljen, dok ne bude uskraćen za neke obične stvari.Tek onda shvati da je, ustvari ta “sitnica” bez koje je ostao bila dovoljna da bude sretan i ispunjen. Željeti više je sasvim […]
Zahvalnost – garancija trajnosti Allahovih blagodati Read More »
U tami devedesetih godina, dok su se granice bivše Jugoslavije tresle pod teretom rata, etničkog čišćenja i mržnje, ni Crna Gora nije ostala po strani. Iako zvanično van ratnih sukoba, brojni događaji na njenoj teritoriji ostavili su trajne ožiljke na bošnjačkom stanovništvu. Grad Pljevlja, kao i druga mjesta poput Bukovice, Herceg Novog i Bijelog Polja,
Zaboravljeni glasovi Pljevalja: Zločini nad Bošnjacima u Crnoj Gori Read More »
Umijeće življenja je u pronalasku sredine jer istina je uvijek na sredini, a ne u krajnostima. Uspjeh u odnosima krije se upravo u vještini određivanja distance. Ne biti blizu nikome toliko da bi mu uočio i najmanji nedostatak, pa da te razočara, a s druge strane ne udaljavati se u tolikoj mjeri pa da zaboraviš
Kako ostati dovoljno dobar drugome, a istovremeno sačuvati svoj mir i dostojanstvo? Read More »
Obrazovanje nije tek prenos znanja ili formalna obaveza, ono je temeljno ljudsko pravo i duboka duhovna potreba. Za muslimanke, u svjetlu vjere i historije, obrazovanje predstavlja most između unutrašnje istine i vanjskog djelovanja, put kojim se ostvaruje ne samo intelektualni, već i moralni i duhovni razvoj. U islamu, znanje je istovremeno svjetlo i amanet. Prva
U srijedu, 16.6.2025. godine u prostorijama JU KSC Vogošća održana je promocija knjige “Život u pramenu kose”, autorice Enise Grabus. “Život u pramenu kose” naziv je prve priče iz edicije pod nazivom “Istina u sjeni”, projekta Organizacije Bahar, koji podrazumijeva niz kratkih priča koje za cilj imaju prikazati slike ratnih godina u obliku prepričanih sjećanja
Promocija knjige “Život u pramenu kose” u Vogošći Read More »
Usnih ga prošle noći. Mislim, često ja njega sanjam, ali sinoć mi podugo osta u gostima, ispričasmo se kako dugo nismo. Valjda gdje sam svu noć iskala od Allaha nekog dermana dertovima. Ulazi na vrata, nasmijan i vedar, k’o kad bi s posla dolazio. Petak lijepi bio, pa i on u bijeloj košulji, namirisan, ja
Bi juli kad si otišao – juli je, a vratio se nisi… Read More »
Trideset godina nakon genocida, Srebrenica nije samo rana – ona je i podsjećanje na ono što je bila prije zla. Bila je grad srebra, ljekovitih izvora, rudara, suživota i nade. Danas, dok se prisjećamo žrtava, važno je prisjetiti se i grada koji je živio punim plućima, grada kojeg su htjeli zauvijek izbrisati. Ovo je priča
Srebrenica: grad u kojem se živjelo punim plućima Read More »
Ružo moja. Došla sam ti. Opet. Obećala sam ti. Da te zagrlim. Tvoja Bahar je opet tu. Možda si me i prizivala, iako to nisi znala. Možda si, dok si gledala kroz prozor, ili dok si kuhala kahvu u tišini svoje kuhinje, osjetila da ti neko fali. Da neko treba da dođe, sjedne ti blizu
“Kao da te Bahar čita…” O strahovima: za tvoje srce koje se boji, a ipak kuca dalje… Read More »
Ružo moja. Ne čuješ me? Tebe dozivam. Da, baš tebi se obraćam, ružo moja mirisna. Zašto si odmah pogledala oko sebe misleći da se obraćam nekome drugom? Zašto odmah nisi pomislila na sebe? Zar tvoje srce ne doziva ljubav kojom treba da nahraniš svoje biće? O ti, divni insanu čije oči pažljivo čitaju ove retke
“Kao da te Bahar čita…” Read More »
Priča posvećena žrtvama Srebrenice, Ahmića, cijele naše domovine, Palestine, Sirije,… Zehra je bila jedna od onih žena kojoj je Gospodar povećavao ljubav prema Njemu kroz godine čekanja njenog potomstva. Strpljivo, nikad glasno, u samoći i tišini duše, tišini noći i tišinI glasnih dova, čekala je Zehra da se prolomi glasić plača kroz dom nje i
Na teneširu – cvijet Read More »
