Tvoja Bahar ti se javlja ponovo. Znam, možda si mislila da ćeš između redova pronaći gotove odgovore, a ja ti donosim nešto drugo. Podsjećanja. Ne recept, ne sigurnu formulu, već tihe ključeve za vrata koja već nosiš u sebi. Povjerenje je jedno od njih. Nije uvijek lahko vjerovati. Ponekad ti srce šapuće da pustiš, dok […]
Tvoja Bahar ti piše po treći put. I kao da osjećam da si me već čekala, makar i ne znajući. Možda si me prizvala pogledom koji si spustila u šolju jutarnje kafe. Možda kroz tihu dovu koju si šaptala navečer, na jastuku mokrom od misli koje nisu mogle da se izgovore. Znaš, žene najdublje zovu…šutnjom.
“Kao da te Bahar čita…” – O ljubavi: ne onoj koju tražiš – već onoj kojom postaješ Read More »
Ružo moja. Došla sam ti. Opet. Obećala sam ti. Da te zagrlim. Tvoja Bahar je opet tu. Možda si me i prizivala, iako to nisi znala. Možda si, dok si gledala kroz prozor, ili dok si kuhala kahvu u tišini svoje kuhinje, osjetila da ti neko fali. Da neko treba da dođe, sjedne ti blizu
“Kao da te Bahar čita…” O strahovima: za tvoje srce koje se boji, a ipak kuca dalje… Read More »
Ružo moja. Ne čuješ me? Tebe dozivam. Da, baš tebi se obraćam, ružo moja mirisna. Zašto si odmah pogledala oko sebe misleći da se obraćam nekome drugom? Zašto odmah nisi pomislila na sebe? Zar tvoje srce ne doziva ljubav kojom treba da nahraniš svoje biće? O ti, divni insanu čije oči pažljivo čitaju ove retke
“Kao da te Bahar čita…” Read More »
