Povjerenje je za sve nas poznat termin, uobičajen i tu negdje među nama živi. Svakodnevno upotrebljavan, blizak, a zapravo jedan apstraktan pojam duboko vezan uz moralne aspekte našega življenja i našeg pogleda na svijet.
Povjerenje se gradi još od malih nogu, još od te prve potrebe da nam se neko emocionalno pridruži, da mu se povjerimo, pokažemo ono što nam je u srcu, da imamo sudruga, osobu koja će biti naša sehara. Povjerenje kroz odgoj djece je izuzetno važna karika u odgojnom procesu zato što gradi kredibilitet, dostojanstvo i izgrađuje zrelu ličnost. Bez povjerenja, bez tog važnog aspekta u odgojnom djelovanju, odgojni proces zaista ne može biti uspješan
Šta kada se povjerenje prekrši, iznevjeri? Što se događa sa djetetom kada naše riječi ne prate naša djela? Šta to donosi kroz odgojni proces?
Sigurno ga usporava u svojoj kvaliteti. Zasigurno odmaže u našoj međuljudskoj relaciji sa djetetom. Mi kao roditelji gubimo kredibilitet i to je ono što u konačnici dovede do onoga, kako naš narod kaže, da dijete ne sluša. To je izuzetno kompleksan proces zato što prvotni odgoj podrazumijeva jedan prirodni proces, a kada se dogode šumovi u komunikaciji koji su tako duboko bolni kao što je gubljenje povjerenja, događa se da mi kao ličnosti koje smo iznevjerene, kada smo bili djeca se moramo preodgajati.
Jer ti znakovi na našem srcu, ti ožiljci od bola emocionalnog koji smo doživjeli zapravo nas oblikuju u ličnosti koje nisu u potpunosti funkcionalne. Mi to iskustvo nosimo u odraslu dob, kasnije u komunikaciju sa svojim partnerima, poslovnim partnerima, u komunikaciju generalno. Kada naiđemo na ljude koji su hladni, nedostupni, postoji velika vjerovatnoća da su doživjeli neku izdaju koja ih je ujela za srce.
Kada pričamo o tome šta znači povjerenje za jedan, na primjer, partnerski odnos, iznimno je važno. Fundament svakog kvalitetnog partnerskog odnosa je povjerenje. A šta to zapravo znači? To znači da partneri u bračnom odnosu moraju biti iskreni i otvoreni jedno prema drugome, jer imati potrebu da se povjerimo nekome znači staviti mu srce na dlan i dati mu. Znači jako rizikovati. Znači dopustiti sebi da se stavimo u potencijalno emocionalno opasnu situaciju.
Kada mi donosimo odluku da se ipak povjerimo nekome, to znači da smo toj osobi već vjerovali, vjerovali da je dostojna toga. A kada se desi izdaja, pronevjera tog povjerenja, emocionalne posljedice nerijetko zaista mogu biti dalekosežne.
Šta podrazumijeva povjerenje u jednom društvenom kontekstu? Povjerenje u institucije? Povjerenje u učitelja, u doktora, povjerenje u saobraćaju?
Kada izostane povjerenje, to znači da je izostao sistemski red. To znači da mi kao pojedinci smo anksiozni, nesigurni kada se obraćamo doktoru, učitelju i tako dalje. I to zaista ima ozbiljne reper-reperkusije na cijelo društvo.
Šta možemo učiniti?
Bilo bi idealno kada bismo živjeli socijalnu pravdu, kada bi naše institucije, naši nadređeni, naši autoriteti iz svih aspekata društvenog života imali taj moralni i profesionalni kredibilitet da im možemo vjerovati. Ali kada to izostane, šta je naša zadaća? Trebamo li odustati? Trebamo li postati nedostojanstveni? Šta možemo uraditi?
Kaže dragi Gospodar, da oni ljudi koji iznevjeruje povjerenje, da se više ne svrstavaju u vjernike. Da oni ljudi koje slažu, iznevjerjuje, pronevjeruju, izdaju u povjerenje, ne mogu više biti svjedoci. Oni se stavljaju na marginu društva. Oni se s pravom etiketiraju kao ljudi koji nisu ravnopravni sa zdravijim, zrelijim i stabilnim ličnostima. Zato prevencija.
A šta znači prevencija u povjerenju?
To znači da nas ne smije zmija ujesti dva puta iz iste rupe. To znači da se odgajamo kao samostalne ličnosti. To podrazumijeva da naš odnos u komunikaciji, u radu, obraćanju i generalno odnosu prema drugim ljudima mora biti takav da smo svjesni da nas Bog vidi, jer iako mi njega ne vidimo, on nas sigurno vidi. Taj regulator naše svjesnosti o našim pravima i pravima drugih ljudi koja su jednaka kao naša bez iznimke, podrazumijeva idealnu prevenciju u tome da smo mi zreli i dostojanstveni ljudi i da ne ugrožavamo tuđa prava, makar se to nama ne sviđalo. Ne smijemo dozvoliti da nas eventualna mržnja prema nekim ljudima natjera da budemo nepravedni.
Stoga, povjerenje je iznimno važan aspekat društvenog življenja. Bez povjerenja jedno društvo zaista ne može na pravi način funkcionirati, a da je sreće da oni koji su ugrozili ta prava ostali nedostojanstveni i iznevjerili povjerenjem, nađu svoje mjesto.
Piše: mr. Maksida Agić