Lijepa ćud ima tri važna obilježja. Prvi znak je u ponašanju. Osoba lijepe ćudi je u svom ophođenju prema drugima ponižena i skromna.
Drugi znak je u govoru. Osoba lijepe ćudi prilikom govora bira riječi i intonaciju na način da njen govor bude ugodan drugim ljudima. Ona ne govori ironično, sarkastično niti koristi ružne i pogrdne riječi.
Treći znak lijepe ćudi je vedrina lica i otvorenost prilikom susreta s drugima. Pokreti lica u psihološkom smislu imaju snažan utjecaj na čovjeka. Lijepo, ali namršteno i smrknuto lice nije osobito privlačno, dok vedro i nasmijano lice, makar i bilo lišeno osobite ljepote, na supružnika djeluje smirujuće i ugodno te snaži uzajamnu empatiju, ljubav.
Lijepa ćud odiše nezamjenjivom ljepotom, a ružna je izuzetno odbojna. Kako je lijepo da pri sučeljavanju sa svojim supružnikom ili djecom na našem licu sija osmijeh.
Budimo blagi i vedri i klonimo se strogoće, pa će naše ukućane veseliti svaki susret s nama. To je znak i istinske vjere u Jednoga Boga. Ne budimo grubi, osorni i strogi, jer ako budemo takvi, drugi će nas izbjegavati, a to je znak nevjerstva.
Kako se boriti protiv ljutnje i nervoze? Postavlja se pitanje zašto mi uopće ne možemo lahko preći preko stvari koje su protivne našoj želji?
Zašto i na najmanji događaj kojeg nismo željeli ni očekivali, burno reagiramo i spremni smo sve sravniti sa zemljom?
Nekada veliki razdor u braku počinje sa preslanom juhom (preslana juha – ljut muž – uvrijeđena žena – sjeme razdora).
Ponekad sukob počinje zbog razbijene čaše, prosutog bokala vode i sl. Nekad do velikog sukoba dolazi zbog jednog neispunjenog obećanja. Muž obeća ženi da će je sutra izvesti u šetnju. Sutra poslijepodne je premoren i eto nevolje.
Kako bi samo bilo dobro pokazati imunost i savladati se u trenucima kada smo suočeni sa svakodnevnim životnim situacijama koje ne odgovaraju našim željama! Da bismo postigli takvu vrstu samosavlađivanja i sposobnost suzbijanja vlastite srdžbe, obratimo pažnju na neke stvari.
- Strpljivost i savladavanje srdžbe
Ranije smo naveli da je jedan od početnih koraka ka uspješnom zajedničkom životu utvrđivanje svrhe i cilja našega življenja. Tada smo kazali: Ako za svoj krajnji cilj imamo Dragoga Boga, onda ćemo rado prihvatiti sve što nas Njemu približava i vodi.
A među veoma učinkovite faktore približenja Bogu i postizanja krajnjeg cilja našega postojanja svakako spadaju i strpljivost i samosavlađivanje.
Ako stvari posmatramo na ovakav način, onda ćemo u događaju koji stvara pogodan povod za pokazivanje ljutnje i srdžbe, ustvari vidjeti priliku za vlastiti razvoj i usavršavanje, pa čak i znak Božije ljubavi i naklonosti, jer nam je pružio takvu priliku. Kako je samo nadahnjujuća svijest o tome da Bog voli one koji srdžbu svoju savladaju.
Ako budemo imali na umu koliko smo svojim ružnim djelima zaslužili Božiju srdžbu, što nam je On svojom blagošću i tolerantnošću oprostio, takva svijest bit će nam dodatna motivacija za suprotstavljanje vlastitoj srdžbi.
Već smo naglašavali da je za uspješan život potrebno i kušanje okusa duhovnosti. Bog Uzvišeni daruje vjeru čovjeku koji savlada svoju srdžbu, vjeru čiju slast čovjek osjeti svim srcem.
Premda suprotstavljanje vlastitoj srdžbi, posebno u početku, nije nimalo lahko, ipak svijest o tome da za takvo što čovjeka očekuje nagrada šehida, ovaj napor čini lakše savladivim.
- 2. Ne zaboraviti budući svijet
Ko ne razmišlja o budućem svijetu ne može se baš lahko ni suprotstaviti svojoj srdžbi. Svakog od nas uznemiruje i malo razmišlja o budućem svijetu i onome što očekuje grešnike. Ali, baš malo vjere u Sudnji dan potaknut će nas na traganje za izlazom i spasom od Božije srdžbe.
Kad se naljutimo, sjetimo se da će Bog Uzvišeni na Dan sudnji srce onoga ko je srdžbu svoju savladao ispuniti vjerom i sigurnošću, olakšati obračun, spasiti ga kazne i nagraditi Džennetom.
- 3. Ovosvjetski učinci savladavanja srdžbe
Ako stvari posmatramo čak isključivo iz ovosvjetskog viđenja, opet se moramo suprotstavljati svojoj srdžbi, jer takvo ponašanje ima i svoje značajne ovosvjetske učinke, a jedna od obećanih nagrada za to je i prikrivanje mana i nedostataka. Lijepa ćud toliko je draga Uzvišenom Bogu, da na ovom svijetu Svoju milost neće uskratiti ni mnogobošcu lijepe ćudi.
- 4. Srdžba – ključ svih zala
Srdžba uništava domove, vjerovanje, skraćuje život, čovjeka svrstava u životinje, predstavlja šejtanovu zamku kojom on odvraća čovjeka od puta koji vodi cilju njegova stvaranja, otkriva neke naše ružne osobine koje je Bog Uzvišeni držao skrivenim, dakle, ključ je svih zala. Srdžba je pogodno tlo za nastanak mržnje, zavisti, poniženja, omalovažavanja, ružnih riječi, ismijavanja, udaranja, ubijanja, obespravljivanja i mnogih drugih zala. Ispoljavajući srdžbu oživljavamo i sve krivnje iz prošlosti. Zbog srdžbe na kraju ispašta onaj ko je ne savlada. Ako srdžbi pustimo na volju, neće se zaustaviti dok nas ne uništi.
Znajući sve ovo, hoćemo li opet srdžbi pustiti na volju ili ćemo ponovo malo razmisliti o njezinom savladavanju?
- 5. Osjećaj želje za moći
Čovjek želi moć. To samo po sebi nije loše. Ako ovu težnju usmjerimo na pravi način, ona može imati i veoma poželjne učinke. Mnogi misle kako moć znači vladanje drugima ili podizanje teškoga tereta, a moćan je ustvari onaj čovjek koji uspije sebe savladati. Jedan od čovjekovih najvećih neprijatelja je srdžba, a pravi je junak onaj ko uspije pobijediti svoju srdžbu.
- 6. Kad smo ljuti, strpimo se i ne donosimo odluke
Prije svega, trebamo znati da je ljutnja ustvari privremena ludost. Stoga, svaka odluka koju donesemo u takvome stanju za posljedicu će imati kajanje. A osoba koja se ne kaje zbog odluka koje je u ljutnji donijela ne može se smatrati psihički zdravom.
Sačekajmo malo prije nego donesemo odluku na koju nas ljutnja potiče, jer u takvome stanju ustvari šejtan donosi odluku, ne mi. Um nema potrebnu učinkovitost dok smo u stanju ljutnje, pa ne može ni donijeti ispravnu odluku. Mnoge odluke donesene u ljutnji donesene su samo da bismo se umirili, a neka umirenja praćena su kršenjem prava drugoga ili činjenjem grijeha. Osim kajanja, plod takvih odluka je osramoćenost i poniženje na ovom i Božija kazna na budućem svijetu.
Plamen srdžbe brzo se rasplamsa, ali se brzo i smanjuje. Koliko god se savladavanje srdžbe činilo teškim, uz malo strpljivosti shvatit ćemo da i nije baš tako. Premda u ljutnji, kako smo rekli, um nema potrebnu učinkovitost, ona ipak biva vraćena snagom strpljivosti. A kad je um ‘na svom mjestu’ i odluke su razumne i ispravne.
- 7. Budimo ambiciozni
Šta postižemo ispoljavanjem srdžbe? U najboljem slučaju, ispraznit ćemo nešto svoga kompleksa i to na najgori način i možda izazvati nešto straha kod ljudi iz našeg okruženja. To su kratkoročni učinci. Na kratko će nam biti „lijepo“ zbog toga. Ali, dignimo glavu! Zar nemamo više ambicija? Možemo li se zadovoljiti time što ćemo se „malo isprazniti“? Zar to nije ponižavajuće za ljudsko srce? Ambiciozan čovjek ne može se zadovoljiti time. On nipošto neće žrtvovati sve one vrijedne učinke savladavanja srdžbe za ono malo kratkotrajnog zadovoljstva.
- 8. Sjećanje na Boga
Najbolji činitelj smirivanja srdžbe je sjećanje na Boga. Šta ovdje znači sjećanje na Boga? Svijest o Bogu u srcu i savladavanje srdžbe radi zadovoljstva Njegova. Osim toga, kad smo ljuti, u našoj vjerskoj tradiciji preporučeno je i često izgovaranje salavata, zatim riječi la havle ve la kuvvete illa billah / nema snage i moći osim u Allaha, istiaza: Euzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim / Utječem se Bogu od prokletog šejtana i sl.