9. Šutnja
Kad se naljutimo, pokušajmo nekoliko minuta šutjeti. Ništa ne govoriti. Nipošto ne pokušavajte u takvome stanju raspravljati, jer je vaša logika i sposobnost razumijevanja tada drugačija nego u normalnom stanju. Takva rasprava, stoga, ne bi imala nikakva učinka.
10. Promjena položaja
U savladavanju ljutnje može nam pomoći i promjena položaja. Dakle, ako sjedimo, ustanimo, a ako stojimo, sjednimo, dok srdžba splasne.
11. Dodir
Ako je osoba koja nas je naljutila neko od naše čeljadi ili bliskih nam srodnika, stavimo ruku na ramena te osobe.
12. Umiti se
Ljutnja je vrsta vatre, njezin trag brzo se pojavi i na tijelu čovjekovom, pa mu lice jarko pocrveni, oči mu pokrvave, a vratne žile se napnu. Ne zaboravimo da je to vatra koju šejtan raspiruje. Voda gasi vatru. A ako tražimo duhovnu vodu da ugasimo vatru ljutnje, uzmimo abdest. No, ako to nismo u stanju, onda bar uzmimo pregršt vode i zapljusnimo se po licu.
13. Suzdržavanje
Strpljiv čovjek je onaj koji ne gubi glavu čim naiđe na nešto što se protivi njegovoj želji. Takva osoba je mirna, staložena, nasmijana i blaga, ne viče. Međutim, ako i nismo tako strpljivi i staloženi i ako u trenucima ljutnje osjetimo kako u nama „kuha“, moramo nastojati da to ne ispoljavamo i ostanemo bar u svojoj vanjštini mirni. Takvo suzdržavanje od „izljeva“ srdžbe vremenom će učiniti da postanemo uistinu strpljivi i staloženi.
14. Spremo očekivanje
Jedna od najboljih i najučinkovitijih stvari koja može preduprijediti srdžbu, ljutnju i bijes je stanje „spremnog očekivanja“. Šta to znači? Znači da čovjek i prije nego se desi nešto što bi ga moglo naljutiti o tome razmišlja i pripremi se za adekvatnu reakciju. To je, dakle, spremno suočavanje sa ljutnjom.
U mnogo slučajeva strpljivost i tolerantnost čine da osoba koja nas je naljutila popusti i pomiri se s nama. Prepoznavajući sebe i svoj život, mi obično znamo koje nas stvari i događaji mogu naljutiti. Ako u sebi osnažimo stanje spremnog očekivanja, lakše ćemo se suočiti sa takvim situacijama i u njima se savladati. Čovjek u takvom stanju treba razmisliti šta je to ustvari vrijedno srdžbe i ljutnje. Mnogo je stvari koje nisu vrijedne da se zbog njih namrštimo, a kamoli da se srdimo, vičemo, svađamo sa svojim supružnikom. Obratimo pažnju na jedan sasvim prost primjer učinka spremnog očekivanja.
Zamislimo da se noću kasno vraćamo kući mračnim sokacima. Rasvjeta ne radi. Sami smo i čujemo samo svoje korake. U sokaku je, znamo, jedna stara ruševina. Približavamo joj se zaokupljeni mislima o danu koji je iza nas. Taman kad smo došli do ruševine, iznenada čujemo snažan vrisak. Krv nam se zaledila, srce stalo, umiremo od straha. Trenutak kasnije vidimo svog najboljeg prijatelja kako izlazi iz ruševine glasno se smijući. Zašto smo se toliko uplašili? Zato što ovakvu scenu nismo očekivali. Zamislimo sada da smo koračajući sokakom razmišljali o onoj ruševini i o tome kako bi neko od naših prijatelja mogao biti tamo s namjerom da nas uplaši. Tad bismo razmislili kako da reagiramo i spremno očekivali da prijatelj vrisne i iskoči pred nas, a mi mirno kažemo: O! Otkud ti ovdje? Umjesto da se mi plašimo, naš prijatelj će se čuditi.
Jedan od razloga gubljenja kontrole u trnucima srdžbe je upravo naša prethodna nepripremljenost za takvu situaciju. A bijesan čovjek je poput pijanog čovjeka koji, prije svega, gubi razum. Kad se suoči s onim što u njemu izaziva stanje ljutnje i bijesa, a da nije očekivano ili da se za to nije pripremio, u toj situaciji njime vladaju ego i strah, a ne razum i razboritost.
15. Samokritičan sud
Jedan od veoma važnih faktora uspješnog suprotstavljanja srdžbi i bijesu je i „samokritičan sud“, odnosno čovjekova spremnost da nakon što se naljutio i ispoljio srdžbu i bijes, postavi sebi neka pitanja. Zašto sam se naljutio? Šta sam time dobio? Koliko je to što me naljutilo zaista važno? Izvede li sebe pred takav sud, čovjek će se često zastidjeti. Naprimjer, osoba koja zbog prevrnute čaše s vodom i nekoliko kapi na tepihu viče na ženu / muža / dijete itekako ima razloga za stid nakon takve reakcije. Treba da se samo malo presabere i uvidjet će da nije bilo razloga za takvu reakciju. Ovdje je, dakle, riječ o svojevrsnom samoobračunavanju i vlastitom svođenju svojih računa (muhasiba), o čemu se mnogo govori i u vjernome nauku.
Jedan od glavnih plodova takvoga samoobračunavanja je liječenje slabosti kolebljivosti u pitanjima ćudi i ćudoređu. Nakon što smo sagledali bezrazložnost svoje ljutnje i prekorili se zbog takvog ponašanja, imat ćemo više motiva za savladavanje srdžbe u nekim budućim životnim situacijama.
Ako je to svođenje računa precizno, onda čovjek utvrdi svoje stvarne nedostatke i nastoji ih otkloniti.
17. Izvinjenje
Kad se čovjek bezrazložno naljuti i ispolji bijes, trebao bi odmah požuriti s izvinjenjem osobi prema kojoj se ljutito ponio – prema svojoj ženi / mužu.
18. Uzimanje pouke
Koliko puta smo se naljutili, ispoljili svoju ljutnju i onda se zbog toga kajali? Koliko puta smo u ljutnji kazali nešto zbog čega smo se kasnije i sami pred sobom postidjeli? Prema koliko osoba smo ljutito postupili pa kasnije uvidjeli da smo pogriješili ili bilo nas je stid čak i izviniti im se?
Uzimanje pouke (ibret) je jedna vrsta ibadeta i čuva čovjeka da ne ponavlja iste greške.
Pogreške i spoticanja čovjeka koji je sklon uzimanju pouka iz događaja bit će manji. Uzimajući pouku i učeći se na iskustvima čovjek može steći potpuni imunitet na besmislene ljutnje i izbjeći srdžbu.
20. Ishrana
Vrste hrane koju konzumiramo u svojoj dnevnoj ishrani itekako može imati utjecaj na ćud. Tako, naprimjer, dugoročna vegetarijanska hrana (suzdržavanje od konzumiranja mesa) može uzrokovati pojavu loše naravi.
S druge strane, suho grožđe i maslinovo ulje imaju velikog utjecaja na duševni mir i polučuju lijepu ćud.
21. San
Redovan i uredan san je od velike važnosti za duševni mir. San ostavlja dubok trag na nervni sistem. Bog Uzvišeni je učinio san izvorom odmora i smiraja za čovjeka. Osobe koje imaju neredovan i nesređen san obično su „slabijih živaca“ i teže se suočavaju sa situacijama u kojima nije sve po njihovoj volji.