Da bismo pronašli odgovor na pitanje: šta je znak uspjeha u zajedničkom (bračnom) životu?, moramo prije toga vidjeti šta je ustvari cilj tog zajedničkog života. Prema kur'anskom viđenju cilj zajedničkog života je postizanje mira (smiraja).
„I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista pouke za ljude koji razmišljaju.“ (Ar-Rum, 21)
E sad, šta će nam mir i čemu on služi? Mir kao plod braka jest zalog za dosezanje svekolikog čovjekova razvoja i usavršavanja koje znači i ozbiljenje samoga smisla stvaranja čovjeka. O rezultatu mira i smiraja Uzvišeni kaže:
„On uliva smirenost u srca vjernika da bi još više učvrstili vjerovanje koje već imaju – a vojske nebesa i Zemlje su Allahove; Allah sve zna i mudar je.“ (Feth, 4)
Imajući u vidu sadržaj ovog kur'anskog ajeta, možemo kazati da je za dosezanje razvoja i usavršavanja u vjerovanju čovjeku potreban mir, a jedno od neophodnih postizanja tog mira jest brak.
Sada, sukusirajući značenja dva citirana ajeta, možemo kazati da je znak uspješnog bračnog života to da supružnici jedno uz drugo osjećaju smiraj, snagom kojega savladavaju stepenike vlastitoga razvoja i usavršavanja. A da bi dvije osobe, jedna uz drugu osjetile taj mir i spokoj, potrebno je da dijele srodna/ista moralna obilježja i uvjerenja, odnosno da kazano jezikom naše religijske tradicije „odgovaraju“ jedno drugom.
Ako jedno od dva stuba te „srodnosti duša“ nema dovoljnu čvrstinu ta kuća bračne zajednice bit će na klimavim nogama.
Kada muž i žena nemaju „srodne ćudi“ teško će u životu nalaziti kompromis i imati potrebnu slogu. Suglasje u ćudoređu i uvjerenjima, pak, učinit će život lišenim nepotrebnih i suvišnih briga, pa će njihova srca biti obuzeta uglavnom onim stvarima koje se odnose na samu svrhu čovjekova stvaranja.
Šta znači različita ćud? Znači da stvari koje mene ljute kod moje supruge ne izazivaju neku posebnu reakciju, ili nju čak čine radosnom. Ili, ako neka pojava u meni budi pozitivni senzibilitet, a u mojoj supruzi negativan. Ili, ako nešto mene čini sretnim, moju suprugu nesretnom, ili je prema tome u najboljem slučaju ravnodušna ….
Obično su te naše ćudi ukorijenjene u našim uvjerenjima. Kada se mužev i ženin pogled na život, na vjeru, Boga i sl. razlikuju, u mnogim životnim situacijama doći će do sučeljenja i konflikta tih naših pogleda.
Obratimo pažnju na jedan primjer: Žena i muž su pozvani na svadbu. Kada su došli ustanovili su da je svadba takvog karaktera da se njen sadržaj očito kosi sa islamskim obilježjima, odnosno da uključuje i grijeh. Jedno od njih želi da napustiti svadbu, a drugo insistira da ostanu do kraja.
Sasvim je jasno da takva „srodnost“ duša treba postojati prije samog stupanja u brak, te je pogrešno stupiti u brak s nadom da će se vremenom ta srodnost ozbiljiti. Ovo treba posebno naglasiti. Pogrešno je stupiti u brak s nadom da će se vremenom postići potrebna duša i bliskost karaktera! Naravno, to nikako ne znači da supružnici koji su stupili u brak pa ustanovili da među njima ne postoji „srodnost“ trebaju odmah razmišljati o razvodu. Ne. Moja preporuka budućim i sadašnjim supružnicima je:
- Ako „srodnost“ ne postoji:
- Ukoliko ste vjereni, nemojte žuriti sa vjenčanjem, odnosno ne počinjite sa zajedničkim (bračnim) životom prije nego što postignete dovoljan stupanj „srodnosti“.
- Ako ste već stupili u brak, pokušajte promisliti sva moguća rješenja, osim razvoda. Neka vam razvod bude posljednja opcija kao krajnja nužda.
- Ne zaboravite da ponekad griješimo i mislimo kako su naše razlike i pojedina neslaganja dokaz da ne odgovaramo jedno drugom, odnosno da nam duše nisu srodne. Razlike su sasvim uobičajena stvar i postoje i među osobama koje u potpunosti odgovaraju jedno drugom.
- Obavezno se posavjetujte sa pouzdanim psihologom – savjetnikom kojem možete vjerovati. On će vam pomoći da ustanovite jeste li zaista jedno za drugo.
- Neophodna „srodnost“ može se postići tokom perioda zaruka ili nakon vjenčanja, uz primjenu savjeta izloženih uopćeno u ovoj knjizi ili savjeta pouzdanog savjetnika – psihologa.
Jedna od najvažnijih preporuka u vezi s tim svakako se tiče međusobnog razgovora. Razgovor tokom vjeridbe, kada su uzajamna osjećanja na svome vrhuncu, može umnogome pomoći približavanju životnih stavova i ciljeva supružnika. Ponekad su ti ciljevi jednaki, ali pojedini nesporazumi i pogrešni zaključci mogu učiniti da čovjek pomisli kako se njegovi i ciljevi njegovog bračnog druga razlikuju. Razgovor može doprinijeti prevladavanju takvih nesporazuma. Ljubav je također značajan činilac ujednačavanja ciljeva. Premda na prvi pogled i ne postoji osobita veza između ljubavi i životnih ciljeva, ipak, treba imati na umu da ljubav zacijelo zbližava ljude, pa i njihove ćudi, životne stavove i ukuse. Ako želite da vaš bračni drug misli kao vi i bira životni put kojem i vi težite, obaspite ga svojom ljubavi.
- Ako iz bilo kojeg razloga ne postignete potrebnu „duševnu srodnost“ i ako vam i pouzdan psiholog – bračni savjetnik potvrdi da zaista „niste jedno za drugo“, vi opet pokušajte i pokušajte…
Ako ste vjereni ili čak i vjenčani, a nemate djecu, odluku donesite što prije! A ako imate dijete, imajte na umu da se vaša odluka o razvodu tiče i budućnosti vašeg djeteta, te donesite odluku zbog koje se nikada nećete pokajati.
- Ako postoji „srodnost“:
- Cijenite tu blagodat i iskoristite je na najbolji mogući način za svoj razvoj i svekoliki procvat svoje ljudskosti.
- Srodnost je vrijedan kapital koji se pravilnim ulaganjem uvećava i svakim danom vas više međusobno zbližava i vaš život ispunjava sve većim stupnjem uzajamnog razumijevanja.
- Ako ovaj kapital ne iskoristite na pravi način, postoji opasnost da ga jednom izgubite.
Savjeti koje vam nudi ovo štivo pomoći će vam da između sebe i svoga supružnika stvorite duševnu srodnost i blizinu, te tu blagodat na najbolji mogući način iskoristite na putu ozbiljenja istinskog mira i osebujnog razvoja i usavršavanja vlastite ličnosti.
