Piše: Dženita Mušinbegović
Kur'ansko kazivanje o Ademu a.s. i Havi uvijek probudi lijepe emocije i podsjeti nas da se blagodati zajedničkog života istinski dožive tek onda kada muškarac upozna prirodu žene i žena prirodu muškarca te prihvate svoje uloge koje im je Stvoritelj namijenio. Kroz priču o stvaranju čovjeka i žene ljubav možemo definisati kao smiraj u smiraju. Jedno su od drugog, pred Bogom jednaki, slični, a opet različiti. I jedno i drugo jedinstveni. Jedno drugom potrebni. Dakle, da bi što bolje shvatili odnose među supružnicima vratimo se na početak ljudskog roda i stvaranje prvog para od kojeg će nastati cijeli ljudski rod. Nakon što mu je udahnuo dušu i nastanio ga u Džennetu Allah Uzvišeni Ademu je stvori drugu da mu bude radost i otkloni osjećaj usamljenosti. Hava je svojim dolaskom promijenila cijeli džennetski ambijent, a samo uz nju Adem je mogao nastaviti svoj život na Zemlji. Ime naše pramajke Have ima značenje „ona koja je živa”, što se odnosi na način na koji je stvorena, od žive tvari, za razliku od Adema koji je stvoren od zemlje. S razlogom je stvoren od nje da bi svoj život mogao nastaviti na njoj, obrađivati je i raditi s njom. Također ime Hava dolazi od glagola “ihteva” što u arapskom jeziku znači “obuhvaćati”. Žena svojom prirodom obuhvaća muškarca; sina, brata, oca, sve dok ne postanu snažni i spremni da izgrađuju zemlju! Žena posredno, preko izgradnje svojih potomaka, utječe na izgradnju i razvoj zemlje.
STVORENI JEDNO OD DRUGOG – JEDNO ZBOG DRUGOG
Islam muškarca i ženu posmatra u kontekstu jedne prirode bez bilo kakvog podvajanja između njih dvoje. Razlika je samo u prirodi stvaranja i ulogama koje im je Gospodar namijenio. Muž je dužan da vodi brigu o svome “stadu”, svojoj porodici, a žena je njegova saputnica kroz život, kraljica njegove kuće, majka njegove djece, utočište njegovog srca, smiraj njegove duše. Stvorena je da ga upotpuni. Gospodar ju je stvorio i dao joj da bude posebna i drugačija i pogrešno je od nje očekivati da bude kao muškarac. Žensko nije kao muško, a muško nije kao žensko i svaki pokušaj da se izjednače direktno je suprotstavljanje Božijem zakonu. Ovo nipošto ne upućuje na to da je muškarac kod Boga bolji i vrijedniji od žene niti obratno. Iako je primarna uloga žene, od Allaha joj namijenjene, rađanje i podizanje djece i briga o njihovom odgoju to ne smije biti razlog da zapostavi svoje dužnosti prema Allahu i brigu o sebi. Žena kao što je i uobičajeno obavlja većinu kućnih poslova koordinira među članovima porodice i vodi brigu o njima, ali u svemu tome ne smije postati rob ni sluga nijednom od njih. Dužnosti prema Allahu dž.š. treba da stavi na prvo mjesto, a sve drugo prema raspoređenim prioritetima. Umjesto da analizira da li je žena uspjela završiti sve obaveze u kući, kako je to i koliko uspješno odradila, je li ispunila njegova očekivanja, muž treba da bude podrška svojoj ženi i dužan je da je konstantno podstiče na ibadet Uzvišenom Allahu. Isti potez očekuje se od supruge. Kako god upućuje djecu na izvršavanje ibadeta Uzvišeniom Allahu, dužna je da i muža podsjeća da su mu obaveze prema Allahu preče od ispunjenja njenih i potreba njihove djece. Svaki vid savjeta bio on u usmenoj i praktičnoj formi lijepo je da oboje (otac i majka) prezentuju u krugu porodice kako bi djeca od najranije dobi kroz primjer svojih roditelja usvajala ispravnu percepciju islamskog stila života.
UKOLIKO ČOVJEK DOPUSTI DA NEŠTO OVLADA NJIME, ALLAH ĆE MU TO ODUZETI
Insan – ljudsko biće u kur'anskom kontekstu spominje kao “rob Božiji”. Međutim, to ne znači da mu je Allah dž.š., Njegov Gospodar uskratio slobodnu volju i da mu nije ostavio mogućnost izbora. Allahovi smo robovi i sluge u smislu da samo Njega kao Boga i Gospodara prihvatamo, Jednog i Jedinog i da Njemu ibadet činimo. Na žalost, preokupirani dunjalučkim obavezama i izazovima ne razmišljamo o glavnom razlogu našeg bivstvovanja na Zemlji. Inasan je sklon zaboravu, pa tako često zaboravi da ga je Allah kroz emanet namjesništva na Zemlji obavezao prije svega na robovanje Njemu Uzvišenom. Samo ispravnim razumijevanjem svrhe našeg postojanja na Zemlji dokučit ćemo potpuno značenje
slobode. Obožavati samo Jednog Boga, znači biti slobodan od svih drugih robovanja. Stvoreni smo kao slobodni, pa ako želimo živjeti u slobodi ne smijemo dopustiti da nama ovlada išta, bilo da se radi o drugoj osobi, mužu, ženi, djeci, imetku, položaju, strastima itd. Ako čovjek dopusti da nešto ovlada njime, Allah će mu to oduzeti. On nas želi kao slobodne, pa ne robujemo nikome osim Njemu Uzvišenom! Da bi postigli ovu slobodu i istinski robovali svome Gospodaru moramo neprestano učiti, biti otvoreni za razgovor, prihvatati kritike i pružati jedni drugima podršku, a sve s ciljem da budemo bolji vjernici i korisniji sebi, svojoj porodici zajednici u kojoj živimo.