Piše: Dženita Mušinbegović
Lice je najljepši i najplemenitiji dio čovjekovog tijela i obično prvo što primijetimo prilikom upoznavanja ljudi. Ono je poput naslova knjige i posmatrajući ga često možemo pretpostaviti kakva je osoba iznutra: je li zadovoljna ili potištena, vesela ili zabrinuta, prisutna ili odsutna. Čitanje lica može da pruži sjajan uvid u ličnost, njen karakter, zdravstveno stanje, unutrašnju emocionalnu borbu, ličnu snagu i izazove s kojima se suočava. Pritom su oči najbolji pokazatelj onoga što neko skriva u sebi, one su „prozori duše“.
Da bi sačuvali ljepotu i svježinu tijela i lica kao i dobro raspoloženje i vedar duh treba nastojati da se stvari i životni događaji uvijek sagledavaju sa njihove pozitivne strane. U tom slučaju naše fizičko i mentalno zdravlje bit će kvalitetnije i dugotrajnije. Naučno je dokazano da ćelije u našem tijelu imaju moć regeneracije, a ono što je pospješuje jeste velikodušnost i plemenite namjere. Pozitivne misli sprečavaju oštećenje ćelija te se uz njihovu pomoć sve negativnosti rastvaraju i nestaju u obliku prašine koja izlazi kroz kožu. Veseo i optimističan duh je poput pumpe koja snabdijeva mozak energijom koja se opet manifestuje u obliku osmijeha kao najljepšeg ukrasa lica.
I Kur'an spominje lica
U Kur'anu se riječ lice (ar.vedžh, mn.vudžuh) spominje na više mjesta i to u različitim značenjima. Kada god je riječ vedžh u Kur'anu spomenuta u doslovnom značenju odnosi se na Božije ili insansko lice. Osim doslovnog značenja riječ lice spominje se i u značenju naklonosti i ljubavi, kao što je roditeljska ljubav. U ovom kontekstu spominje se u suri Jusuf u primjeru Jakubove a.s. ljubavi i naklonosti. Zatim, riječ vedžh dolazi u značenju početka nečega kao i u značenju Allahovog zadovoljstva. U Kur'anu stoji: “Mi vas samo radi Allahova zadovoljstva hranimo, od vas naknadu niti zahvalnost ne želimo!” (El-Insan, 9)
Pored toga što Kur'an spominje lice on spominje i dijelove lica: oči, uši, usta. Kaže Uzvišeni: Zar mu nismo (čovjeku) dali oka dva i jezik i usne dvije i na dobro i na zlo mu ukazali? – (El-Beled, 8-10.) Kroz ove ajete Kur'an čovjeka poziva da razmisli o Allahovim blagodatima kako bi Mu stalno zahvalan bio.
Lica mojih sljedbenika bit će svijetla i bijela od tragova abdesta
Na ljudskom licu manifestuje se širok spektar emocija : radost, ozarenost, vedrina, ali i tuga, očaj, potištenost, sjeta i žalost. Osim što je lice odraz čovjekovog emocionalnog stanja, duha i karaktera na njemu se očituju i tragovi imana tj. vjerovanja kao i stila života prožetim vjerom kako njenom duhovnom tako i praktičnom stranom. Sam ritual vjerskog pranja/abdesta ostavlja trag na vjernikovom licu čineći ga svijetlim, lijepim i ozarenim. Abdest je svjetlost na dunjaluku i Ahiretu. Na ovom svijetu abdest ostavlja trag u vidu svjetlosti na licima i smirenosti u srcima, a na budućem svijetu ta svjetlost će krasiti lica i noge vjernika. Ona će biti znak Poslaniku, s.a.v.s., na Sudnjem danu po kome će on prepoznati vjernike. Imam Ahmed prenosi vjerodostojnim senedom od Ebu Derda’a, koji prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ja sam prvi kome će biti dozvoljeno da učini sedždu na Sudnjem danu i prvi kome će biti dozvoljeno da podigne glavu. Pogledat ću ispred sebe i prepoznati svoj ummet među ostalim narodima. Pogledat ću iza sebe, s moje desne i lijeve strane, i
prepoznat ću ih.“
Neki čovjek upita: „Allahov Poslaniče, kako ćeš prepoznati svoj ummet među ostalim narodima od Nuha, a.s., pa do vremena kada je živio tvoj ummet?“ Poslanik, s.a.v.s., odgovori: „Lica mojih sljedbenika će biti svijetla i bijela od tragova abdesta i niko drugi neće izgledati kao oni…” U ajetima koji oslikavaju stanje vjernika i stanje nevjernika na Sudnjem dolazi: ”Neka lica bit će toga Dana blistava, nasmijana, radosna.” (Abese, 38.-39.) To su lica vjernika koja će biti svijetla, vesela, nasmijana i radosna zbog osjećaja da je Allah sa njima zadovoljan i da im je oprostio, ili zbog toga što im je pokazano njihovo mjesto u Džennetu, pa će se radovati i bit će sretni nakon proživljenih strahota Sudnjega dana. Stanovnici Dženneta su opisani svijetlih lica čija će svjetlost biti dodatno izražena dok budu uživali u gledanju Allahovog dž.š. lica. Bjelina lica spomenutih u drugom kur'anskom ajetu (tebjeddu vudžūh), “Na Dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti…” odnosi se na stanje vjernika i nevjernika, a ne na bijelu i crnu rasu niti se mogu povezati s opisom boje kože!Termini pobijeljeti i pocrnjeti povezani su sa svijetlinom dana i tamom noći. Svjetlost dana aludira na sreću, optimizam i opći pozitivni osjećaj koji će vjernici imati na Sudnjem danu nakon što polože ispit za svoja djela. A tama noći je povezana sa strahom, neizvjesnošću i tjeskobom koju će proživljavati nevjernici i koja će biti razlogom da će neka lica postati crna jer su im i djela s kojim su izašli pred Allaha nevaljala, crna i tamna.
Molim Allaha da naša lica učini radosnim, svijetlim i ozarenim na Dan susreta s Njim Uzvišenim i da nam knjiga naših djelā budete data u desnu ruku. Amin!