Devetnaesti korak: USPOSTAVA KULTURE DIJALOGA
S velikom žalošću treba kazati: jedan od problema današnjih porodica jeste slabljenje kulture dijaloga, i to u tolikoj mjeri da statistički podaci pokazuju kako većina iranskih žena i muškaraca dnevno ne razgovaraju niti pola sata. A i to malo razgovora uglavnom se tiče ekonomskih problema porodice.
Gubitak kulture dijaloga dovodi do toga da u nekim porodicama žena, muž ili oboje, kako bi nametnuli svoj stav, uglavnom izdaju direktive. Neki, tako, doživljavaju kuću kao sudnicu i uglavnom nastoje ostvariti ono što smatraju svojim pravima, dok drugi, opet, kuću miješaju s vojnom kasarnom, te žele samo izdavati naredbe i očekuju slijepu poslušnost. Ovakav pristup više je nego pogrešan. Ponekad se u domu izdaju naredbe koje suprotna strana ne želi prihvatiti, što dovodi do sukoba. Tako niti onaj koji izdaje naredbe ostvaruje svoje želje kroz dijalog, niti onaj kome su naredbe upućene svoje razloge za odbijanje obrazlaže suprotnoj strani kroz logične argumente.kao rezultat, imamo situaciju u kojoj jedna strana kaže: „Izvrši nešto!“, dok druga odgovara: „Neću to učiniti!“
Katkad, opet, žena ili muž ispoljavaju pogrešno ponašanje koje kod drugoga izaziva zlobu, ali pritom niko ne poseže za dijalogom i ne pokušava razgovarati o uznemirujućoj situaciji.
O čemu da razgovaramo?
- O sukobima, zato da bismo ih prevazišli
Razilaženja u stavovima između žene i supruga mogu biti ishodište napretka u njihovom zajedničkom životu. Naravno, tako će biti ukoliko dvoje strane svoje nesporazume ne pretvore u povod za međusobna razračunavanja, nego ako, uzimajući u obzir načela dijaloga o kojima ćemo ovdje govoriti, razgovaraju o njima i pokušaju iznači rješenje. Naposljetku, u pogledu svakog spornog pitanja neko griješi. Možda čak i oboje imaju isto mišljenje i stav, ali jedno od njih pogrešno razumije ono drugo. Principijelan dijalog može onu osobu koja griješi izvesti iz zablude i postati ishodište napretka po tu osobu. Ukoliko se, pak, radi o pogrešnom razumijevanju, razgovor može dovesti do međusobnog razumijevanja koje i jeste temeljno ishodište zajedničkog života.
- O zajedničkom, zato da bismo ga osnažili
Ne treba uvijek razgovarati samo o nesporazumima. I ono što vam je zajedničko može biti dobra tema za razgovor. Kada sa svojim supružnikom razgovaramo o zajedničkim stavovima, to uzrokuje da kod oboje taj stav bude još postojaniji i time snažimo ono što su naše zajedničke tačke. Kad je o onom što je zajedničko riječ, valja nužno napomenuti da to što vam je zajedničko ne treba uvijek snažiti. Možda je ono što vam je obojema zajedničko ustvari nešto pogrešno, te se stoga sa svojim supružnikom valja posavjetovati oko takvih pitanja i preispitati ih, e kako bismo uvidjeli da li je ono što nam je zajedničko zbilja ispravno i vrijedno snaženja.
- O svakodnevnim životnim pitanjima, zato da bismo se zbližili i bolje shvatali jedno drugo
Neki misle kako je razgovor o svakodnevnim dešavanjima sa supružnikom svojevrsna mahana, iako žena ili muž ponekad imaju potrebu da govore o stvarima iz svakodnevnog života, naprimjer o nečemu što im se dogodilo kod kuće ili napolju. Taj razgovor možda neće ništa riješiti ili osnažiti, ali sama činjenica da supružnik pokazuje saosjećanje i da ga suprotna strana doživljava kao dobrog slušatelja ima utjecaja na ustanovljavanje dobrog odnosa između muža i žene. S druge strane, razgovor o svakodnevnim dešavanjima uzrokuje da žena i muž budu obaviješteni o situaciji u kojoj se ono drugo nalazi te da vlastito ponašanje mogu uskladiti sa situacijom svoga supružnika. Naprimjer, ukoliko muž shvati da je njihovo malo dijete tog dana bilo nesnošljivo ili da je cijeli dan plakalo, neće biti začuđen ako mu je supruga neraspoložena ili ima manjak strpljenja. Ako, pak, supruga, zna da je njen muž tog dana na poslu radio mnogo više nego je uobičajeno, neće biti neraspoložena ukoliko odbije da, naprimjer, pođe s njom u kupovinu.
- O vjerskim pitanjima, zato da bismo spoznali i došli do zajedničkih stavova
Razgovor o vjerskim pitanjima ne smije se svoditi samo na prisustvovanje zvaničnim predavanjima. Upravo je porodica jedno od najboljih mjesta za raspravu o takvim pitanjima. Kako bi dobro bilo da makar jednom sedmično u okviru porodice vodimo razgovor o vjerskim pitanjima! Izbor teme može se utvrditi dogovorom. Kur'anski ajeti, predaje i knjige islamske uleme mogu poslužiti kao dobra osnova za takav dijalog. Pokušate li ovo samo jednom, osjetit ćete kako takav dijalog može biti veoma prijatan. Takvi razgovori, osim što dižu razinu znanja unutar porodice, uzrokuju da žena i muđ stvore zajedničke stavove oko vjerskih pitanja, a ti zajednički stavovi imat će golemog utjecaja na postizanje međusobnog razumijevanja.
- O odgoju djece, zato da bi se postiglo jedinstvo viđenja
Jedan od najvećih odgojnih problema jeste postojanje dvojake odgojne politike. Nažalost, u nekim porodicama otac ima jedan pristup odgoju djece, dok ih majka želi odgajati na posve drugačiji način. Takva dvojna odgojna politika donijet će mnogo štetnih posljedica. U ovom slučaju, moguće je da se djeca razvije u podijeljene ličnosti ili da se posve otuđe od roditelja ili da se njihov odgoj bude odvijao pod utjecajem faktora van porodične sredine.
Razgovor o odgoju djece važan je i potreban korak kako bi se došlo do zajedničkog odgojnog metoda. Svakako, još bolje bi bilo da se takav dijalog povede još i prije rođenja, dapače i prije začeća djeteta, jer, s vjerskog stanovišta, odgoj djeteta započinje već od njegovog začeća, pa i prije toga.
- O naučnim pitanjima, zato da bismo uvećali svoju obaviještenost
Informiranost o aktuelnim pitanjima, naprimjer o znanstvenim ili političkim pitanjima, čini čovjeka realističnim u pristupu svijetu koji ga okružuje. Žena i muž se i u pogledu tih pitanja mogu međusobno nadopunjavati.
