“Unutar svih nas leži jedan faraon koji se plaši šta će svijet reći o nama ukoliko mi nismo onakvi kakvima nas oni prihvataju i vide!”

Najveća iluzija faraona bila je da je vjerovao da je on Gospodar svjetova. To je priča koju je sebi ispričao i u koju je povjerovao. To je identitet kojim se oholio. On je znao da nije Gospodar svjetova duboko u sebi, ali se plašio izgubiti tu priču o sebi, zbog čega je pokazivao svoju oholost kroz svoja djela, smatrajući da uzimanjem života on je taj koji upravlja svijetom.

Ništa se mi ne razlikujemo od faraona. Unutar svih nas leži jedan faraon koji želi biti priznat od svijeta i koji se plaši šta će svijet reći o nama ukoliko mi nismo onakvi kakvima nas oni prihvataju i vide. Mi se plašimo izgubiti priču koju pričamo o sebi, jer smatramo da je to naš identitet.

Ja sam imala nekoliko identiteta dok nisam shvatila da su svi ti identiteti zapravo samo moje želje nefsa da budem priznata. Tek kada sam shvatila da ni marama nije moj identitet, već da sam ja rob čija se sloboda krije u robovanju Onome koji je vlasnik ovoga svijeta, tada sam se oslobodila svih lažnih identiteta.

Sa 16 godina prvi put mi se javila želja da se pokrijem. I kao što možete pretpostaviti, nisam je stavila. Ta želja nikada u meni nije nestala. Ali ju je dunjaluk zatrpao željama nefsa. Ubrzo nakon toga, Allah mi šalje jedno od najvećih iskušenja u mom životu – bolest.

Znala sam da mi je Gospodar bolest poslao s razlogom. I sva iskušenja koja su slijedila poslije toga. I tada moja borba sa nefsom počinje biti najveća. Nekada sam pobjeđivala ja, nekada on. Uvijek je to bila borba između mene i mog nefsa.

Znala sam da nismo došli ovdje da plaćamo račune i da jedemo i pijemo i zabavljamo se. Znala sam i osjećala da postoji veća svrha našeg postojanja. Ali u svijetu u kojem nam se dunjaluk predstavlja kao najveće blago, borba sa nefsom je svakodnevna.

Osoba sam koja, ukoliko je nešto zanima, duboko ulazi u istraživanje toga kako bi shvatila i razumjela. Željela sam da shvatim zašto moramo da stavimo jedan komad platna na glavu da bismo usavršili svoje vjerovanje. Počinjem istraživati i čitati. I čitanje me dovelo do dva ajeta… prvi ajet iz sure Šems, gdje Gospodar kaže: “Uspio je onaj ko je očisti, a propao je onaj ko je zapusti.” (“Uspio je onaj ko je očisti, a propao je onaj ko je uprlja…“)

Tefsirska tumačenja kažu da je pravi uspjeh kod Allaha vezan za čišćenje duše (srca, nijeta, ponašanja), i to kroz pokajanje, iskrenost, dobro djelo i borbu protiv loših strasti. Shvatila sam da moram krenuti u borbu protiv loših navika. U borbu protiv svega onoga što me sprječava da dođem do Gospodara.

Drugi ajet kojeg se prisjećam svaki dan jeste ajet iz sure Ali Imran : Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – A Allah prašta i samilostan je.

U ovom ajetu Gospodar nam kaže kako da je očistimo. Tako što slijedimo Poslanika Muhammeda i njegov sunnet. Ljubav prema Allahu je ono što me vodilo od prvog dana moga puta do hidžaba i ono što me vodi i dan-danas.

Kada nekoga volite, sve ćete učiniti da mu udovoljite. Sve ćete raditi da mu se umilite. Slijedit ćete svakoga onoga koga on voli. Sve ćete učiniti samo da steknete Njegovo zadovoljstvo.

Tako je i moj hidžab moj dokaz ljubavi prema Gospodaru svjetova. Dokaz da moj identitet nije platno na glavi, već ljubav koju osjećam prema Njemu.

Moj identitet je moja želja da, kada mene ljudi vide, u mom ponašanju, u mom govoru vide plemenitog Gospodara, a ne mene.

Molim Uzvišenog da nas približi Sebi kroz naša iskrena djela i da bude zadovoljan s nama.

Autorica teksta: Ševala Hadžić