Piše: Dženita Mušinbegović
Naš ibadet Uzvišenom Allahu i činjenje dobrih djela proteže se tokom cijele godine, ali u određenim danima i mjesecima s nijjetom da postignemo nagradu kod Uzvišenog Allaha intenzivnije pristupamo ibadetima (kako obaveznim tako i dobrovoljnim). Allahova milost prema Njegovim robovima je ogromna tako da nema gotovo ni jednog odabranog vremena u godini koje prođe, a da odmah iza njega ne slijedi i drugo odabrano vrijeme u kojem je činjenje dobrih djela posebno drago Uzvišenom Allahu. Nakon završetka mjeseca ramazana, zatim upotpunjavanja nagrade dobrovoljnim postom šest dana mjeseca ševvala slijede dani zulhidžeta koji su najbolji dani u godini. U njima se obavljaju obredi hadža – petog islamskog šarta i krunišu se drugim velikim blagdanom Kurban-bajramom.
Dani svetog mjeseca zulhidžeta, također, evociraju uspomene i na Ibrahima, a. s., njegovu porodicu, gradnju Kabe i sva iskušenja kroz koja je prolazio. O životu i misiji ovog Poslanika Kur'an govori na više mjesta, pa je zato jako bitno da se upoznamo sa životom Ibrahima, a. s., kako bi što bolje spoznali i razumjeli smisao žrtve koju podnosimo na putu postizanja Allahovog zadovoljstva.
ALLAHOV PRIJATELJ
Ibrahim, a. s., kojeg je zbog njegove odanosti Uzvišeni Allah nazvao Halilullah – Allahov prijatelj –pripadao je skupini posebno odabranih poslanika (‘ulu-l-‘azmi mine-r-rusuli). Allah ga je nazvao Svojim prijateljem zbog njegove odanosti i istrajnosti u svim iskušenjima koja su ga zadesila. Jedno od njegovih iskušenja bilo je da dugo vremena nije imao djecu. Kada mu je žena Sara poklonila robinju Hadžeru, Gospodar ga je obradovao sinom Ismailom. Radost zbog rođenja sina nije dugo potrajala, a uslijedio je novi ispit. Uzvišeni Allah mu je putem objave naredio da svoju ženu i sina ostavi u neplodnoj dolini zvanoj Bekka (Meka) na mjestu gdje će kasnije sagraditi prvi Hram, Kabu.
HADŽERA – PRIMJER ODANE SUPRUGE I POŽRTVOVANE MAJKE
Kada je Ibrahim, a. s., svojoj ženi saopštio da nju i dojenče Ismaila treba ostaviti u pustinji, Hadžeru je obuzeo veliki strah. Upitala ga je: “Je li ti tvoj Gospodar naredio da nas ovdje dovedeš?” – Da – odgovorio je Ibrahim, a. s. U tom trenutku Hadžerin strah je nestao. Osjetila je smiraj i njeno srce ispunilo je snažno povjerenje u Gospodara svjetova. Njen pristanak da usred pustinje ostane sama sa svojim čedom ubrzo će biti nagrađen.
I postupi Ibrahim, a. s., po uputama Uzvišenog Allaha te ostavi nejač svoju na pustinjskom suncu u neplodnoj dolini. Kada nesta hrane i vode mali Ismail se rasplaka, a uplašena majka poče da trči između Safe i Merve (dva brežuljka) ne bi li pronašla kakvo rješenje. A kada sedmi put dođe do Merve zaustavi je glas meleka Džibrila koji je zovnu i udari svojim krilom o zemlju… I, gle čuda, iz ispucale zemlje poče izvirati voda! Koje li radosti za uplašenu majku! Iscrpljena Hadžera rukama je počela sakupljati zemlju kako se voda ne bi razlila, a pri tome je ushićeno uzvikivala: “Zem – zemˮ, što znači: “Stani – stani!” Iskopala je sretna majka bazenčić da zaustavi vodu kako bi napunila mješinu i spriječila vodu da teče niz dolinu. Tim Hadžerinim činom započela je tradiciju čuvanja Zemzem vode.
TEVEKKUL (POUZDANJE U ALLAHA) JE DJELO SRCA
Da nije bilo istinskog imana u duši Hadžere, da nije bilo iskrenog oslanjanja na Allaha, dž. š., koje je ispunilo sva njena čula i osjetila, ona sigurno ne bi mogla podnijeti ovako tešku situaciju. Od prvog trenutka bila bi shrvana i vrlo brzo bi odustala od potrage da spasi i sebe i dijete. Iako se potpuno predala Allahu, nije sjedila niti je čekala da izlaz dođe s neba! Hadžera je tražila rješenje, uložila je sav svoj napor, a svaki put kada bi došla do vrha brežuljka i ne bi ništa našla nije očajavala niti je gubila nadu – vraćala se iznova. Volja za životom i majčinski nagon da zaštiti svoje dijete bili su joj motiv da ne odustane! Njena volja je bila nepokolebljiva, a njen napor koji će kasnije postat ritual svih hadžija poznat kao “S'AJ” doslovno znači ‘TRUD’.
Iz Hadžerinog primjera naučimo:
- Tevekkul (pouzdanje u Allaha, dž. š.) je djelo srca, a nije djelo naših udova! Dok se trudimo i naporno radimo naše srce treba da bude smireno i potpuno predano Allahu, dž. š.
- Bez obzira na konačan ishod treba prihvatiti Allahovu odredbu jer stvari nisu uvijek onakve kakvim se nama čine! Kaže Uzvišeni: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono je loše po vas. Allah zna, a vi ne znate.” (Kur'an, sura EI-Bekara, 216. ajet)
- Vjernik ne bi trebao nakon prvog neuspjelog pokušaja odustajati od onoga što želi. Na putu do cilja nekada je potrebno promijeniti puteve, načine ili metode kojim ćemo jednostavnije ostvariti rezultat.
- Allah, uistinu, voli naš “s'aj”, voli trud i ustrajnost pa će nas i pomoći ukoliko je put do našeg cilja popločan plemenitim namjerama.
IBRAHIMOV, A. S., VAKUF
A nakon nekoliko godina od Ismailovog rođenja Allah zaduži Ibrahima da sagradi svoj prvi vakuf, časnu Kabu da bude magnet za vjernička srca do Sudnjeg dana.
U dolini koju Kur'an naziva blagoslovljenom, Ibrahim, a. s., zajedno sa sinom Ismailom sagradi Kabu ili Bejtullah tačno na sred Zemaljske kugle ispod nebeske Kabe, Božijeg hrama podignutog za meleke koji se nalazi na sedmom nebu. Otac i sin sagradiše Kabu da bude simbol Božije prisutnosti na Zemlji i centar prema kome će se svi muslimani okretati u namazu. Podigli su je da bude izvor čežnje vjernika koji će se telbijjom odazivati pozivu na hadž. Osim što je molio da srca vjernika žude za susretom s Kabom, Ibrahim, a. s., obraća se Allahu, dž. š., dovom da one koji budu hrlili prema njoj opskrbi nafakom na kojoj će mu biti zahvalni: “Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove…ˮ (El-Bekare, 126.)
Inspirisani snagom Ibrahimove, a. s., vjere i odanosti Allahu, dž. š., i Hadžerinim povjerenjem i pouzdanjem u Njega Uzvišenog, iskrena srca Allahu dovu upućujemo: “Gospodaru naš, podari nam bereket predstojećih dana svetog mjeseca zulhidžeta, ne uskrati nam bereket Ibrahimove, a. s., dove i opskrbi nas saburom i tevekkulom naše majke Hadžere.ˮ Amin!