Mila moja,
često zaboravimo da se čovjek ne sastoji samo od duše. Govorimo o srcu, o saburu, o dovama, o strpljenju, o popravljanju sebe, a usput zanemarimo ono kroz šta sve to nosimo, svoje tijelo.
A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je tome davno podučio kada je rekao da i tvoje tijelo ima pravo kod tebe. Koliko je samo mudrosti u toj rečenici. Kratka, a dovoljna da čovjek preispita način na koji živi.
Jer mnogi misle da je vrijednost u tome da stalno daješ, da ne staješ, da trpiš, da izdržiš preko svojih granica. Da si bolji čovjek ako si uvijek umoran, iscrpljen i svima dostupan. Kao da je iscrpljenost postala dokaz dobrote. A nije.
Nekada je iscrpljenost samo znak da si dugo zaboravljala sebe.
Tijelo govori onda kada ga dugo ne slušamo. Govori kroz umor koji ne prolazi, kroz težinu u prsima, kroz nesanicu, kroz nervozu bez razloga, kroz bolove kojima ne znamo ime. Ono često kaže ono što smo mi predugo gurali u stranu.
Mila moja, nije slabost odmoriti. Nije sebičnost naspavati se. Nije lijenost pojesti obrok na miru.
To su prava koja ti je Allah, dž.š., dao kroz tijelo koje ti je On povjerio.
Mi često prema sebi budemo strožiji nego prema drugima. Drugima bismo rekli da sjednu, predahnu, čuvaju zdravlje, manje se nerviraju. A sebi govorimo: izdrži još malo, prešuti još jednom, samo danas preskoči odmor, samo još ovaj teret ponesi.
I tako danima. Godinama. A tijelo pamti sve ono što duša pokušava sakriti.
Zato briga o sebi nije luksuz. Ona je odgovornost. Dio emaneta koji nosiš. Ako paziš na riječi koje izgovaraš, zar ne trebaš paziti i na san koji ti treba? Ako čuvaš tuđa srca, zar ne trebaš čuvati i svoje zdravlje i pažljivo birati hranu koju konzumiraš?
Nekada ibadet nije samo u dugom namazu. Nekada je ibadet i leći ranije da bi sutra imala snage. Nekada je ibadet pojesti ono što ti koristi. Nekada je ibadet udaljiti se od onoga što te stalno lomi. Nekada je ibadet reći: “Ne mogu više ovako”.
Jer Allah, dž.š., ne traži od čovjeka da sebe uništi kako bi bio dobar. Traži da bude svjestan, umjeren i odgovoran.
Mila moja, možda ti danas ne treba velika promjena. Možda ti treba samo da zastaneš i pitaš sebe: šta mi moje tijelo već dugo pokušava reći?
Možda traži san. Možda traži mir. Možda traži kretanje. Možda traži manje stresa. Možda traži da ga prestaneš kažnjavati zbog svega što osjećaš.
Biti nježna prema sebi nije slabost. To je zrelost.
Jer tvoje tijelo nije samo sredstvo kroz koje živiš. Ono je emanet. I zaista, i ono ima pravo kod tebe.
Do narednog puta kada ću ti na krilu pričati o nečemu novom, grli te tvoja Bahar.
Piše: Selma Topalović