Treći dan Kurban-bajrama, jednog od najvažnijih islamskih praznika, bio je ispunjen emocijama i posebnim trenutcima za nas. Na ovaj dan, članice i saradnice Organizacije Bahar uputile su se prema Domu za starija lica “Hatidža Mehmedović” u kojem borave majke Srebrenice. Bio je to trenutak kada su dove, solidarnost i poštovanje spojeni u jednu snažnu poruku – da ne smijemo zaboraviti i da moramo biti tu jedni za druge.
Za ovaj susret se dugo pripremalo – ne samo kroz organizaciju i prikupljanje hedija, već u mislima, dovama i dubokom osjećaju poštovanja prema ovim izuzetnim ženama. Posjeta je bila znak solidarnosti, ljubavi i saosjećanja prema majkama koje su, uprkos neizmjernoj boli i gubitku, ostale simbol nade, snage i upornosti. Svaka od njih nosi svoju priču. Dočekale su nas sa osmijehom na licu, iza kojeg se krije duboka rana. Rana koja nikada ne zarasta. Tih nekoliko sati provedeno sa njima bilo je ispunjeno dubokim emocijama i tišinom koja je govorila više od riječi. Susret sa majkama Srebrenice nisu samo podjećanje na prošlost, već i na važnost očuvanja budućnosti u zajedništvu, ljubavi i međusobnoj podršci.
U ugodnom ambijentu doma, u kojem majke imaju odlične uslove, pažnju, stručnu njegu i brigu, ono što im i dalje najviše znači su – posjete. Topla riječ, ruka na ramenu, zagrljaj koji ne postavlja pitanja. Prisutnost koja potvrđuje da nisu zaboravljene i da nisu same. Donijele smo bajramske hedije – poklone koje su tokom protekle sedmice s posebnom pažnjom pripremali naši prijatelji i sugrađani, mirisne ruže i novčani iznos naših prijateljica iz udruženja IN Sana iz Njemačke. Sve to smo im uz vaše selame, dove i ljubav uručile, ali ono najvrijednije desilo se spontano – kada smo sjele među njih, kad smo ih saslušale, kad smo ih zagrlile kao kćerke, kao sestre..
U tih dva sata bilo je svega – smijeha, suza, dova, tišine. Neke od njih su stidljivo pričale o svom životu, neke su samo držale naše ruke i šutjele. Bile su to riječi koje se ne izgovaraju glasno, ali se osjećaju. U tom prostoru gdje je prošlost teško breme, ali dostojanstvo nepokolebljivo, osjetile smo snagu bajrama u njegovom najdubljem smislu: darivanje pažnje, činjenje dobra i povezivanje srca.
Ove majke nisu obične žene. One su stubovi naše historije, živi podsjetnici na nepravdu, ali i oličenje strpljenja i borbe. Za nas, ovo nije bila samo bajramska posjeta. Ovo je bio susret sa životom, sa historijom, sa snagom koju samo majka može nositi.
Dok smo odlazile, nosile smo njihovu toplinu sa sobom. I čvrsto odlučile: ove posjete neće ostati samo na praznicima. Jer njihova potreba da budu viđene, saslušane i zagrljene, traje cijelu godinu. 