Piše: Aldina Čamdžić-Spahić
Ustreptala hava odiše posebnim sekinetom. Svako biće iščekuje viđenje mlađaka i odjek koji se desi prvim glasom mujezina koji će akšamom najaviti da je stigao gost koji će u kuće donijeti darove i blagostanja, a odnijeti tegobe koje su odveć skupljene. Svaka duša već danima zbori ‘ehlen’ – u govoru, u zikrullahu, u radu, nastojanju i bivstvovanju. Probija se ‘ehlen’ do visokih i skrivenih deredža, pa će se vratiti svakom ponaosob onoliko koliko je ubrao. Gorjet će svjetlo nade u srcima vjernika narednih jutara, a talasi Njegovih riječi će se prolamati kroz zidove domova i ostavljati za sobom milost koja je obećana.
Sva hvala i zahvala pripadaju Uzvišenom Gospodaru, salavat i selam na Resulullaha, s. a. v. s., i neka je selam, rahmet i bereket u našim kućama trideset dana!
Kako bismo dočekali i ispratili mjesec ramazan, ukazujući mu posebnu čast i vrijednost kakvu treba da ima u životu vjernika, potrebno je ozrcaliti vlastita djela i propuste, ogoliti se pred onim što on nosi sa sobom i u skladu sa vlastitim mogućnostima pratiti njegov tempo i trajanje. Jako je oslobađajuća činjenica znati da svakodnevno pozivanje na šejtanske vesvese više neće biti toliko moguće u narednim danima, ali ju treba i jako odgovorno dočekati, pogledati vlastiti nefs i istome priznati ono što možda prethodnu godinu nismo – iz ovog ili onog razloga. Ramazan je tu da nas podsjeti koliko se korova u insanu rodilo i zaplijenilo, a da smo mi i samo naše ‘ja’ bili uzrok njegovog zalijevanja, rasta i širenja. Tu je i da nas podsjeti da smo kao bića jako ranjivi, zaboravni i nimalo bezgriješni.
Prvu trećinu, ali i dane prije samog dolaska, u momentima pripremanja domova, pripremimo sebe za ono što želimo priznati sami sebi, Gospodaru i glavnim akterima naših života oko nas. Obratimo pažnju šta ljudima oko sebe serviramo, mimo sofre, kakvom ćemo ih duševnom i duhovnom sofrom počastiti prilikom susreta i objedovanja. Čime ćemo ugostiti goste postače i sa kakvim dojmom će izlaziti iz naših domova ovog ramazana, a i poslije njega. Post je tu da nas vrati suštini, podsjeti nas na umjerenost u hrani, a odmjerenost u govoru. “Govori dobro ili šutiˮ – princip našeg Miljenika, s. a. v. s., koji u svakodnevnoj praksi negdje zapostavimo. Potrudit ćemo se ovog ramazana oživjeti i kur'anske principe koje ćemo ponovo, nezasitno iščitavati i razmišljati o njima, te ih nastojati reflektovati u svakodnevnom životu.
Drugu i posljednju trećinu ćemo razmišljati kako se uspeti do oprosta Svevišnjeg Gospodara i kako Mu predočiti trideset dana predanosti, hoće li to biti lijeno, strmoglavo, čvrsto i odgovorno, zavisi od nas samih. Podsjetit ćemo se u ramazanu itekako na korist džemata i zajednice, njegove blagodati i halke čiji ruh će nas pratiti iz dana u dan, ali i na to da je najmanji, ali najosnovniji džemat – porodica, a da smo mi njegovi pastiri i predvodnici. Da iz jedinke, a potom njene porodice izlazi samo ono što posjeduje i nikako drugačije, pa bio to med ili, ponekad, nažalost samo ustajali, pokvareni sok. Hoćemo li se stidjeti doći do kraja ramazana, a ne izaći iz njega kao da do nas nije stigla nijedna Njegova kelima, kao da nas nije ni okrznula nijedna Njegova nepresušna blagodat i kao da je od gafleta srce usporilo, a time i djela, i principi i vjera?!
Pa, molimo Gospodara da se vlastitom odgovornošću spram svoga života i onoga sa čim ćemo jedino krenuti Njemu, a potom uz Njegovu pomoć izvučemo iz nemara i ovaj ramazan odlučiti malim, ali čvrstim i iskrenim koracima zaslužiti sve što ramazan nosi sa sobom, a na bajramsko jutro da osjetimo da smo ustali iz gafleta, da je onaj korov već iza nas, da je na mjesto njega niklo sjeme dobra i da je došlo do sjetve u životu vjernika, a nije li to ono što Bajram, kao takav, treba biti? Nastranu sve ljepote koje ćemo neminovno osjetiti, sav rahatluk, u nama će biti ono što smo u osami, pred Poznavaocem javnoga i tajnoga, sijali. Kada bajramske halje usijaju i uzmirišu našim sokacima, avlijama, čaršijama, imajmo na umu Božiju ljepotu i raskošnost, ali i da je, itekako, odjeća bogobojaznosti najudobnija. Pa, neka nam se mirisi bogobojaznosti i mirisi Njegovih ogromnih blagodati spram nas sićušnih vazda poklapaju!
“Zar je to davno bilo, kad čovjek nije bio vrijedan spomena?ˮ
Neka je ramazan mubarek svim čitaocima “Baharˮ pisane riječi i neka je ramazan mubarek kandiljno svjetlo mašrikom i magribom, ummetu Resulullaha, Ahmeda Mustafe Habiba, sallallahu ‘alejhi ve selleme!