„Kada Kur’an staviš na prvo mjesto, sve ostalo će doći na svoje mjesto.“
U vremenu kada svakodnevne obaveze, brz tempo života i stalna užurbanost često udalje čovjeka od istinskog smiraja, postoje ljudi čije nas priče podsjećaju gdje se prava sigurnost zapravo nalazi. U rubrici Srca koja čuvaju Kur’an donosimo priče onih koji su svoj život povezali sa Allahovom riječju i kroz nju pronašli snagu, smiraj i putokaz.
Ovoga puta razgovarali smo s hafizom čiji je put hifza započeo još u djetinjstvu, iz iskrene ljubavi prema Kur’anu i divljenja prema onima koji ga nose u svojim prsima. Njen put nije bio bez izazova, umora i preispitivanja, ali upravo su ti trenuci oblikovali njenu ličnost i učvrstili njen odnos s Kur’anom. Kroz njene riječi jasno se osjeti da hifz nije samo memorisanje ajeta, nego proces odgajanja čovjeka, učenja sabura, discipline i oslanjanja na Allaha. Posebnu ljepotu njenom iskustvu daje činjenica da danas, kroz uloge supruge, majke i zaposlene žene, Kur’an i dalje ostaje njeno najveće utočište i oslonac. U razgovoru koji slijedi, hafiza Ilma Ogreščević govori o svojim počecima, izazovima, odnosu prema Kur’anu, životu nakon položenog hifza i savjetima za sve one koji žele krenuti ovim putem.
Put hifza za mnoge hafize ne počinje samo učenjem ajeta, nego mnogo ranije, kroz emociju, divljenje i posebnu povezanost sa Allahovom riječju. Nekada jedan susret ili jedna osoba ostavi trag koji godinama kasnije preraste u veliku ljubav prema Kur’anu. Iako se hifz često doživljava kao proces memorisanja, oni koji njime krenu najbolje znaju da je to mnogo više od toga. To je put koji čovjeka odgaja, mijenja njegov pogled na život i uči ga saburu, disciplini i oslanjanju na Allaha.
Kroz ovaj razgovor posebno se može osjetiti koliko odnos sa Kur’anom može biti živ, dubok i iskren. Tokom puta hifza čovjek shvati da motivacija nije uvijek ista i da postoje periodi umora, zastoja i preispitivanja, ali upravo kroz takve trenutke najviše upoznajemo sebe i jačamo svoju vezu sa Allahom.
- Danas, nakon godina provedenih uz Kur’an i novih životnih uloga koje nosim, još snažnije osjećam koliko je hifz bio blagodat koja je oblikovala moj život i moj pogled na svijet. Šta vas je motiviralo da počnete učiti hifz?
Ljubav prema Kur’anu i hifzu rodila se još dok sam bila djevojčica, nakon što sam upoznala jednu hafizu koja je na mene ostavila poseban trag. Tada sam prvi put osjetila koliko Kur’an može privući čovjekovo srce i od tada je ta želja polako rasla u meni. Od samog početka imala sam osjećaj da me Kur’an “vuče” sebi. Iako u početku možda ni moja porodica nije shvatala koliko ozbiljno razmišljam o hifzu, s vremenom su postajali moja velika podrška. Kako sam napredovala, oni su me sve više bodrili, podsjećali na učenje i radovali se svakom mom koraku. Danas, kada pogledam unazad, mislim da me kroz cijeli proces nije održala motivacija koliko ljubav prema Kur’anu. Motivacija je tokom četiri godine znala oslabilti, nekada bih zastala i po mjesec dana, posebno pred kraj kada su došli najteži periodi. Ipak, nešto u meni nije dopuštalo da stanem. Sada vjerujem da je to bila Allahova milost i posebna veza koju čovjek izgradi sa Kur’anom.
- Iako Kur’an donosi smiraj i posebnu bliskost s Allahom, proces hifza nosi i izazove koji od čovjeka traže mnogo discipline, kontinuiteta i unutrašnje snage. Posebno težak dio za mnoge hafize nije samo naučiti nove stranice, nego sačuvati i stalno obnavljati ono što je već naučeno. Upravo kroz te izazove čovjek uči šta znači sabur, iskren nijjet i oslanjanje na Gospodara. Koji je bio najveći izazov tokom učenja Kur’ana?
Najveći izazov za mene bilo je ponavljanje. Nove stranice sam relativno lahko učila, nekada bi “sjele” za pola sata ili sat vremena, ali sačuvati i stalno obnavljati sve prethodno naučeno zahtijevalo je mnogo discipline i ustrajnosti. Tokom procesa bilo je trenutaka umora, preispitivanja i teških dana, pa čak i preispitivanja vlastitog nijjeta. Ipak, baš tada sam naučila jednu veoma važnu stvar. Moj muhafiz mi je rekao: “Kada Kur’an staviš na prvo mjesto, sve ostalo će doći na svoje mjesto.” I zaista sam to osjećala kroz život. Tada mi je dan uglavnom bio ispunjen Kur’anom, ali sam istovremeno imala mnogo bereketa u vremenu i u svemu ostalom. Allah je slagao stvari u mom životu ljepše nego što sam mogla zamisliti. Danas na hifz gledam mnogo drugačije nego tada. Nekada mi je znao izgledati kao velika obaveza i emanet koji čovjeka može i preplašiti. A hifz zaista jeste emanet. Međutim, sada ga više doživljavam kao jedan divan proces odgajanja čovjeka, upoznavanja sebe i spoznavanja Gospodara. Mislim da mnogi ljudi imaju kapacitet da nauče Kur’an napamet, ali da su iskren nijjet i konstantnost ono što pravi razliku.
- Posebni trenuci u hifzu ostaju duboko urezani u srcu svakog hafiza. Završavanje sure ili džuza ne predstavlja samo kraj jedne cjeline, nego i osjećaj zahvalnosti, sreće i bliskosti sa Allahovom riječju. Upravo tada mnogi hafizi najviše osjete koliko Kur’an utiče na njihov život, emocije i svakodnevnicu. Kako se osjećate kada završite jednu suru ili džuz?
Najviše sam osjećala sreću i zahvalnost. Vjeru oduvijek doživljavam kroz ljubav, pa je i cijeli proces hifza za mene bio veoma emotivan i poseban. Kroz učenje sam često osjećala da me Kur’an odgaja i da zajedno sa njim sazrijevam. Mnogo puta bi mi se desilo da prolazim kroz neku životnu situaciju, a upravo u stranicama koje taj dan učim ili obnavljam pronađem odgovor ili smiraj za ono što osjećam. Nekada sam imala osjećaj kao da su ti ajeti objavljeni baš za mene u tom trenutku. To bi mi uvijek posebno ugrijalo srce. Danas, šest godina nakon položenog hifza, nakon mnogo životnih promjena i novih uloga kroz koje prolazim kao supruga, majka i zaposlena žena, još više osjećam koliko mi je Kur’an oslonac kroz cijeli život. Što više sazrijevam, sve više otkrivam dubinu i ljepotu Allahove riječi.
- Na dugom i zahtjevnom putu poput hifza sasvim su prirodni trenuci umora, slabosti i preispitivanja. Upravo ti periodi često najviše oblikuju čovjeka i nauče ga strpljenju, disciplini i potpunijem oslanjanju na Allaha. Iako tada djeluju veoma teško, kasnije čovjek shvati koliko su bili važan dio njegovog sazrijevanja. Da li ste ikada imale trenutke kada ste željele odustati? Kako ste ih prevazišle?
Nikada nisam imala trenutak da potpuno poželim odustati od hifza, ali jesam imala veoma teške periode, posebno pred izlazak na komisiju. Tada su dolazile hatme iznova i iznova u kratkom vremenu. Bilo je trenutaka kada sam plakala od umora i mislila da više ne mogu, ali danas vidim koliko je sve to bilo potrebno. Ti periodi nisu samo učvršćivali moj hifz, nego suoblikovali i mene kao osobu. Mislim da hifz, na jedan poseban način, iskristališe čovjeka, nauči ga saburu, disciplini, iskrenosti i oslanjanju na Allaha.
- Proces hifza ne gradi se samo kroz memorisanje ajeta, nego i kroz svakodnevnu disciplinu, kontinuitet i odnos koji čovjek razvija prema Kur’anu. Vremenom svaki hafiz pronađe ritam i način rada koji mu najviše odgovara, ali ono što ostaje zajedničko jeste stalna potreba da se veza sa Allahovom riječju održava bez obzira na životne okolnosti. Tokom godina rutina se mijenja, obaveze postaju drugačije, ali upravo tada čovjek još više shvati koliko je važno pronaći vrijeme za Kur’an makar kroz male i jednostavne trenutke svakodnevice. Mnogi hafizi ističu da ih je hifz naučio organizaciji, disciplini i iskorištavanju vremena, ali i tome da prava vrijednost nije samo u količini naučenog, nego u kontinuitetu i iskrenom odnosu prema Kur’anu. Posebno u kasnijim životnim fazama, kada dođu posao, brak, roditeljstvo i druge obaveze, čovjek počinje drugačije razumijevati bereket vremena i važnost ranog vezivanja za Kur’an. Kakvu dnevnu ili sedmičnu rutinu prakticirate za hifz?
Tokom perioda učenja hifza imala sam dosta disciplinovanu rutinu. Učila sam i ujutro, i navečer, i tokom dana, u zavisnosti od obaveza. Međutim, u završnoj fazi, neposredno pred komisiju, moj fokus je bio uglavnom poslije sabaha. Tada sam i sama osjetila poseban bereket jutarnjih sati o kojima se govori u predajama, i tu praksu sam nastavila i kasnije. Naravno, bilo je dana kada jednostavno ne ide i kada nemam volju. U takvim danima bih nastojala barem održati kontinuitet, pa bih učila Kur’an gledajući u mushaf, bez velikog opterećenja, samo da ne prekidam vezu sa ajetima i rutinu.
Danas je moj ritam drugačiji, jer sam u fazi života koja nosi mnogo novih uloga, majčinstvo, posao i svakodnevne obaveze. Kao novopečena majka, rutinu gradim iz dana u dan. Učim kad god stignem, ponekad dok se beba igra, a najčešće dok je uspavljujem. Ipak, iako je dinamika života drugačija, osjećaj odgovornosti prema Kur’anu ostao je isti, samo se način organizacije prilagodio novoj svakodnevnici. Tokom samog procesa hifza sve je bilo mnogo strukturiranije, jer sam imala svakodnevno preslušavanje u isto vrijeme. Tada sam često jedva čekala period nakon komisije, kada ću moći učiti bez tog pritiska. Međutim, kada je taj trenutak došao, tek tada sam shvatila stvarnu težinu i ljepotu hifza kao emaneta i koliko on zapravo oblikuje čovjeka, pripremajući ga za život sa Kur’anom. Nakon hifza uslijedio je fakultet, pa sam tada još jasnije vidjela kolika je blagodat ranog učenja i hadisa „Iskoristi mladost prije starosti“. Tada sam mislila da sam zauzeta, a kasnije sam kroz brak, posao i majčinstvo shvatila šta zapravo znači imati obaveze.
- Svaki hafiz kroz vrijeme pronađe metod koji mu najviše odgovara i pomoću kojeg najlakše povezuje ajete sa svojim srcem i razumijevanjem značenja. Nekome više odgovara slušanje, nekome ponavljanje ili zapisivanje, ali ono što je najvažnije jeste pronaći način kroz koji Kur’an neće ostati samo na pamćenju, nego će postati dio čovjekovog razmišljanja i svakodnevnog života. Koji metod učenja (ponavljanje, slušanje, zapisivanje) vam najviše pomaže?
Najviše sam učila kroz ponavljanje naglas te gledajući u prijevod tih ajeta koje učim. Uz mushaf sam koristila i drugi Kur’an s prijevodom, što mi je pomagalo da razumijem značenje ajeta i da ih dublje povežem sa sobom. Takav pristup mi je i danas ostao dragocjen, jer mi je omogućio da Kur’an ne ostane samo na pamćenju, nego da ga doživljavam kroz značenje. Upravo zbog toga mi se često dešava da u različitim životnim situacijama u ajetima pronađem smiraj i odgovor, kao da ih tada prvi put “razumijem u pravom kontekstu”. Moj način je možda nekome djelovao neobično, jer sam često nosila dva mushafa i koristila ih paralelno, ali meni je to bilo nešto što mi je najviše odgovaralo. I danas mi je taj način ponavljanja ostao najbliži srcu.
- Balansiranje između hifza, školovanja i privatnog života jedan je od najvećih izazova za mnoge koji krenu ovim putem. Ipak, upravo kroz hifz čovjek često nauči kako organizovati vrijeme, postaviti prioritete i pronaći bereket u svakodnevnim obavezama. Kako organizujete vrijeme između hifza, škole/fakulteta i privatnog života?
Tokom hifza nisam osjećala da nešto propuštam. Naprotiv, taj period mi je davao posebnu ispunjenost i mir. Nije mi bilo teško ostati u internatu i učiti dok su drugi izlazili, jer me to ispunjavalo i davalo mi osjećaj smisla. Osjećala sam i više energije i bereketa u svakodnevnom životu. Hifz mi je, osim znanja, donio i disciplinu, naučio me kako da organizujem vrijeme i kako da budem odgovornija u svim segmentima života. Danas je sve drugačije, ali Kur’an je ostao dio mene. Iako nekada ne uspijem učiti onoliko koliko bih željela, osjećaj da mi nešto nedostaje kada ne otvorim mushaf i dalje postoji. Zato koristim svaki mali trenutak, dok se igram sa bebom ili je uspavljujem, jer vjerujem da odnos sa Kur’anom ne mora uvijek biti u velikim i idealnim uslovima, nego u iskrenosti i kontinuitetu.
- Mnogi ljudi odgađaju hifz čekajući „pravo vrijeme“, više slobodnog vremena ili idealne okolnosti. Međutim, oni koji su prošli ovaj put često shvate da savršeni uslovi rijetko postoje i da je najvažnije napraviti prvi korak i ostati povezan sa Kur’anom bez obzira na životne faze i obaveze. Imate li savjet za balansiranje hifza i ostalih obaveza?
Mislim da mnogi ljudi čekaju “idealno vrijeme”, ali ono često nikada ne dođe. Kao što sam i ranije govorila, dovoljno je početi i prepustiti se Kur’anu, jer on čovjeka vodi i olakšava mu put. Za mene i dalje vrijedi savjet muhafiza koji sam spomenula na početku, „Kad Kur'an staviš na prvo mjesto, sve ostalo će doći na svoje mjesto“. To je nešto što i danas pokušavam primijeniti u svom životu, iako sada imam mnogo više obaveza nego ranije. Posebno nove majke razumiju koliko je teško pronaći vrijeme za sebe, ali upravo u takvim okolnostima čovjek uči da koristi male trenutke i da ne odustaje od veze sa Kur’anom. Vjerujem da hifz ne treba posmatrati samo kao obavezu, nego kao odnos koji se gradi i koji čovjeka prati kroz sve faze života, od perioda slobodnijeg vremena do najintenzivnijih životnih obaveza.
Hifz nije samo proces pamćenja ajeta, nego duboko unutrašnje i duhovno putovanje koje vremenom ostavlja trag na čovjekov karakter, svakodnevni život i odnos prema Allahu. Mnogi hafizi tek nakon određenog vremena shvate da ih Kur’an nije oblikovao samo kroz naučene stranice, nego i kroz način razmišljanja, donošenje odluka, strpljenje i odnos prema iskušenjima.
- Posebna ljepota života uz Kur’an jeste to što čovjek u različitim fazama života iznova pronalazi nove poruke, utjehu i bliskost u istim ajetima. Nekada određeni ajeti posebno dotaknu srce u periodima umora, nekada u trenucima sreće, a nekada upravo onda kada čovjek traži odgovor ili smiraj. Upravo zato mnogi hafizi osjećaju da odnos sa Kur’anom vremenom postaje sve dublji i prisutniji u svakodnevici. Kroz hifz čovjek često nauči više o sebi, o saburu, oslanjanju na Allaha i prihvatanju Njegove odredbe. Taj proces ne mijenja samo odnos prema Kur’anu, nego postepeno mijenja i srce, karakter i pogled na život. Kako hifz utiče na vaš svakodnevni život i ponašanje?
Hifz se odražava na moj svakodnevni život kroz osjećaj odgovornosti i prisutnosti Kur’ana u svemu što radim. U različitim fazama života to se drugačije manifestuje, ali uvijek ostaje osjećaj da me Kur’an vraća sebi i podsjeća kakva želim biti.
- Mnogi hafizi kroz proces hifza posebno se vežu za određene sure i ajete koji ih prate kroz različite životne periode. Ti ajeti često postanu izvor smiraja, podsjetnik ili odgovor na ono kroz šta čovjek prolazi. Koje sure ili ajeti vam posebno znače i zašto?
U različitim periodima života posebno su me doticali različiti ajeti i sure. Tokom fakulteta bili su mi bliski ajeti o znanju i učenima, dok su me u trudnoći i nakon poroda posebno smirivali ajeti koji govore o Allahovoj baš o toj tematici. Za svaku fazu mog života, Kur'an je imao i ima posebnu utjehu, poruku, savjet. Ako bih morala izdvojiti jedan ajet koji me posebno prati kroz život, to bi bio: „… i On je s vama gdje god vi bili.” (El-Hadid, 4) Taj ajet mi uvijek donosi osjećaj sigurnosti i smirenosti. Također, posebno volim i ajet iz sure Hud: „Uspjeh moj zavisi samo od Allaha.” (Hud, 88)
- Veza sa Allahom kroz Kur’an jedna je od najposebnijih dimenzija hifza. Iako se teško može potpuno opisati riječima, hafizi je često osjećaju kroz smiraj, bliskost i osjećaj da ih Kur’an odgaja i vodi kroz život. Kako osjećate vezu s Allahom dok učite Kur’an napamet?
Vezu s Allahom tokom učenja Kur’ana doživljavam kroz bliskost, ljubav, sigurnost, ali i odgovornost i strahopoštovanje. Tokom hifza često sam osjećala kao da me Kur’an odgaja i mijenja iznutra. Danas, šest godina poslije, osjećam da je Kur’an postao dio mene na jednom mnogo dubljem nivou.
- Promjene koje hifz donosi često su tihe i postepene, ali s vremenom duboko oblikuju čovjeka. Mnogi hafizi primijete da ih je upravo život uz Kur’an naučio većem saburu, disciplini i smirenijem pogledu na život. Da li ste primijetile da vam se promijenio karakter ili strpljenje kroz hifz?
Kroz hifz sam naučila više strpljenja, discipline i oslanjanja na Allaha. Taj proces nije promijenio samo moj odnos prema Kur’anu, nego i moj karakter i pogled na život.
Na kraju svakog puta hifza ostaju iskustva, lekcije i savjeti koji mogu biti velika podrška onima koji tek razmišljaju da krenu tim putem. Mnoge djevojke osjećaju ljubav prema Kur’anu i želju za hifzom, ali ih često prate strahovi, nesigurnost ili osjećaj da nisu dovoljno spremne. Ipak, iskustva hafiza pokazuju da se snaga i ustrajnost često grade upravo tokom samog procesa, a ne prije njega. Put hifza nije isti za svakoga. Neko ga prolazi brže, neko sporije, neko sa manje, a neko sa više iskušenja. Međutim, ono što gotovo svi hafizi ističu jeste da je najvažnije napraviti prvi korak, imati iskren nijjet i ne prekidati vezu sa Kur’anom, čak ni u periodima kada čovjek osjeti umor ili zastoj. Posebnu ljepotu ovom putu daje činjenica da čovjek kroz hifz ne pamti samo ajete, nego istovremeno upoznaje sebe, gradi odnos sa Allahom i uči kako da Kur’an postane dio njegove svakodnevice. Upravo zbog toga mnogi hafizi kasnije shvate da ih je hifz oblikovao mnogo više kao osobe nego samo kao učače Kur’ana.
- Koji savjet biste dale djevojkama koje žele početi učiti hifz?
Djevojkama koje žele početi učiti hifz poručila bih da ne čekaju “idealno vrijeme”, jer ono najčešće nikada ne dođe. Najvažnije je krenuti i osloniti se na Allaha. Sama želja za hifzom je velika blagodat i znak posebne počasti, jer insan ne može ni poželjeti nešto ovako veliko, a da mu Allah ne otvori put ka tome. Kada dođu strahovi i sumnje da neće moći iznijeti taj emanet, važno je vratiti se nijjetu i podsjetiti se zašto su krenuli, zbog bliskosti s Allahom i časti da čuvaš Njegov govor u svojim prsima.
- Mnogi hafizi tokom procesa razviju posebne navike, dove ili načine na koje traže snagu i ustrajnost. Nekada to budu određeni zikrovi, a nekada iskrene dove koje dolaze spontano iz srca u trenucima umora, nade ili potrebe za Allahovom pomoći. Da li imate neku posebnu motivacionu dovu ili zikr koji koristite?
Nisam imala neku posebnu dovu ili zikr koji sam učila isključivo za hifz. To su više bile moje iskrene dove iz srca, riječima koje sam u tom trenutku osjećala. Uz to, najčešće sam učila dove iz Kur’ana, istigfar i trudila se da stalno molim Allaha da očisti moj nijjet i podari mi ustrajnost i bereket u učenju.
- Kada čovjek nakon određenog vremenskog odmaka pogleda svoj put hifza, često tek tada jasnije vidi koliko su i lijepi i teški trenuci imali svoju svrhu. Upravo kroz iskušenja, pauze i vraćanja Kur’anu čovjek nauči najvažnije lekcije o sebi, saburu i oslanjanju na Allaha. Šta biste promijenile ili unaprijedile u svom iskustvu učenja hifza da možete vratiti vrijeme?
Kada danas pogledam svoj put hifza, iskreno ne bih ništa mijenjala. I lijepi i teški trenuci bili su dio procesa koji me oblikovao i naučio mnogo više od samog memorisanja.
- Na putu hifza mnogima mnogo znači dodatna inspiracija kroz knjige, predavanja, tefsire ili iskustva drugih hafiza. Ipak, svaki čovjek vremenom pronađe način koji njegovom srcu najviše odgovara i koji mu pomaže da izgradi lični odnos sa Kur’anom. Koje knjige ili resurse biste preporučile za učenice hifza?
Što se tiče resursa, mislim da svako treba pronaći način koji njemu najviše odgovara. Meni je najviše pomagalo učenje Kur’ana uz čitanje prijevoda i razmišljanje o značenju ajeta. Kasnije sam to širila kroz tefsire i dodatno istraživanje, ali upravo mi je taj lični odnos sa Kur’anom proces učinio posebno lijepim i živim. Jedan profesor mi je nekada napisao posvetu u mushafu: Da znakove Božije tražiš na stranicama Kur’ana i prirode. Mislim da me upravo ta misao pratila kroz cijeli moj odnos prema Kur’anu i životu, čineći sav proces i život ljepšim, zanimljivijim, čitajući ajete Njegove i mimo Kur'ana.
Priča naše sagovornice pokazuje da hifz nije samo proces učenja napamet, nego životno putovanje koje čovjeka postepeno mijenja, odgaja i približava Allahu. Kroz njene riječi jasno se osjeti da odnos sa Kur’anom nije zasnovan samo na disciplini i ponavljanju, nego prije svega na ljubavi, iskrenosti i stalnom vraćanju Allahovoj riječi u svim životnim fazama. Njeno iskustvo podsjeća da na putu hifza postoje i lijepi i teški trenuci, periodi snage, ali i umora, zastoji i preispitivanja. Ipak, upravo kroz takve trenutke čovjek najviše uči o sebi, o saburu, oslanjanju na Allaha i vrijednosti ustrajnosti. Hifz ne oblikuje samo pamćenje ajeta, nego i karakter, pogled na život i odnos prema svakodnevnim iskušenjima.
Posebnu ljepotu ovoj priči daje činjenica da Kur’an ostaje oslonac i nakon završetka samog procesa hifza, kroz brak, majčinstvo, posao i sve nove životne uloge. To pokazuje da hifz nije cilj koji se jednom završi, nego odnos koji traje cijeli život i koji čovjeku iznova donosi smiraj, bereket i osjećaj bliskosti sa Allahom.
Na kraju, ostaje poruka da put ka Kur’anu ne traži savršene okolnosti, nego iskreno srce i prvi korak. Kada čovjek iskreno krene prema Kur’anu, Allah mu otvara puteve, olakšava ono što se činilo teškim i podari posebnu ljepotu i bereket u životu onome ko Njegovu riječ nosi u svome srcu.
Intervju vodila: Anesa Vatrić