„Koliko čuvaš Kur’an, toliko on čuva tebe.“
U vremenu u kojem su brzina, obaveze i svakodnevni pritisci često na prvom mjestu, postoje tihe priče koje podsjećaju na ono suštinsko – na smiraj koji se pronalazi u Allahovoj riječi. U našoj rubrici „Srca koja čuvaju Kur’an“ donosimo upravo takve priče, iskrene, nenametljive, ali duboko snažne.
Ovoga puta predstavljamo mladu hafizu Ezanu Kovačević čiji put nije bio iscrtana linija bez zastoja, nego proces sazrijevanja, traženja i ponovnog pronalaženja snage. Njen odnos prema Kur’anu nije nastao iz ambicije, nego iz potrebe srca koje je u određenom trenutku tražilo smiraj i pronašlo ga upravo u Njegovoj riječi.
Kroz njeno iskustvo otkrivamo da hifz nije samo cilj koji se postiže, nego put koji odgaja, oblikuje i vraća čovjeka njegovoj suštini. To je put na kojem se uči strpljenje, prihvatanje Allahove odredbe i povjerenje da sve dolazi u pravo vrijeme.
U razgovoru koji slijedi, ova hafiza otvoreno govori o svojim počecima, izazovima, pauzama i povratcima, ali i o ljepoti i bereketu koji Kur’an unosi u svaki segment života. Njena priča je podsjetnik da hifz nije rezervisan za savršene trenutke, nego za iskrena srca koja su spremna da krenu.
Put hifza često ne počinje jasnom odlukom, nego tihim unutrašnjim osjećajem koji čovjeka vodi bez mnogo objašnjenja. Upravo u tim najosjetljivijim životnim fazama rađa se posebna veza s Kur’anom.
- Mnogi hafizi svoj početak vežu za određeni trenutak ili unutrašnju potrebu. Kada se osvrnete na svoj put, šta je u vašem slučaju bilo presudno da napravite prvi korak i započnete učenje hifza?
Nisam sigurna da bih mogla izdvojiti jednu stvar radi koje sam krenula putem hifza. Rekla bih da se spontano rodila ljubav prema Kur’anu koja mi je u tom trenutku upravo trebala i samo odjednom shvatite da ste zakoračili na taj životni put. To je bio prelazni period iz osnovne u srednju školu, koji je sam po sebi težak, a pored toga nalazila sam se u iskušenju gdje mi je Kur’an došao kao lijek i smiraj. Kasnije, kada bi me neko upitao šta me motiviše, rekla bih – sve oko mene. Kada Allah podari ljubav prema Kur’anu i procesu hifza, insan zaista može pronaći motivaciju u svakoj blagodati.
- Na tom putu, iako Kur’an donosi smiraj, postoje trenuci koji traže dodatnu snagu i istrajnost. Iako se hifz često doživljava kao zahtjevan proces, svaki hafiz ima svoje specifične izazove. Šta je za vas predstavljalo najveći izazov tokom učenja i kako ste se s tim nosili?
Allah je Kur’an podario kao olakšanje i to se spominje na mnogo mjesta. Iz ove perspektive rekla bih da, dok je Kur’an na prvom mjestu, ni izazove ne doživljavate kao teškoću. Zato bih kao najveći izazov izdvojila upravo to – održati Kur’an na prvom mjestu. Balansirati ostale dunjalučke obaveze, a ne zapostaviti svakodnevno druženje s Kur’anom. Svaki završetak određene cjeline u hifzu nosi posebnu emociju, ali i drugačiji doživljaj, zavisno od načina učenja.
- Završavanje sure ili džuza za mnoge predstavlja poseban trenutak ispunjen emocijama. Kako ste vi doživljavali te trenutke i da li je metod koji ste koristili uticao na taj osjećaj?
Lično sam učila metodom krugova nakon što sam kompletirala par posljednjih džuzeva. Budući da sam koristila obje metode, rekla bih da je jedna od specifičnosti krugova upravo to da nemate isti osjećaj kao kada biste kompletirali suru ili džuz, barem u mom slučaju. Jedna hafiza mi je još na početku hifza rekla da su krugovi poput puzli koje se slažu i da pravu sliku vidiš tek na kraju. Danas se u potpunosti slažem s tim i smatram da je u tome posebna čar. Naravno, bez obzira na to da li bih kompletirala krug, džuz, suru ili stranicu, uvijek bih se osjećala za korak bliže Njemu.
- Dug i zahtjevan put poput hifza neminovno donosi i trenutke slabosti, preispitivanja i unutrašnjih dilema. Na putu hifza mnogi se susretnu s trenucima kada požele stati ili odustati. Da li ste vi imali takve faze i šta vam je pomoglo da ih prevaziđete?
Odustajanja od procesa hifza i kompletiranja Kur’ana nisam imala, hvala Allahu, ali sam imala faze kada sam željela praviti duže pauze ili odustati od komisije. Javljale su mi se misli da odgodim i kompletiram hifz nekada kasnije. Iako to ne smatram potpuno pogrešnim, drago mi je da tada nisam poslušala svoje misli. Pored konstantnog čišćenja nijeta, smatram da je u takvim situacijama ključna podrška muhaffiza. To je osoba kojoj se u procesu hifza prepustite i koja vas pogura onda kada za to sami niste dovoljno jaki. Tako je bilo i u mom slučaju – razgovarala sam o svojim osjećajima i postupala prema savjetima koje sam dobila. Muhaffiz je prošao taj put i jedini može u potpunosti razumjeti šta prolazite. Smatram da je normalno da se jave takve misli, ali je najvažnije biti svjestan da tada ne razmišljamo uvijek racionalno i prepustiti odluke onome ko ima više iskustva. Pored muhaffiza, veliku ulogu imala je i podrška bliskih ljudi koji su od početka bili uz mene.
- Nakon završetka aktivnog procesa hifza, mnogi hafizi se susreću s novim izazovom, kako nastaviti održavati naučeno bez svakodnevne strukture i nadzora muhaffiza. Nakon godina učenja uz jasno definisanu rutinu i stalno praćenje muhaffiza, dolazi period samostalnog rada. Kako danas izgleda vaša dnevna ili sedmična rutina i na koji način održavate kontinuitet u druženju s Kur’anom?
Ne mogu reći da trenutno imam jasno definisanu rutinu, budući da se još uvijek pronalazim u tom novom načinu rada. Nakon nekoliko godina u kojima svaki dan živite u ustaljenoj rutini uz muhaffiza, potrebno je vrijeme da čovjek izgradi novu, koja je dosta drugačija. Nakon komisije ostajete sami sa Kur’anom – nema više redovnih preslušavanja niti vremena koje morate strogo poštovati. Trenutno ponavljam onoliko koliko mi srce želi, s namjerom da održim čvrstoću hifza. Ipak, smatram da je najvažnije da Kur’an ostane na prvom mjestu u svakodnevnici, koliko god to bilo moguće.
- Sam proces učenja hifza razlikuje se od osobe do osobe, a mnogi hafizi kroz vrijeme pronađu kombinaciju metoda koja im najviše odgovara. Tokom učenja Kur’ana napamet koriste se različiti pristupi poput ponavljanja, slušanja ili zapisivanja. Koji metod se kod vas pokazao najefikasnijim i na koji način ste ga primjenjivali?
Tokom procesa hifza, učenje stranice kod mene se sastojalo od kombinacije slušanja i ponavljanja gledajući u Mushaf. Uvijek sam koristila tu metodu, jer mi samo čitanje i ponavljanje nije bilo dovoljno bez melodije. Svaku stranicu bih prvo „naučila“ slušajući, a zatim je utvrđivala čitanjem. Ta praksa mi je ostala i nakon polaganja. Danas sam više fokusirana na čitanje, ponavljanje i utvrđivanje napamet, ali mi je mnogo ajeta ostalo urezano upravo kroz melodiju, pa se i dalje koristim tim načinom. Slušanje mi samo po sebi nije dovoljno, ali je odličan dodatak za učvršćivanje naučenog.
- Jedan od najvećih izazova za mnoge jeste uskladiti hifz sa školskim, fakultetskim i privatnim obavezama, posebno u periodima povećanog opterećenja. Balansiranje između hifza, obrazovanja i privatnog života zahtijeva dobru organizaciju i mnogo odricanja. Kako ste vi uspijevali uskladiti sve te obaveze i šta vam je u tome najviše pomagalo?
Kada bi me neko upitao kako balansiram ostale obaveze sa hifzom, moj odgovor bi uvijek bio – Kur’an daje bereket. Dok je Kur’an na prvom mjestu, balans između ostalih obaveza ne predstavlja problem. Naravno, aktivan hifz traži mnogo odricanja i maksimalnu posvećenost. Ja sam po prirodi organizovana osoba i volim rutinu. Hifz sam učila kroz medresu, što smatram velikom blagodati, jer već postoji ustaljen sistem u koji se uklopite zajedno sa hifzom. Školu, kasnije fakultet i privatni život uvijek sam prilagođavala Kur’anu. U određenim periodima bih privremeno smanjila tempo hifza kako bih nadoknadila druge obaveze, ali sam se uvijek vraćala rutini u kojoj je Kur’an bio na prvom mjestu, jer je jedino tako funkcionisalo. Tokom pripreme za komisiju, koja se poklopila s prvim semestrom fakulteta, intenzitet je bio znatno veći. Predavanja su bila fiksna, a sve ostalo sam prilagođavala hifzu. Najprije bih se posvetila Kur’anu, a vrijeme koje bi mi ostalo koristila sam za druge obaveze. Iako su se ponekad javljale misli da ne stižem, uvijek sam bila sigurna da, dok god stižem hifz, sve ostalo će se posložiti. Na kraju sam sve ispite položila u prvom roku, a hifz položila odmah nakon toga. To je bereket koji Kur’an donosi i kojem se uvijek vraćam. Trudim se da isti princip zadržim i nakon polaganja.
- Iskustva onih koji su prošli ovaj put često su najvrijedniji izvor savjeta za one koji tek započinju ili traže ravnotežu. Na osnovu vlastitog iskustva, koji biste savjet dali onima koji pokušavaju uskladiti hifz s ostalim životnim obavezama?
Ponovo bih se vratila na istu misao – Kur’an daje bereket. To je rečenica koju često ponavljam i odgovor na mnoga pitanja. Što sam više učila Kur’an, to sam više primjećivala bereket u svim segmentima života. Sve se nekako samo posložilo. Smatram da je upravo u tome tajna – čuvajte Kur’an, i on će čuvati vas. Staviti Kur’an na prvo mjesto, napraviti jasan plan i osloniti se na Allaha jeste, po mom mišljenju, najbolja kombinacija.
- Put hifza, iako ispunjen ljepotom i smirajem, neminovno donosi i trenutke koji testiraju strpljenje, snagu i povjerenje u Allahovu odredbu. Tek s vremenske distance ti izazovi dobijaju svoje pravo značenje. Na putu hifza svako se susretne s određenim preprekama koje u tom trenutku mogu djelovati teško i obeshrabrujuće. Kada se osvrnete na svoje iskustvo, koje biste prepreke izdvojili kao najznačajnije i kako danas gledate na njih?
Moram priznati da me ovo pitanje navelo na razmišljanje, jer sam se morala vratiti u taj period. Ono što su mi tada bili veliki problemi, danas ih se jedva i sjećam, i sada razumijem zašto se kaže da su to „najslađe brige“ Izdvojila bih dvije stvari. Prva je osjećaj da stvari ne idu po planu. Zapravo, danas znam da su išle – ali ne po mom, nego po Njegovom planu. Sada sam zahvalna što nije bilo onako kako sam zamišljala, jer je sve došlo u najbolje vrijeme. Moj put hifza u početku je bio veoma intenzivan – skoro cijeli Kur’an sam kompletirala u prve dvije godine medrese, ali sam pred komisijom položila tek početkom fakulteta. Nakon drugog razreda došao je period od godinu dana kada sam osjetila da sam se preforsirala i nisam imala snage da nastavim dalje. Bilo je teško doći do samog kraja, a nemati snage da ga završim. Nakon pauze sam se u četvrtom razredu vratila hifzu, kompletirala preostali dio i započela pripreme za komisiju. Veliki izazov bio je vratiti se u rutinu nakon tako duge pauze, jer se na neki način ponovo nađete na početku. Danas shvatam da tada nisam bila spremna nositi odgovornost koju hifz nosi. Ta pauza je došla s razlogom i donijela mi je mnogo važnih lekcija.
- Zaboravljanje i greške sastavni su dio procesa hifza, ali način na koji im pristupamo može uveliko odrediti naš napredak. Zaboravljanje naučenog i pravljenje grešaka često mogu djelovati obeshrabrujuće, posebno nakon dužih pauza. Kako ste se vi nosili s tim izazovima i koje metode su vam najviše pomagale?
Ponavljanje je ključ svega. Nakon pauze sam se posebno susrela s tim problemom, ali nikada nisam voljela reći da su stranice zaboravljene – one su uvijek tu, samo ih treba obnoviti. Za zaboravljanje ne postoji drugo rješenje osim vraćanja i redovnog ponavljanja. Što se tiče grešaka, sjećam se savjeta muhaffiza koji mi je rekao da moram biti svjesna da je Kur’an mudžiza i da ga nije moguće naučiti bez greške. To mi je pomoglo da prihvatim greške kao normalan dio procesa, ali i da dam svoj maksimum da ih bude što manje. Od samog početka sam tražila da muhaffiz koristi moj Mushaf i bilježi greške. Smatram da je, uz slušanje, upravo bilježenje jedan od najefikasnijih načina učenja. Tokom priprema za komisiju, greške smo bilježili različitim bojama – svaku hatmu drugom bojom, kako bismo jasno vidjeli koje se greške ponavljaju i na šta treba staviti poseban fokus.
- Osim unutrašnjih izazova, ponekad i okolina može nesvjesno stvoriti dodatni pritisak koji otežava proces. Koliko okolina može uticati na proces hifza i da li ste vi osjetili određeni pritisak tokom svog puta? Kako ste se nosili s tim?
Prve dvije godine medrese okolina je znala da učim hifz, ali niko osim muhaffiza nije znao kako napredujem, čak ni porodica. Smatram da je to bila jedna od najboljih odluka. Hifz je nešto što treba čuvati između muhaffiza i kandidata iz mnogo razloga. Međutim, kada sam napravila pauzu, među ljudima se proširila informacija da sam skoro završila, što mi je tada izrazito smetalo i otežalo situaciju. Ljudi često nesvjesno stvaraju pritisak kroz pitanja o tome kada ćete završiti ili položiti. Svako se s tim nosi na svoj način, ali smatram da je veoma važno pokušati ignorisati takav pritisak i stalno obnavljati svoj nijet.
- Motivacija kroz dug vremenski period neminovno varira, ali ono što ostaje jeste disciplina i ustrajnost. Motivacija nije uvijek konstantna, posebno na dugim putevima poput hifza. Kako ste vi održavali kontinuitet kroz godine učenja i šta vam je pomagalo u trenucima kada motivacija oslabi?
Motivacija nije uvijek prisutna i smatram da to ne treba ni očekivati. Često se kaže da hifz ne završavaju pametni, nego uporni, i to je zaista tako. Trudila sam se da moja rutina bude ista i u danima kada sam motivisana i u onima kada nisam. Na početku hifza motivacija ima veliku ulogu – tu su ajeti, hadisi, knjige i predavanja koja inspirišu. Međutim, kasnije glavnu ulogu preuzima disciplina. Motivaciju sam pronalazila u svemu što me okružuje, ali ponajviše u bereketu koji Kur’an donosi u život. To je nešto što je nemoguće ne primijetiti i što vas uvijek iznova vraća tom putu.
- Hifz nije samo proces pamćenja, nego duboko duhovno putovanje koje ostavlja trag na svakodnevni život, ponašanje i odnos prema vjeri. Njegovi pravi plodovi ne ogledaju se samo u naučenim stranicama, nego u promjenama koje se dešavaju iznutra. Hifz se često posmatra kao veliki uspjeh, ali i velika odgovornost. Na koji način je učenje Kur’ana napamet uticalo na vaš svakodnevni život, ponašanje i odnos prema vjeri?
Kao što je jedan hafiz iz komisije rekao, samo polaganje hifza pred komisijom formalno ništa ne znači ako Kur’anu ne pristupimo kao Božijoj uputi u svakodnevnom životu. Iako titula hafiza nosi određena očekivanja u ponašanju, moj odgovor bi bio da se trudim da Kur’an utiče na mene i da mi bude putokaz. Svjesna sam da uvijek postoji mnogo prostora za rad na tom polju. Smatram da je cilj svakog hafiza da postane „hodajući Kur’an“ u svakom smislu.
- Kroz proces hifza mnogi ajeti i sure dobijaju posebno značenje, često vezano za određene životne trenutke i iskustva. Tokom učenja Kur’ana, određeni ajeti i sure često ostave poseban trag na čovjeka. Postoje li neki koji su vama bili posebno bliski i koji su vas nosili kroz određene faze hifza?
Smatram da je ovo jedno od najtežih pitanja za hafize, koliko god možda zvučalo neobično. Mnogo je ajeta i sura koje se vežu za određene periode hifza, pa ih je teško izdvojiti. Ipak, odmah mi naumpadne sura Ta-Ha, koja počinje ajetom: „Ne objavljujemo Kur’an da se mučiš“. Tom ajetu sam se često vraćala kada bih osjetila teškoću tokom učenja, čak sam ga imala napisanog na više mjesta kao podsjetnik. Sura Ta-Ha mi je posebno draga i zbog ajeta: „A požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan“. Kada bi me zaokupile dunjalučke obaveze, upravo bi mi taj dio ajeta dolazio kao podsjetnik da se vratim Kur’anu. Često sam primjećivala da kada Kur’an stavim na prvo mjesto, sve ostalo se samo posloži i ispuni bereketom. Kada bih „trčala“ Kur’anu, sve druge stvari bi na neki način dolazile meni.
- Veza s Allahom kroz Kur’an je posebna i teško ju je u potpunosti opisati riječima, ali se snažno osjeti kroz sam proces učenja. Kako biste opisali svoju vezu s Allahom tokom učenja Kur’ana napamet i šta za vas znači biti među onima koji čuvaju Njegovu riječ?
Ovdje bih izdvojila dio ajeta iz sure Fātir: „Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Mi izaberemo.“ Taj ajet za mene ujedno predstavlja i odgovor na ovo pitanje. Često me pratio kroz proces hifza, posebno u trenucima kada bih se pitala da li je ovaj put za mene. Od samog početka sam nekako prihvatila da me Allah izabrao – ne zato što sam bolja od drugih, nego zato što mi je data ogromna blagodat i amanet. Kada u sebi nosite osjećaj da ste možda među onima koji su spomenuti u tom ajetu, tada tu vezu s Allahom čuvate kroz trud, zahvalnost i odgovornost.
- Promjene koje hifz donosi često su tihe i postepene, ali dugoročno duboko oblikuju ličnost. Da li ste kroz proces hifza primijetili promjene u svom karakteru, strpljenju ili načinu razmišljanja?
Kur’an čovjeka mijenja i izgrađuje postepeno, toliko da to često i ne primijetite odmah. Mogu reći da jesam primijetila promjene, i to u različitim segmentima života. Za svakog hafiza to je drugačije, ali smatram da hifz posebno izgrađuje upravo one dijelove ličnosti koje smo ranije smatrali svojim slabostima.
- Na kraju svakog puta hifza ostaju iskustva koja mogu biti svjetionik onima koji tek razmišljaju da krenu. Upravo savjeti iz ličnog iskustva često budu najdragocjeniji podsticaj. Mnoge djevojke osjećaju želju da započnu hifz, ali ih često prate strah, nesigurnost ili osjećaj da nisu spremne. Na osnovu svog iskustva, koji biste savjet uputili onima koje stoje na tom početku?
Mislim da sam kroz prethodna pitanja već spomenula dosta savjeta, ali bih ponovo naglasila bereket Kur’ana. Hifz je amanet i nosi određenu odgovornost, ali je u isto vrijeme i neizmjerna blagodat. Rekla bih da život uz hifz može biti samo bolji, nikako lošiji. Savjetovala bih da pronađu dobrog muhaffiza ili muhaffizu, postave Kur’an kao prioritet, naprave plan, čuvaju svoj hifz za sebe i da se oslanjaju na Allaha. Koliko čuvaš Kur’an, toliko će on čuvati tebe.
- Kada se pogleda unazad, svaki put nosi lekcije koje bismo možda drugačije posložili, ali upravo te lekcije čine iskustvo potpunim. Kada biste imali priliku vratiti se na početak svog puta, postoji li nešto što biste promijenili ili unaprijedili u svom iskustvu učenja hifza?
Spominjala sam da me hifz naučio da ne treba sve ići po mom planu, nego da On najbolje planira. Upravo zbog toga ne bih ništa suštinski mijenjala, jer vjerujem da je sve došlo u pravo vrijeme. Ipak, možda bih izdvojila dvije stvari na koje bih više obratila pažnju – izbor muhaffiza i čuvanje hifza za sebe. Imala sam više muhaffiza i iz toga sam mnogo naučila, zbog čega mi je danas drago što se sve odvilo kako jeste. Ipak, drugima bih savjetovala da obrate pažnju na taj izbor, jer je važno pronaći osobu koja vam najviše odgovara. Također, ponovo bih naglasila važnost čuvanja hifza za sebe. To je ibadet koji činite radi Allaha i ima najviše bereketa dok je između vas i muhaffiza. Čuvajte ga koliko god možete, a ako Allah odredi drugačije – i u tome je sigurno hajr.
- Na putu hifza, mnogi traže dodatnu inspiraciju kroz knjige, predavanja i iskustva drugih. Koje knjige, predavanja ili resurse biste preporučili učenicama koje su na ovom putu ili razmišljaju da krenu njime?
Često sam se znala našaliti da nema knjige, objave ili videa vezanog za hifz da ga nisam pregledala. Zato bih jednostavno rekla – sve. Postoji mnogo poznatih knjiga i emisija na tu temu, ali ne bih izdvajala pojedinačno. Smatram da bilo šta što je vezano za hifz ne može odmoći, nego samo pomoći i dodatno motivisati.
Priča naše sagovornice još jednom nas podsjeća da put hifza nije samo put znanja, nego i put srca, sabura i predanosti. To je put na kojem se čovjek neprestano vraća Kur’anu, uči iz njega i kroz njega uči sebe. Njeno iskustvo pokazuje da hifz ne oblikuje samo pamćenje ajeta, nego i karakter, pogled na život i odnos prema svakodnevnim izazovima. Kroz godine učenja, pauze, povratke i ustrajnost, jasno se vidi da se najveće pobjede ne dešavaju bez iskušenja, ali i da svako iskušenje nosi svoju mudrost i približavanje Allahu.
Ova priča je i podsjetnik da je svaki put ka Kur’anu jedinstven, ali da svi oni imaju zajednički temelj, iskren nijjet, oslonac na Allaha i ustrajnost. Hifz, kako i sama sagovornica ističe, donosi bereket koji se ne ogleda samo u učenju, nego u cijelom životu koji se oko njega počinje skladno poslagivati. Na kraju, ostaje poruka koja nadilazi riječi: da je Kur’an najveći dar i najveća odgovornost, ali i najveći izvor smiraja za onoga ko mu se istinski posveti.
Intervju uredila: Anesa Vatrić