Ružo moja,
znam da se nalaziš na novom početku još jedne stranice svog života.
Početak nove školske godine uvijek nosi posebnu simboliku. Za neke djevojčice to je prvi susret sa školskim klupama, za druge novi razred, novi profesori i novi izazovi, a za maturantice možda i posljednja školska godina prije donošenja važnih životnih odluka. Istovremeno, za majke ovo je period novih očekivanja i nadanja. Od sebe i od njih. Da li će tvoje dijete biti prihvaćeno? Da li će imati dovoljno samopouzdanja? Hoće li uspjeti prepoznati vlastitu vrijednost u svijetu koji često postavlja pogrešne kriterije uspjeha?
U vremenu kada društvene mreže oblikuju ideale ljepote, uspjeha i popularnosti, nije teško primijetiti da mnoge djevojčice i tinejdžerke odrastaju uvjerene kako nisu dovoljno lijepe, dovoljno uspješne ili dovoljno zanimljive. Njihovo samopouzdanje često zavisi od ocjena, broja pratitelja ili mišljenja vršnjaka. Međutim, islam nudi sasvim drugačiju perspektivu. Onu u kojoj čovjek svoju vrijednost ne gradi na prolaznim mjerilima, nego na svijesti o tome ko je i Kome pripada. Njemu. Jedinom. Bogu.
Allah, dž.š., kaže: “Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem.“ (Et-Tin, 4)
Ružo moja, ovaj ajet nije samo podsjetnik na fizičku ljepotu čovjeka. On te podsjeća na dostojanstvo, potencijal i posebnost svakog ljudskog bića.
Svako dijete koje sjedne u školsku klupu nosi darove koje mu je Allah podario. Neko će biti uspješan u matematici, neko u jezicima, neko će imati izraženu empatiju, kreativnost ili sposobnost da okuplja ljude. Islam nas ne uči da budemo isti, nego da razvijamo ono najbolje što nam je Uzvišeni povjerio.
Ali ružo moja, zato je važno da djevojčice od najranije dobi nauče razlikovati samopouzdanje od oholosti. Samopouzdanje nije uvjerenje da smo bolji od drugih, nego svijest da nam je Allah dao određene sposobnosti i da smo dužni razvijati ih na najbolji mogući način. Vjernik ne potcjenjuje ni sebe ni druge, jer nas naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči: “Jak vjernik bolji je i draži Allahu od slabog vjernika, a u obojici je dobro.” (Muslim)
Snaga o kojoj govori ovaj hadis nije samo fizička. Ona podrazumijeva snagu karaktera, odlučnost, znanje, emocionalnu stabilnost i sposobnost da ustanemo nakon neuspjeha. Upravo su to osobine koje svaka učenica treba razvijati tokom svog školovanja.
- Ne boj se postavljati pitanja, učiti iz grešaka i prihvatati izazove. Ono što danas izgleda kao prepreka, sutra može postati iskustvo koje će te učiniti jačom. Znaš koliko puta smo zajedno šaputale o tome dok si mi ti tiho govorila da ne smiješ ili da ne znaš kako.
- Istovremeno, budimo oprezne da djecu ne učimo kako svoju vrijednost mjere isključivo školskim uspjehom. Naravno da su znanje i marljivost važni, ali jednako su važni poštenje, lijep ahlak, empatija, odgovornost i odnos prema drugima. Škola odgaja razum, ali porodica oblikuje karakter.
- Ne zaboravi ni dovu kao jedan od najljepših načina podrške našoj djeci. Koliko god ulagali u obrazovanje, planirali i savjetovali, srca naše djece nalaze se u Allahovoj moći. Zato neka početak školske godine bude prilika da zajedno učimo dovu za znanje, mudrost i ustrajnost.
Na kraju, ružo moja možda je najvažnije da ti tvoja Bahar šapne da zapamtiš – tvoje samopouzdanje ne treba se zasnivati na tome šta drugi misle o tebi, nego na svijesti da si Allahovo stvorenje, počašćeno razumom, vjerom i mogućnošću da svakoga dana rasteš i napreduješ. Kada svoje sposobnosti razvijamo s iskrenim nijetom da budemo korisne svojoj porodici, zajednici i ummetu, tada obrazovanje prestaje biti samo put do diplome. Ono postaje ibadet, ružo moja, koje će biti tvoj svjedok.
Neka ti nova školska godina bude više od novog rasporeda časova i novih udžbenika. Neka bude početak razvoja znanja, karaktera i samopouzdanja koje se ne gradi na prolaznim pohvalama ljudi, već na trajnim vrijednostima koje nas islam uči da njegujemo kroz cijeli život.
Piše: Selma Topalović