U prostorijama organizacije Bahar, upriličena je radionica pod nazivom „Žena koja nosi sve, ali ko nosi nju?“ sa mr. Maksida Agić.
Program radionice je otvorila predsjednica organizacije Bahar, Dženana Džakmić Šabanović, koja je prisutnima uputila riječi dobrodošlice i upoznala učesnice s radom organizacije Bahar.
Koncipirana kao sigurno i poticajno okruženje za dijalog, radionica je tematizirala:
- emocionalni teret koji se godinama akumulira,
- nevidljivi umor,
- osjećaj krivice pri usmjeravanju pažnje na vlastite potrebe,
- kao i stalni pritisak da žena mora biti „dovoljno jaka“ u svim životnim ulogama.
Kroz pažljivo strukturirana pitanja i interaktivni pristup, učesnice su bile potaknute na suočavanje s vlastitim obrascima ponašanja i uvjerenjima, posebno u kontekstu sklonosti da sebe stavljaju na posljednje mjesto.
Problematizirano je i pitanje trenutka u kojem briga o sebi počinje biti percipirana kao sebičnost, kao i načini prepoznavanja granice emocionalne i psihičke iscrpljenosti.
U tom smislu, radionica nije ostala na nivou identifikacije problema, već je otvorila prostor za promišljanje konkretnih koraka ka uspostavljanju zdravijih granica i postizanju unutarnjeg balansa.
Poseban fokus bio je usmjeren na pitanje: ko oblikuje sliku žene u društvu i na koji način se ta slika internalizira kroz odgoj, kulturološke obrasce i porodične dinamike.
Razmatrana je i uloga žene unutar nuklearne porodice, uz naglasak da iskustva unutar iste porodice nisu univerzalna, već individualno oblikovana kroz različite okolnosti, redoslijed rođenja i naslijeđene obrasce ponašanja.
Radionica je dodatno ukazala na opasnost nekritičkog prihvatanja tradicije, koja se nerijetko internalizira kao neupitna vrijednost, čime se sužava prostor za lični razvoj i autentično razumijevanje vlastite uloge.
Učesnice su potaknute da osvijeste vlastitu odgovornost u kreiranju narativa o ženi i njenoj poziciji u društvu, ali i da preispitaju granice između kulturno nametnutih očekivanja i suštinskih vrijednosti.
Kroz historijsku i duhovnu perspektivu, posebno je naglašena uloga poslanika Muhammed, a.s., koji je dokinuo niz paganskih praksi koje su degradirale položaj žene, uključujući uskraćivanje prava na nasljedstvo i praksu ubijanja ženske djece, čime je uspostavio temelje dostojanstva, pravde i ravnoteže u društvenim odnosima.
U konačnici, radionica je predstavljena kao:
- početni korak ka promjeni,
- prostor u kojem žene mogu prepoznati sebe,
- osvijestiti da nisu same u svojim iskustvima,
- te započeti proces izgradnje zdravijeg odnosa prema sebi i drugima.
