Kur'an kao posljednja Božija objava od vjernika zahtijeva stalnu aktivnost, rad i kretanje. Pasivnost nije odlika islama jer islam u svojim temeljnim dužnostima zahtijeva pokret, akciju i dinamiku.
U svim našim nastojanjima – našim odnosima, našim poslovima, našim proučavanjima, služenju drugima, akciji, rekreaciji itd. – naš primarni cilj treba da bude Uzvišeni Gospodar i Njegovo zadovoljstvo. Onaj Koji nam je povjerio vrijeme na Zemlji kao jednu od najvećih blagodatI usmjerava nas i podučava kako ćemo tu blagodat koristiti.
Da bi ispravno razumjeli imperativ kojim nas poziva na akciju trebamo znati da svaki poziv ima različit motiv pa tako zahtijeva i različit intenzitet. Dakle, Kur'an svakoj kretnji određuje tempo shodno motivu koji je pokreće.
Kretanje radi uzimanja pouke
U 20. ajetu sure El-Ankebut Uzvišeni kaže: Reci:”Putujte po svijetu da vidite šta je On iz ničega stvorio”. Na drugom mjestu kaže:“Putujte po svijetu da vidite kako su okončali griješnici.“
Kada nas Uzvišeni Allah poziva da posmatramo prirodu i svijet oko nas kako bi uočili savršen sklad u Njegovom stvaranju ili uzeli pouku o stradanju prijašnjih naroda On nam se obraća imperativom „putujte po Zemlji“. Putovanje radi spoznaje, povećanja vjerovanja i uzimanja pouke spada u ibadet i može se spojiti s putovanjem radi odmora i rekreacije. Pored duhovne takvo putovanje ispunit će i našu tjelesnu potrebu. Putujući s ovim ciljem istovremeno hranimo dušu, odmaramo psihu i jačamo tijelo. Neko će možda kazati: za putovanje su potrebna sredstva. Nemam ih! Međutim, to je samo izgovor, nije opravdanje jer Gospodar ne traži ništa mimo onoga što smo u stanju učiniti.
U potrazi spoznajom ni Poslanik, a.s, nije odlazio na drugi kontinent, nego bi svake godine prešao put od Mekke do brda Nur i sklanjao se u pećinu Hira. Odozgo bi posmatrao Mekku, razmišljao o Tvorcu i stanju u kojem se nalazio njegov narod.
Ne moramo, dakako, otići na kraj svijeta da bi odgovorili na ovaj imperativ. Da bi stvari vidjeli drugačijim i prodisali punim plućima, vrlo često je dovoljno napraviti par kilometara, otići na obližnje brdo ili neki vidikovac i vratiti se kući zahvilniji nego što smo bili.
Kretanje radi opskrbe
Kada nas Gospodar poziva da idemo za opskrbom, kaže nam da “hodamo”. Ovo je smiren i fokusiran hod, traganje i ulaganje truda u stjecanju halal imetka. A nakon toga Gospodar nas poziva na tevekkul tj. oslanjanje na Njegovu pomoć.
U suri El-Mulk Uzvišeni Allah kaže: „On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte po predjelima njezinim i hranite se onim što On daje…“ Kroz ovaj ajet nam poručuje: Hodajte smireno. Tražite opskrbu u ravnoteži. Radite vrijedno, ali ne zaboravite na tevekkul, pouzdanje u Allaha.
Iako smo uvjereni da je Allah svakome od nas davno odredio nafaku, ipak smo dužni poduzeti korake, aktivno tražiti halal zaradu i moliti Opskrbitelja za pomoć i bereket.
Omer ibn Hattab, r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. rekao: „Zaista, kada bi ste se na Allaha, dž.š. iskreno oslanjali On bi vas opskrbio kao što opskrbljuje ptice u letu, koje krenu iz svojih gnijezda praznih stomaka a vraćaju se punih“. (Tirmizi i Ibn Madže)
Pokret radi ibadeta
Niti u jednom ajetu, koji tretira „ovosvjetske“ poslove Uzvišeni Allah nije upotrijebio naredbe kao što su požurite, nadmećite se, pobjegnite i sl. Ove naredbe Gospodar svjetova koristi ukazujući na put prema Sebi, Svojoj milosti i oprostu.
Na svakodnevnom pozivu na namaz Gospodar nas poziva riječima “Požurite”. U pozivu na džuma namaz petkom Allah dž.š. kaže: Požurite da molitvu obavite/Požurite u spomen Allahu. U ovoj situaciji od nas se traži hitna kretnja i akcija, bez odgađanja. Ovo je poziv na akciju koja zahtijeva ozbiljnost i obustavljene svih dunjalučkih poslova! Poziv na namaz kao najuzvišeniji oblik zahvalnosti i pokornosti je nešto što se ne može odgoditi osim u krajnjoj nuždi.
Hodi ka Allahovom oprostu je najljepši imperativ
Kada nas Uzvišeni Allah poziva ka Svome oprostu obraća nam se riječima: „natječite se“. “Nadmećite se da u Gospodara svoga zaslužite oprost i Džennet…“, kur'anski je imperativ poziv na akciju u kojoj jedni u drugima pronalazimo inspiraciju i nastojimo biti pobjednici. Sama naredba o požurivanju s činjenjem dobrih djela za jedan stepen je iznad naredbe o činjenju samih djela, jer se njome traži izvršenje djela u najpotpunijoj formi i načinu, uz obavezu požurivanja u njegovom izvršenju.
Požurivanje i natjecanje u dobru pokazatelj je odvažnosti, inicijative, sposobnosti podnošenja, odlučnosti i želje, a onaj ko bude hrlio ka nečemu, lahko će to i postići.
Ono što pomaže u natjecanju i požurivanju u činjenju dobrih djela jeste spoznaja istinske vrijednosti dunjaluka u odnosu na Ahiret. Dunjaluk je prolazan i kuća rada, dok je Ahiret vječan i kuća uživanja. Zato je u dunjalučkim poslovima poželjna promišljenost i opreznost, dok je u ahiretskim poslovima poželjno požurivanje i inicijativa. Kaže Uzvišeni: “a požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan” (Taha, 84).
Vjernik koji je svjestan da su njegovi udisaji i izdisaji izbrojani, njegovi dani određeni, a da je život prilika koju mora iskoristi na najbolji način, neće odgađati činjenje dobrih djela nego će koristiti svaku priliku da bude produktivan i koristan sebi i zajednici u kojoj živi. Takav će uspjeti i na dunjaluku i na Ahiretu.
I prema Allahu trčite
Ko god se nečega boji, bježi od toga, osim onoga ko se boji Allaha – on bježi ka Njemu. Taj je shvatio da nema drugog puta i izlaza.
Kada nas Milostivi Gospodar želi uzeti pod okrilje Svoje milosti poziva nas rječima „trčite“. Požurite (bježite) ka Allahu!” (Ez-Zarijat, 50) Ovaj ajet, kako kažu mufesiri, ukazuje na to da čovjek uvijek treba biti u stanju između straha od Allaha i nade u Njegovu milost. Skloni se od Njegove kazne u okrilje Njegove milosti! On je od milostivih Najmilostiviji.
Gospodar nam poručuje: “O robovi moji, Meni se vratite!” A ima li išta ljepše od Allahovog poziva da mu se vratimo?! Ovo je poziv na tevbu, utočište i zaštitu, hidžru od griješenja i povratak u Njegovo sigurno sklonište.
Ne postoji grijeh koji je veći od Allahove milosti! On Uzvišeni milostiviji je prema Svome robu od majke prema svome djetetu. Kao i što se dijete nakon greške vraća u topli zagrljaj majke, i tako se i grješnik vraća svome Gospodaru pokajanjem. Uzvišeni kaže: “A dobro koje za sebe unaprijed osigurate naći ćete kod Allaha još većim i dobit ćete još veću nagradu. I molite Allaha da vam oprosti, jer Allah prašta i milostiv je.” (El-Muzzemmil, 20). A najbolji i najsigurniji put je put povratka u Njegovo okrilje.
Piše: muallima Dženita Mušinbegović