U ponedjeljak, 24. 02. u Galeriji Bosanskog kulturnog centra u Sarajevu, sa početkom u 18 sati, održana je promocija knjige „Život u pramenu kose“ autorice Enise Grabus.
Organizacija za promociju pozitivnih vrijednosti u društvu “Bahar”, u saradnji sa Udruženjem žrtava rata Foča 92-95, premijerno je predstavila svjedočanstvo Zehre Kovačević Murguz, žrtve ratnog seksualnog nasilja.
Organizacija Bahar je knjigom „Život u pramenu kose“ započela predstavljanje edicije „Istina u sjeni“ u cilju očuvanja kulture sjećanja i pamćenja. Cilj edicije je prikazati slike ratnih godina u obliku prepričanih sjećanja za one koje te godine nisu vidjeli.
Na samom početku prisutnima se obratila direktorica Organizacije Bahar, Dženana Džakmić Šabanović elaborirajući planove i ciljeve u vezi s projektom izdavanja edicije „Istina u sjeni“. – Mi iz organizacije Bahara nastojat ćemo pronaći što više sugovornika, spremnih da ispričaju svoj ratni put i ono što su preživjeli, da to preobličimo u formu priče ili eseja, te da zapišemo što više takvih svjedočanstava i ostavimo kao dokument u nasljeđe budućim generacijama. Mi ovim ne želimo našu djecu učiti da mrze, ne, mi samo želimo da im otvorimo oči, da znaju i da pamte šta su sposobne učiniti neke komšije. – kazala je Džakmić Šabanović.
Prisutnima se obratila i predsjednica Udruženja žrtava rata Foča 92-95. Midheta Kaloper istaknuvši da je ova knjiga od historijskog značaja za Bosnu i Hercegovinu i njen narod. Silovanje je najveći zločin koji se mogao desiti i koji se dešava bilo gdje u svijetu. Ovo je jedna poruka i nadam se da će ova knjiga utijecati da i druge žene žrve progovore. Imamo mnogo žena za koje znamo da su prošle traumu, ali nemaju snage da progovre. Uvijek vlada stigma, ali nadam se da će ova knjiga biti poticaj da i one u narednom periodu progovre i da one budu na ovom mjestu, jer ovo je naša istina koju niti želimo niti smijemo zaboraviti. Ako zaboravimo, onda padamo u zamku zaborava – istakla je Kaloper.
O knjizi su govorili Zehra Kovačević Murguz, dr. Muamaer Džananović i autorica Enisa Grabus. Promociju je moderirala Nejla Čajlaković Efendić dok je večer, učenjem ilahija, uljepšala Zejneb Balić.
Da podsjetimo, u Foči je tokom rata ubijeno 2.752 Bošnjaka, a skoro trećina bile su žene. Tačan broj silovanih nikada nije utvrđen, ali podaci i ispovijesti pokazuju da ih je bilo na stotine.
Zehra Murguz jedna je od žrtava ratnog zločina silovanja u Foči. U augustu 1992. godine od strane prvog komšije Srbina, naočigled svekra, svekrve i zaove, biva silovana u porodičnoj kući. Nakon tog čina, zločinac pred njenim očima ubija sva tri člana porodice, a ona uspijeva pobjeći.
Umjesto da lijepi i živi etikete stida, srama, koje se žrtvama dodijeljuju s ciljem da njihovo dostojanstvo i dignitet nikada ne ozdravi, Zehra je izabrala da svojim glasom, pričom, radom i djelovanjem ruši predrasude i stigme koje se nameću svim žrtvama nasilja te da bude glas svih žena žrtava rata koje možda nikada neće progovoriti – Sve što se napiše pročitat će se nekad… Treba da se zna, treba da se piše, treba da se priča. – poručila je sinoć heroina Zehra u punoj sali Galerije BKC-a.
… – Kao kod svakoga, moja borba se nastavlja svaki dan. Život je tekao ali i borba sa njim. Nikada nisam, niti bih željela da prešutim ono što se desilo ne samo meni nego i drugim ženama. – završila je svoje izlaganje Zehra Murguz, bez čije hrabrosti da ispriča svoju priču ne bi bilo ni ove knjige.
Poseban doprinos promociji dao je dr. Muamer Džananović, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Referirajući se na jednu od najznačajnih teoretičarki politike, filozofkinju Hanu Arent, i njeno djelo Ajhman u Jerusalimu svoje izlaganje bazirao je na Arentovom razumijevanju banalnosti zla. Praveći paralele podcrtao je da svo zlo koje se dešavalo tokom agresije na BiH je bilo unaprijed sistemski smišljeno i organizovano.
– Sve zločine, ubijanja i silovanja nad Bošnjacima i Bošnjakinjama počinili su obični ljudi, nikakvi sadisti i sociopate, koji bi poslije normalno nastavljali svoje svakodnevne životne aktivnosti. Kako onda objasniti odakle uzrok takvog zla? – kazao je Džananović.
Posebno je istaknuo važnost i potrebu da se knjiga „Život u pramenu kose“ promoviše u što više bh gradova. – Zehra nije samo žrtva genocida; ona je primjer nevjerojatne borbe za pravdu u društvu koje često negira zločine, s jedne strane, ili na neadekvatan način pristupa podršci žrtvama, s druge strane. Zbog toga ovo djelo zaslužuje biti promovirano u svim gradovima, ne samo zbog priča koje kolegica Grabus prenosi, već zbog poruke snage i istrajnosti koju nosi… – zaključio je dr. Džananović.
Na samom kraju, obratila se i autorica knjige Enisa Grabus. U svom obraćanju, s prisutnima je podijelila svoje iskustvo upoznavanja sa Zehrom, njenom životnom pričom, te radu na ovoj knjizi. Kazala je da bez Zehrine hrabrosti da ispriča svoje iskustvo, danas ne bi bilo ove knjige.
– Ova priča je zabilježena po principu usmene historije, a cilj je bio da se dokumentira i zabilježi istina i jeziva zbilja jedne osobe koja živi među nama, ali smo kao društvo, nažalost, gluhi i nijemi za vrisak koji odjekuje iz dubine njene duše. Moja iskrena namjera je bila da ova priča ostane zabilježena za naredne naraštaje, jer dešavanja i zločine koji su učinjeni nad bošnjačkim narodom moramo mi bilježiti i širiti među drugima, a nikako ne smijemo dozvoliti da ona bude krojena zločinačkim perom – kazala je autorica Grabus. Na kraju se zahvalila svima onima koji su dali doprinos u izdavanje ove knjige i na bilo koji način zadužili da se njihovo ime spomene.
