29. aprila, u prostorijama Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku, upriličena je promocija knjige “Život u pramenu kose”, autorice Enise Grabus.
Promotori knjige bili su: Zehra Murguz Kovačević, Muamer Džananović i Enisa Grabus, dok je promociju moderirao Ajdin Sivac.
Knjiga Život u pramenu kose naziv je prve priče iz edicije pod nazivom Istina u sjeni, koja je napisana po istinitoj životnoj priči Zehre Kovačević Murguz, a s kojom je autorica knjige Enisa Grabus, prethodno obavila intervju koji je poslužio za izvor informacija.
U okviru promocije knjige, posebno je naglašena činjenica da je seksualno nasilje u ratu bilo jedno od najokrutnijih, ali i najjeftinijih oružja zločinaca.
Zehra Kovačević Murguz kroz svoje izlaganje, uputila je snažan apel ženama širom Bosne i Hercegovine da progovore o onome što su preživjele 90-tih godina kako bi zločini bili dokumentovani, te postali pouka mlađim generacijama.
“Naša borba nije voðena mržnjom i osvetom, nego istinom i pravdom. Činjenica da se danas govori, piše i pamti ono što su Bošnjakinje 90-tih godina preživjele u Bosni i Hercegovini, naša je pobjeda, a sramota na onima koji su odgovorni za te zločine”, naglasila je Zehra Kovačević Murguz.
Govornici su ukazali i na nužnost institucionalne odgovornosti, naglašavajući da je žrtvama potreban prostor, razumijevanje i prilika da ispričaju svoju priču.
Muamer Džananović, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ukazao je na specifičnost zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini.
Naime, za razliku od nekih teorijskih pretpostavki da nepoznavanje žrtve olakšava činjenje zločina, u kontekstu Bosne i Hercegovine počinioci su poznavali svoje žrtve, svjesno ih tražili i činili zločine pred članovima njihovih porodica. Uprkos toj brutalnosti, istaknuto je da pobjeda leži u činjenici da je istina danas izrečena, dokumentovana i javno dostupna kroz knjige, svjedočenja i sudske procese, a to je nešto što počinioci nisu mogli ni zamisliti.
Enisa Grabus, autorica knjige istakla je ličnu dimenziju svoje misije, naglašavajući da je odluka da govori o zločinama počinjenim nad Bošnjakinjama 90-tih godina, istovremeno čin odgovornosti i uvjerenja da njena uloga jeste da bude oslonac drugima i poticaj da istina izađe na vidjelo.
Knjiga je predstavljena kao doprinos kulturi sjećanja, ali i kao upozorenje na pokušaje budućeg prekrajanja historije.
Upravo zbog toga, njena vrijednost nije samo u svjedočenju prošlosti, nego i u ohrabrivanju sadašnjosti, da žrtve progovore, a društvo preuzme odgovornost za očuvanje istine.
