PETI KORAK
Prepoznavanje vlastitog položaja u univerzumu
Jedan od razloga neslaganja žene i muža jeste to što jedno od njih hoće da preuzme ulogu onog drugog ne prihvatajući organsku povezanost i usklađenost svih dijelova Univerzuma u kojem svaka jedinka ima svoje mjesto i ulogu. Žena može biti uspješna supruga samo ako zauzme položaj koji joj pripada. Isto vrijedi i za muškarca. On će moći biti dobar muž samo ako ne napusti svoju muškost i muževnost. Sukladno svojim prirodnim nadarenostima i predispozicijama, muškarac i žena imaju svoje posebne obaveze i odgovornosti. Žena zahvaljujući obdarenosti suptilnim osjećanjima i nježnosti, treba biti emotivni lider u kući. To je nadasve važna i vrijedna zadaća jer kuća bez emocija je kuća bez duše, bez života. Živjeti u domu lišenom emocija, a punom luksuza i komfora znači postepeno umirati, a ne živjeti život. Zadaća muškarca je opet da brine o ekonomiji i opskrbi porodice, jer on ima više prirodnih predispozicija za tu ulogu. On, s druge strane, nikada nije u stanju u potpunosti vršiti ulogu odgajatelja kao žena, jer za odgajatelja je potrebna emotivnost svojstvena ženskoj prirodi. E, sad, ako žena poželi napustiti svoju prirodnu ulogu, a muž preuzme ulogu žene, onda poslovi u kući i porodici neće napredovati. Naprotiv, takva „zamjena uloge“ može djelovati veoma destruktivno nanijeti teško nadoknadivu štetu porodičnom životu.
Ljepota čovjekovog organizma, naprimjer, je u tome što se svaki njegov organ nalazi na sebi svojstvenom mjestu i vrši sebi svojstvenu funkciju. Ako bi se uši našle na mjestu očiju, na šta bi ličilo ljudsko lice, i kako bi čovjek uopće funkcionirao? Cijeli univerzum je jedan veliki organizam u kojem svako biće ima svoje mjesto i ulogu. U tome organizmu žena treba biti ženom, a muškarac muškarcem i svako od njih izvršavati svoje zadaće. Žena koja preuzme ulogu muškarca učinit će da se poremeti prirodni poredak u porodici i uz to još neće biti u stanju odgovoriti svim zahtjevima, te „nove uloge“ jer naprosto nije prirodno obdarena potrebnim potencijalom za takvu ulogu. Treba, dakle, prihvatiti tu organsku, prirodnu podjelu uloga. Čini se da bi i kod odabira supružnika trebalo imati na umu prirodnu sklonost i sposobnosti svakog od polova. Zašto ne bismo podsticali mlade djevojke da specijaliziraju ginekologiju i akušerstvo, a odvraćali ih od studija teške metalurgije naprimjer? Zašto ne uzeti u obzir te prirodne razlike, koje nikako ne znače nikakvu diskriminaciju? Žena treba prihvatiti činjenicu da je njen uspjeh i njeno savršenstvo uvjetovano razvojem njenih navlastitih prirodnih nadarenosti i predispozicija. Isto vrijedi i za muškarca naravno. Jedna poslovica kaže: Vidjela žaba da se konji kuju pa i ona digla nogu!
Ako prihvatimo ovakvo viđenje, onda više nećemo biti u situaciji da žena uporno pokušava „izigravati muškarca“ u društvu, isto tako, ženi više neće biti neugodno niti će osjećati stid, neuspjeh ili poraz zbog toga što se posvetila svojoj ulozi unutar doma, služeći porodici i odgajajući djecu. Ona neće smatrati kako je retrogradna već naprotiv u toj ulozi će vidjeti svoju priliku za napredovanje i usavršavanje.
Rad u kući je toliko važan i vrijedan da ni najmanja sitnica neće biti zanemarena i za svaki će urađeni posao uslijediti nagrada.
U nastavku donosimo jedan poznati hadis koji umnogome potvrđuje ovo što smo do sada kazali:
„Poslanik je jednom sjedio u društvu svojih ashaba, pa im se pridružila Esma bint Jezid i rekla: Poslaniče naš! Ja sam izaslanica žena. Život bih za te dala! Znam da nema žene na Istoku i Zapadu koja ne bi potvrdila ovo što ću ti kazati. Bog Uzvišeni tebe je s istinom poslao mušarcima i ženama. I mi smo povjerovali u tebe i u Boga koji te je poslao. Mi žene smo ograničene i skučene. Mi smo stubovi vaših domova, vaše želje ispunjavamo, vašu djecu nosimo…., a vi muškarci opet imate prednost nad nama, jer vi klanjate džumu, idete posjetiti bolesnike, idete na dženaze, stalno hadž obavljate i, na koncu najvažnije od svega, borite se na putu Božijem. Kad god jedan od vas krene na hadž, umru ili u boj, žena mu čuva imetak njegov, šije za nj odjeću i odgaja mu djecu. Pa, Božiji poslaniče, imamo li mi imalo udjela u vašim sevapima? Poslanik se tada okrenuo prema svojim ashabima i kazao: „Jeste li do sada čuli ženu da tako dobro govori o onome što je interesuje u vezi s vjerom?“ Ashabi su kazali: „Nikad ne bi pomislili da žena može biti tako pametna. Onda se Poslanik okrenuo Esmi i kazao: Ženo! Vrati se i obznani ženama koje su te poslale da biti dobra žena svome mužu, učiniti ga zadovoljnim i slijediti ga jeste jednako svim onim vrijednim poslovima koje si nabrojala. Čuvši Poslanikove riječi Esma se vratila natrag izgovarajući La ilahe ilallah.
Da ne bude zabune: ovo ne znači da muškarac treba izbjegavati raditi kućne poslove. Naprotiv, Bog mu je dao snagu i mogućnost da pored drugih obaveza koje izvršava izvan kuće bude pri ruci i od pomoći svojoj supruzi u kućnim poslovima. Pomaganje u kući, odnosno zajednički rad doprinosi većem zbližavanju muža i žene i unapređuje njihov emotivni odnos, a uz to donosi i ahiretske nagrade i sevape. Ne treba zaboraviti da je i to vid duhovnosti za kojim svaki dom žudi.