Poštovane gošće, uvažene predstavnice institucija i organizacija, drage prijateljice, zadovoljstvo mi je što vas, u ime organizacije Bahar, mogu poselamiti, pozdraviti i zahvaliti vam na dolasku i podršci ovoj manifestaciji.
Organizacija Bahar ove godine ulazi u četvrtu godinu kontinuiranog rada i djelovanja. U tom periodu nastojale smo djelovati dosljedno i odgovorno, sa jasnim uvjerenjem da se društvene promjene ne ostvaruju naglo, već kroz kontinuitet, otvoren dijalog i spremnost da se aktueliziraju i ona pitanja koja često ostaju na marginama javnog prostora. Posebno ističem jubilej od stotinu realiziranih podcast emisija u kojima su govorile žene različitih profesionalnih, društvenih i životnih profila, čime smo svjesno gradile prostor u kojem se njihov glas može čuti i uvažiti.
Upravo ta dosljednost potvrđuje se i kroz četvrtu manifestaciju povodom Svjetskog dana hidžaba. Iako se u javnosti svake godine iznova problematizira potreba obilježavanja ovog dana, mi ostajemo uvjerene da je njegova svrha jasna. Ne radi se o simbolici datuma, već o potrebi da se kontinuirano govori o stvarnim izazovima s kojima se žene s hidžabom, ali i žene općenito, suočavaju u našem društvu.
Sve dok u Bosni i Hercegovini postoje primjeri poput slučaja Emele u Oružanim snagama ili slučaja daktilografkinje Aide iz Tuzle, kao i drugi oblici diskriminacije, isključivanja ili ograničavanja prava na osnovu vjerskog identiteta, smatrat ćemo da je organiziranje ovakvih manifestacija ne samo opravdano, nego i nužno. Ovi slučajevi nisu izolovani incidenti, već ukazuju na šire sistemske probleme koji zahtijevaju pažnju, odgovornost i institucionalni odgovor.
Istovremeno, rekla bih da odgovornost ne leži isključivo na institucijama. Važno je da preispitamo i vlastiti odnos jednih prema drugima. Sve dok među nama postoji međusobno osuđivanje, etiketiranje i fokusiranje na formu umjesto na suštinu, ne možemo očekivati ni šire društveno razumijevanje. Ne poznajemo tuđe okolnosti, unutarnje borbe ni životne puteve, i upravo zato osuda ne može biti temelj zajedništva.
Zato je važno da se zaustavimo i postavimo sebi neugodna, ali nužna pitanja. Ne samo da propitujemo šta su uradile institucije, nego da se suočimo s onim što smo mi učinile. Jesmo li, u trenutku kada su prava jedne žene bila dovedena u pitanje, stale uz nju ili smo se povukle u tišinu uz objašnjenje da to nije naš problem? Jesmo li podržale Emelu, ili smo se i mi pitale: šta će ona u vojsci?
Danas se preispituje izbor jedne žene, sutra se normalizira isključenje druge. I u toj tišini, koja često djeluje bezazleno, prava polako gube svoju snagu.
Zato je solidarnost među nama ženama naša moralna i društvena odgovornost. Ona znači prepoznati da zaštita dostojanstva druge žene, čak i onda kada njen izbor nije naš izbor, predstavlja najdosljedniju odbranu vlastite slobode.
Na kraju, poruka je jasna. Ne možemo graditi pravedno društvo dok smo prepreka jedna drugoj. Ne mozemo govoriti o slobodi ako šutimo kada se prava krše. I ne možemo očekivati odgovornost od instituicija ako je ne pokažemo same.
Zato je cilj ove manifestacije jednostavan: da budemo glasnije, odgovornije i jedinistvene u zaštiti prava, slobode izbora i dostojanstva svake žene.
Zahvaljujem se svima koji su prepoznali značaj ove manifestacije i koji svojim prisustvom, podrškom i saradnjom doprinose njenoj ozbiljnosti i kontinuitetu.
Organizacija Bahar ostaje posvećena svom radu, otvorena za dijalog i spremna na saradnju sa svim pojedincima i institucijama koje dijele iste vrijednosti.
Dženana Džakmić Šabanović, predsjednica organizacije Bahar