Piše: muallima Dženita Mušinbegović
Broj četrdeset u dosta slučajeva se povezuje sa određenim rokom ili mjerom za određene stvari, recepte, terapije sl. Da nije samo običaj koji je iz nekog razloga nastao u narodu zanimljivo je da se ovaj broj spominje i u Kur'anu i to u kontekstu čovjekove zrelosti i zahvale na blagodatima kada dospije u ovu životnu dob. Dakle, četrdeset godina jedino je doba koje je Kur'an izdvojio za posebnu dovu, kao što se navodi u ajetu: ”Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: ‘Gospodaru moj, dozvoli Mi da ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi.'” (El-Ahkaf, 15.)
Kroz ovaj ali i druge ajete Gospodar svjetova naglasak stavlja na dobročinstvo prema roditeljima, a posebno prema majci koja prolazi kroz dva vrlo teška i bolna razdoblja dok nosi i doji svoje dijete. Allah Uzvišeni kaže: „s mukom ga nosi i u mukama ga rađa“, da bi istakao da smo 30 mjeseci bili teret, ili u majčinoj utrobi ili na njenim grudima i rukama. Zato Kur'an opominje i podstiče vjernika da ovaj ajet pretoči u dovu zahvale Stvoritelju na onome što je prošlo od života i dovu (molbu) za ono što će doći.
Sve do četrdesete godine čovjek nije u potpunosti svjestan svojih odgovornosti kao što nije svjestan ni ozbiljnosti koju za sobom povlači uloga roditelja. Nauka je također potvrdila ovu kur'ansku istinu dolazeći do otkrića da područje u mozgu odgovorno za ponašanje prema drugima i socijalnu interakciju u potpunosti se formira tek u kasnim 30-ima i ranim 40-ima godinama života, što utječe na činjenicu da se mnogi ne znaju odgovorno ponašati i u potpunosti razumjeti svoje dužnosti. Dio koji se najduže razvija nalazi se u frontalnom korteksu na prednjem dijelu mozga, koji neurološki stručnjaci popularno nazivaju “emocionalnom haubom” i upravo je ono odgovorno za društvenu osviještenost, empatiju i razumijevanje drugih. Obzirom da su četrdesete godine doba intelektualnog, moralnog i idejnog sazrijevanja stoga je i Muhamed a.s. upravo u 40-oj godini života prvi puta primio Božiju objavu i tek tada ponio teret poslaničke misije.
Zanimljivo je da se broj četrdeset spominje i u vezi drugih stvari i događaja. Musa, a.s., proveo je 40 dana u ibadetu i postu na Sinajskoj Gori, čekajući da mu Allah dž.š. objavi Tevrat. 40 godina su sinovi Israilovi lutali pustinjom za kaznu što su odbili da uđu u Obećanu zemlju. Prema Bibliji, potop je nastao nakon što je kiša padala 40 dana i 40 noći.
A nauka je istražila da: 40 dana traje izgradnja stanice čovjeka, upravo 40 dana se i razgrađuje zbog čega i postoji tzv ,,četresnica“ jer su i naučne studije dokazale da je normalan period dubokog žaljenja zbog gubitka upravo tih famoznih 40 dana. Proces trudnoće i dolaska djeteta na svijet traje nevjerovatnih 40 sedmica. Stara mjera kod Slavena – oka, sadrži 40 nečega. Oka meda bila je 40 drvenih čašica s dugom drškom, oka soli je 40 rjumočki, veličine male čašice. Recepti za mehleme i iscjeljiteljska pića glase skoro uvijek na 40 dana, a
čak i smjesa određenih sastojaka prema starim receptima i uputama treba da odstoji 40 dana. U svojoj četrdesetoj godini orao se nalazi na svojevrsnoj raskrsnici između smrti i tihog odumiranja ili prolaska kroz bolan period promjene koji će mu omogućiti početak jednog novog života.
Počinje li kriza u četrdesetima?
“Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje. Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno.” napisao je Meša Selimović u romanu Derviš i smrt.
U životu vjernika ne postoji “ružno doba” jer životna dob ma koja ona bila dar je Uzvišenog Stvoritelja, a njegovi darovi ne mogu biti ružni. Nemoguće je da insan stigne do cilja, a da na tom putu ne prođe kroz tri različite etape, različita perioda koja Uzvišeni spominje u Kur'anu:
“Allah je Taj Koji vas iz stanja slabosti stvara. Onda vam, poslije slabosti, snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi. On stvara što hoće; On sve zna i svemoćan je.”( Er-Rum 54) Prva etapa spomenuta u ovom kur'anskom ajetu odnosi se na prve dane života i period ranog djetinjstva kojeg karakteriše ljudska nemoć i potpuna ovisnost o drugome. Druga etapa odnosi se na period mladosti u kojem se spajaju polet, snaga, ljepota, ambicioznost i pamet. Mladost je vrijeme kada se osvaja vrh planine, vrhunac moći i snage, tačka koja spaja djetinjstvo i starost. U četrdesetima čovjek je upravo na vrhu planine pa kada pogleda na prvu padinu vidi svoje djetinjstvo i mladost, a kada se okrene na drugu padinu ukažu mu se preostale faze života i relativno bliski obris njegovog kraja.
Prirodno je da čovjek kako stari osjeća određenu vrstu straha i zabrinutosti. Čovjek se boji starenja jer se plaši nemoći koje starenje potencijalno donosi u segmentu zdravlja, fizičkog izgleda i drugih sposobnosti. Dani u ovom životnom periodu prolaze brže nego inače. Svaki dan osjećamo blagi zamor i posustajanje. Iako nerado ovo priznajemo uočavamo promjene na svome licu, tijelu, držanju. Dolazimo do spoznaje da smo dostigli puninu života. Međutim, onaj ko shvati život kao Božiji dar može uživati u svakom životnom dobu, a četrdesete da mu budu alarm da preispita protekli period, a nakon toga, da najbolje što zna, isplanira ostatak života.
Neka djela potvrđuju našu zrelost
U četrdesetim godinama počinjemo shvatati da smo na početku našeg kraja na ovome svijetu i da nam valja polahko niz drugu padinu života, niz onu istu planinu na koju smo se penjali od rođenja pa do svoje četrdesete. Treba prikupiti snagu za povratak koji će sigurno biti teži nego uspon i pobrinuti se da imamo dobru rezervu za siguran silazak, jer bit će spoticanja u vidu bolesti, nemoći, umora i iscrpljenosti, nakon čega dolazi smrt i susret sa Allahom Uzvišenim, te polaganje računa za ono što smo radili u ovodunjalučkom životu. A ako je prvo „poluvrijeme“ životne utakmice u nemaru prošlo onda je to zadnji alarm koji nas mora probuditi i navesti na razmišljanje: Šta smo do sada propustili, šta postigli i ostvarili i šta ćemo iznijeti pred Gospodara? Mladost je možda prošla u zdravlju i nemaru, ali ako se u ovim godinama ne trgnemo i ne okrenemo svome Gospodaru, pa
ada ćemo onda? Pitali su poznatog učenjaka iz generacije tabi'ina, El-Mesruka: ”Kada se čovjeku naplaćuju njegovi grijesi?”, a on je odgovorio: ”Kada napuni 40 godina, pa neka se pripazi i čuva.”
Potrudimo se da iskoristimo svaku životnu dob koja nam je dar od Uzvišenog Stvoritelja, a ako smo na pola puta neka naš vjerni saputnik bude dova iz srca: Gospodaru neka nam silazak niz padinu bude siguran, a dolazak Tebi bude radostan. Amin!