Mila moja,
došao je Bajram. Ne samo kao kraj posta, nego kao kraj jedne priče o onome što si naučila u mjesecu tišine.
Sjećaš li se kako si se posljednjih dana Ramazana osjećala? Ponekad umorno, ponekad zbunjeno, ponekad s tugom što dani prolaze. A sada… sada stani na trenutak i osjeti: Bajram nije samo lijepa odjeća, nije samo slatkiši i draga lica, nije samo sreća koja se vidi očima.
On je spoznaja.
Spremnost da srce ostane zahvalno, čak i kada svijet ponovno ubrza. Kada se vratiš u onaj ritam koji se često izgubi u ispunjavanju dunjalučkih želja, prohtjeva. On je sreća koja dolazi iznutra, iz osjećaja da si kroz post, dove i noći provedene u tišini, postala bliža Njemu.
Mila moja, Bajram nas uči da se radost može rađati iz svega što je prošlo. Ne samo iz onoga što smo dobili. Ne samo iz zadovoljstva ispunjene želje. Već iz spoznaje da smo izdržale, da smo rasle, da smo ostale vjerne sebi i Njemu.
To je radost žene koja zna: vrijednost ne leži u rezultatima, nego u putovanju koje vodi do njih. U svakoj noći provednoj u dovama. U svakoj suzi koja je čistila strahove. U svakom osmijehu koji je odjekivao iz srca, a ne iz vanjskog svijeta.
I sada, dok okupljaš porodicu, dok dijeliš radost, dok oblačiš novu haljinu ili pripremaš baš onaj stari nakit koji dugo čuvaš, a koji ti miriše na trenutke samo tebi znane, sjeti se: Bajram je i u malim stvarima. U miru koji osjećaš kada ostaneš poslije sabah namaza da pogledaš sunce. U tišini dok šapćeš Gospodaru zahvalnost. U ruci koja prima, i u ruci koja daje.
Mila moja, Ramazan je bio mjesec u kojem si učila kako biti zahvalna u čekanju. Bajram je podsjetnik da je zahvalnost nagrađena radošću. Ali ne radošću koja se vidi odmah. Već radošću koja ostaje u srcu.
Sjeti se svih lekcija: Svaka dova koja nije odmah dobila odgovor, bila je vodič do tvog unutrašnjeg mira. Svaka suza koja je potekla, napravila je mali prostor za radost koja, ako Bog da, dolazi. Svaka noć provedena u tišini, sada se pretvara u svjetlo koje osvjetljava tvoj dan.
Zato ovog Bajrama, dok gledaš sebe i druge kako se raduju, smiju, dok ih grliš, osjeti i ti unutarnju radost. Ne samo zbog hrane ili odjeće. Ne samo zbog riječi “Bajram šerif mubarek olsun”. Već zbog onog što ostaje: tvoja snaga, tvoja tišina, tvoja vjera i tvoja ljubav koja raste i u kojoj sada pronalaziš mir.
Mila moja, ovo je dar Ramazana koji ostaje. Ne završava. Postaje tvoja svakodnevna snaga. Tvoj unutarnji Bajram.
I dok danas grliš, moliš i šapćeš: „Hvala Ti Gospodaru, za sve što si mi ispunio, poklonio, i za sve što mi još čuvaš kod Sebe,“ osjeti kako se radost javlja tamo gdje je prije bila tuga.
Jer, mila moja, Bajram nije samo dan, on je stanje srca koje zna zahvaliti i voljeti, uvijek i bezuvjetno.
Grli te tvoja Bahar. Najjače.
Piše: Selma Topalović