Mila moja,
nakon Ramazana često ostane osjećaj koji je teško imenovati. Sve se vrati u svakodnevni ritam, obaveze ponovo preuzmu dane, ljudi nastave svojim tempom, a u čovjeku ostane neka tišina koja pomalo boli.
Kao da je nešto otišlo. Kao da je srce ostalo bez nečega što ga je hranilo.
To nije samo tuga jer je prošao lijep mjesec. To je mnogo dublje od toga. To je trag blizine. Duša je tokom Ramazana okusila drugačiji odnos sa sobom i sa Allahom, pa sada osjeća razliku.
Kada čovjek jednom osjeti unutarnji mir, teže mu pada povratak površnosti. To je poziv. Poziv da shvatiš da Allah nije bio blizu samo u Ramazanu. Blizu je i sada. Samo je sada na tebi da Ga tražiš bez posebne atmosfere, već baš tu…u tišini.
Ramazan je bio škola. A sada počinje život u kojem pokazuješ šta si naučila.
Nemoj tugovati jer nema dugih noći ispunjenih posebnom čežnjom. Napravi svoju malu posebnu ramazansku noć i mimo Ramazana. Dva rekata kad ukućani zaspe. Jedna dova iz srca. Jedno “Allahu moj” izgovoreno iskreno.
Nemoj žaliti što nema ramazanske discipline. Uzmi od nje ono što možeš nositi dalje kroz dane dunjaluka. Jednu stranicu Kur’ana dnevno. Jedan trenutak tišine bez telefona. Jedno istinsko “elhamdulillah” kad ti dan bude težak. Bliskost s Allahom ne traži savršene uslove. Traži iskreno srce.
Mila moja, praznina nakon Ramazana često nastane jer smo u tom mjesecu bili najbolja verzija sebe. Pa nas zaboli kad osjetimo da se vraćamo nazad u onu verziju sebe koju smo pokušavale promijeniti baš u Ramazanu.
Ali ne moraš se vratiti nazad. Ne moraš biti ista kao prije. Zadrži jednu naviku koju si ojačala baš u Ramazanu. Jednu suzu iskrenosti. Jedan smiraj pred sabah. Jednu potrebu da prvo Njemu pričaš, pa tek onda ljudima.
I vidjet ćeš – praznina će se polahko pretvarati u prostor a taj prostor u širinu tvoje duše. A u prostoru se lakše čuje šapat srca. Lakše se prepozna Njegova milost. Lakše se voli bez buke.
Možda si mislila da je Ramazan završio. Ali možda je tek sada počeo u tebi.
Jer u Ramazanu budemo pažljiviji prema sebi. Više pazimo šta izgovaramo, češće preispitujemo namjere, lakše se odričemo onoga što nam ne koristi. Srce tada postane osjetljivije, budnije, iskrenije. Nije slučajno što se mnogi upravo tada prvi put nakon dugo vremena istinski sretnu sa sobom.
Zato praznina nakon Ramazana ne mora biti znak gubitka. Može biti znak buđenja. Pokazatelj da si osjetila koliko ti prija život u kojem nisi rasuta na sve strane. U kojem imaš više sabura, više smisla, više povezanosti s Onim koji te stvorio.
Problem nastane kada pokušamo tu prazninu odmah zatrpati bukom. Novim obavezama. Kao da se bojimo ostati nasamo sa sobom. A upravo tu, u toj tišini, često se krije najiskreniji razgovor koji treba da vodimo.
Ne moraš nakon Ramazana zadržati isti intenzitet svega. To nije ni realno. Ali možeš sačuvati suštinu.
Jedan namaz koji nećeš obaviti mehanički. Nekoliko minuta Kur’ana dnevno. Dovu koju nećeš izgovarati usput, nego svjesno. Trenutke u kojima ćeš zastati i pitati sebe gdje ti je srce.
Bliskost s Allahom ne gradi se samo u posebnim mjesecima i velikim trenucima. Mnogo češće gradi se u običnim danima. U umoru kada ipak ustaneš na namaz. U razočarenju kada ipak ne očajavaš. U danu kada ti je teško, a ipak kažeš: “Ti znaš zašto je ovako.”
To su trenuci zrelosti vjere. Tiši su od ramazanskih noći, ali često dublji. Jer tada ne nosi te atmosfera, nego odluka. Odluka koja je pobijedila nefs.
Zato, ako ovih dana osjetiš prazninu, nemoj je odmah nazvati tugom. Možda je to prostor koji je Ramazan oslobodio u tebi. Prostor od onog što je višak, od buke, od zanemarivanja duše. I sada čeka da bude ispunjen nečim trajnijim.
Zato šapni Mu večeras tiho: “Gospodaru, ako si mi u Ramazanu pokazao kako izgleda bliskost i darovao Svoju blizinu, molim Te pomozi mi da je živim i nakon njega.”
Jer smisao Ramazana nije da traje mjesec dana. Smisao je da čovjek nakon njega više ne bude isti niti je prava vrijednost svetih dana u tome da traju zauvijek, nego da u nama ostave nešto što ćemo znati nositi i kada prođu.
Do narednog susreta, grli te tvoja Bahar.
Piše: Selma Topalović