Piše: vjeroučiteljica Dženita Mušinbegović
Čovjek je jedino stvorenje kojem je darovana sposobnost govora. Preko jezika prenosimo misli, raspoloženja i naša unutrašnja stanja. Upravo zbog toga se jezik naziva “tumačem srca”. Adema je Allah, dž. š., još u džennetu podučio nazivima stvari, govoru i komunikaciji pa ga je tako podučenog i spremnog za život spustio na Zemlju. Ali, zajedno s Ademom, a.s., spušten je i njegov neprijatelj koji će mu se ispriječiti na životnom putu donoseći mu loše misli, došaptavajući ružne riječi i navodeći ga na nevaljala djela. To je zadaća prokletog šejtana. Međutim, Uzvišeni Gospodar je podučio Adema načinu na koji će se oduprijeti šejtanu; da na svaku njegovu akciju i pokušaj manipulacije odgovori reakcijom – riječju i djelom.
U istoj onoj mjeri u kojoj je jezik korisno sredstvo za promicanje istine, uspostavljanje mira, širenje znanja te preko kojeg se čovjek usmjerava prema sreći, u istoj toj mjeri on može biti sredstvo širenja neistine, smutnje i razdora ukoliko čovjek potpadne pod utjecaj prokletog šejtana. U tom slučaju propast je neminovna.
A ljudima lijepe riječi govorite
Čovjek je svakodnevno u prilici da susreće ljude različitih shvatanja i ponašanja. U komunikaciji s njima nerijetko čuje neprimjerene riječi ili u njihovom ponašanju vidi nešto što ga naljuti. Da se u svojoj reakciji ne bi poistovijetio s onim od koga dolazi ružan govor, vjernik treba postupiti mudro vodeći se kur'anskim principom lijepog govora. Naime, poznavajući ljudsku prirodu Allah, dž. š., je objavio pravila koja definiraju verbalnu komunikaciju.
U Kur'anu stoji: “A ljudima lijepe riječi govorite!” (El-Bekare, 83). U tumačenju ovog ajeta islamski učenjaci kažu: “Lijep govor obuhvata: ljepotu u načinu i ljepotu u značenju.ˮ
Ljepota u načinu jeste da se govori blago, nježno, bez vike i grubosti, a ljepota u značenju podrazumijeva da se govori dobro i promoviše istina. Muhammed, a. s., je rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori ono što je dobro ili neka šuti.ˮ (Buharija)
Najveću odliku i nagradu za govor koji počiva na istini, iskrenosti, pravdi, a koji je kazan na lijep, primjeren, mudar i poučan, način dariva Allah, dž.š.
Slatkorječivošću do dženneta
Kada slušamo nekoga dok lijepo govori kažemo da je “slatkorječivˮ. Slatkorječivost u govoru trebala bi biti pokazatelj čovjekove pobožnosti i lijepog ponašanja, a nikako dodvoravanja nekome radi postizanja ličnih interesa. Lijep govor je jedna od odlika stanovnika dženneta. Uzvišeni Allah je o njima rekao: “Oni su bili nadahnuti da govore lijepe riječi i bili su nadahnuti na Put Onoga Koji je hvale dostojan.” (Hadždž, 24.). Allah je dao prednost lijepom i pažljivom govoru nad udjeljivanjem koje je popraćeno uznemiravanjem i vrijeđanjem i o tome se u Kur’anu kaže:
“Lijepa riječ i oprost su vrijedniji od milostinje koju prati vrijeđanje.ˮ (Bekare, 263.)
Pamti i primjenjuj
Drži se kur'anaske naredbe: “Ti sa svakim lijepo!ˮ I Imaj na umu sljedeće:
– Riječ koju izgovorimo u datom momentu nekome je mehlem za dušu. Zašto da je onda pretvaramo u so koja će povrijediti ranu?!
– Svaka izgovorena riječ je poput sjemenke iz koje će niknuti biljka, a mi određujemo hoće li to biti cvijet ili korov!
– Svaki čovjek ima u sebi zasađeno zrno dobra samo mu treba neko ko će ga zalijevati.
– Pobrinimo se da lijepim riječima probudimo dobro u drugima!
– Ne očekujmo ljubaznost drugih, ukoliko je i sami ne pružamo, niti poštovanje ukoliko ga sami ne ukazujemo.
– Samo nasmijanim licem i lijepom riječju možemo pridobiti ljudska srca.
Zato dobro razmisli prije nego što nekome uputiš grubu riječ, ali nikada ne propusti priliku da kažeš lijepu riječ. Riječi se pamte!
Govori lijepe i korisne riječi jer one mogu motivisati ljude i natjerati da učine nešto za sebe ili druge!
“Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi – a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili.” (Ibrahim, 24–25)
Osami se – osnaži se!
- U kutku svoga doma napravi mjesto za povremeno osamljivanje.
- Izdovoji barem pola sata od jednog dana i učini ga svojim itikafom.
- Potrudi se da u tih pola sata uspostaviš vezu s Uzvišenim Allahom: spominji Ga, veličaj, moli, traži. Ne budi skroman u traženju, tu ti skromnost nije potrebna.
- Kada moliš džennet, moli njegov najveći stepen ( Firdevsu – e'ala) jer ćeš tako i svoja djela usmjeriti ka tom cilju.
- Kao što kažeš: “Odoh da klanjam namazˮ, možeš zanijetiti npr.: “Sada mi je vrijeme za moj itikaf.ˮ
- Samo onda kada svoje srce predamo Uzvišenom Allahu i nakratko zaboravimo svakodnevne obaveze, ostavimo dunjalučke brige i probleme, a dušu ispunimo pokornošću Onome koji ju je stvorio, tada ćemo osjetiti slast vjere, slast sedžde koju činimo pred Gospodarom svih svjetova.
Gospodaru naš, uposli naše jezike lijepim i korisnim govorom koji će nam osigurati Tvoju milost i uvesti nas u džennet. Amin!