Počeo je rebiul-evvel, mjesec Allahovog Poslanika, Miljenika Muhammeda, s. a. v. s. Inspirirana time, pišem o nečemu što mi se već neko vrijeme mota po glavi.
Iz njegovog časnog života svaki musliman bi morao, ili barem trebao, uzimati pouke i postupati onako kako je to naredio Pejgamber, s.a.w.s. U životu Muhammeda, s. a. v. s., možemo pronaći riznicu savjeta, uputa i primjera za život koji će biti ispunjen dobrim djelima, mirom i Božjim rahmetom.
Kroz odgajanje svoje djece, u porodicama i školovanju učimo ih da je najbolji uzor naš voljeni Poslanik, a.s. Djeca u svom procesu odrastanja prihvataju i usvajaju različite obrasce ponašanja od onih koji su zaduženi za njihov odgoj i obrazovanje. Nije dovoljno samo pričati priče o tome kako se muslimani u svom životu trebaju truditi da usvoje i primijene što više od sunneta posljednjeg Allahovog Poslanika, Muhammeda, a.s., potrebno je da oni koje mi učimo tome teoretski, na nama primijete da i sami usvajamo i primjenjujemo sunnet Muhammeda, a.s.
Da bismo uspjeli u tome da djeca imaju lijep odnos prema roditeljima, učiteljima, drugim ljudima i kad odrastu – da budu dobri muslimani, prije svega moramo to biti mi.
Zašto ovo pišem?
Sve češće nailazim na ljude koji jedno pričaju, a drugo rade. Ljude koji su muslimani, odgajaju generacije, pričaju o vjeri, a u svojim djelima ne pokazuju ono što pričaju.
Poslanik Muhammed, s.a.w.s. je nepresušan izvor uputa o lijepom ponašanju i onome kako treba da izgleda, da se ponaša i živi jedan musliman. U glavama naše djece stvara se konfuzija kada im mi pričamo jedno, a oni nas vide da radimo suprotno od toga.
Prije svega, u srca našeg evlada trebamo usaditi ljubav prema islamu, Gospodaru i Poslaniku, a.s. To nećemo uraditi tako što ćemo pričati da moraju i trebaju voljeti vjeru, nego tako što ćemo im svojim primjerom pokazati kako treba da žive.
Poslanik, a.s. je u svojim hadisima ljude podučavao načinu života u svim segmentima: odnos prema porodici, odnos prema drugim ljudima, životinjama i svemu drugom što je Allah stvorio. Samo puko citiranje hadisa u našim životima nije dovoljno da bismo u nekog drugog usadili ljubav prema Poslaniku, a.s. i naveli ga da svoj život živi prema principima vjere Islama.
Kao primjer možemo navesti jedan od hadisa u kojem Muhammed, a.s. kaže: “Istinski musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani.” (prenose Buharija i Muslim) – ukoliko mi ponavljamo da odnos prema drugim ljudima mora biti takav da su oni od naših riječi i djela sigurni, a u prolazu radimo suprotno od toga – ne dajemo dobar primjer onima koji od nas uče kako se treba ponašati prema drugima.
Drugi primjer koji ćemo navesti je hadis u kojem Muhammed, a.s. kaže: „Stid i čednost u govoru ogranci su imana, a bestidan i nekontroliran govor dio je licemjerstva.“ (Hadis bilježi Tirmizi) – djeca u svom odrastanju uvijek više uče i prihvataju gledajući i oponašajući ono što rade oni koji ih odgajaju. Dakle, ono što govorimo mi – govorit će i naša djeca, ono što radimo mi – radit će i naša djeca.
Jedan od najboljih načina da svojoj djeci usadimo ljubav prema postupanju po sunnetu Muhammeda, a.s. jeste da i sami postupamo prema sunnetu. Ukoliko mi u svojim životima primjenjujemo savjete, naredbe i preporuke iz života posljednjeg Božjeg poslanika, a.s, i naša djeca će gledajući nas raditi tako.
Nažalost, danas je veoma česta pojava da su djeca zbunjena, jer slušaju u školama i mektebima o lijepom ponašanju, a u svojoj najbližoj okolini imaju primjer suprotan tome što su naučili – dolaze u situaciju da ne razumiju kako se zapravo trebaju ponašati, jer jedno uče u teoriji, a drugo vide u praksi.
Balans između riječi i djela je jedan od najvažnijih segmenata u životu svakog muslimana. Da bismo uspjeli odgojiti generacije koje će voljeti svoju vjeru, poštovati Allahove zakone i slijediti životni put Miljenika, s. a. v. s., i mi sami moramo raditi na tome da živimo tako. Zbunjenost u glavama naše djece i omladine ne dolazi od toga što im je vjera teška za shvatiti, nego od toga što jedno imaju na papiru, a drugo u primjerima. Naša je obaveza da uspostavimo balans između svojih djela i riječi da bismo uspjeli izvesti generacije koje će sutra znati balansirati svoj život.
Slijedeći sunnet Poslanika, s. a. v. s., bit ćemo na dobrom putu da na Onom svijetu imamo nagradu i za svoj život, i za odgoj onih koji u nama, poslije Poslanika, a.s.,vide uzore.
