DESETI KORAK
Općenito ljubav ima izuzetno značajnu ulogu u čovjekovom društvenom životu.
U islamskim predajama za ljubav se kaže da je ona pola razuma.[1] Ljubav je iskonska primordijalna prirodna čovjekova potreba. U jednom od svojih moljenja jedan islamski velikan od Boga Uzvišenog traži zadovoljenje ove potrebe: „Bože moj! Učini da volim tvoje odabrane prijatelje i da budem voljen, na zemlji i nebesima.“ I ovo moljenje čestite i čiste osobe govori o činjenici da ljubav neizostavno treba čovjeku na njegovom putu duhovnog uzdizanja i upotpunjenja, odnosno putu koji vodi dostizanju same svrhe i cilja čovjekova stvaranja i postojanja. Dakle, voljeti i biti voljen jeste čovjekova zbiljska potreba. Čovjek na putu svoga sazrijevanja i razvoja koji vodi krajnjemu cilju samog njegovog postojanja ima potrebu nekoga voljeti i ima potrebu da ga neko voli. U bračnom životu potreba za ljubavi je još izraženija. A o njezinoj važnosti govori i sljedeći kur'anski ajet: „I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.“[2]
Ljubav je temelj bračnog života i bez nje nema uspješnog braka. Pretpostavimo da žena i muškarac u pogledu svih racionalnih kriterija potpuno odgovaraju jedno drugome, ali iz bilo kojeg razloga ne vole jedno drugo, oni ne mogu imati dobar brak. Ako i u toku braka u određenom momentu jedno od supružnika osjeti da ga njegov partner više ne voli onako kako bi trebao, takvom braku prijeti postepeno urušavanje.
Neki ljudi uopće nisu svjesni da žive sa ljudskim bićem, drugi opet ne žele priznati iskonsku čovjekovu potrebu za ljubavi, a neki ne žele praviti razliku između životnog (bračnog) i poslovnog partnera. Naravno, želimo li sebi dobro, biti svjesni da naš muž (žena) jeste ljudsko biće, biće čija je jedna od neizostavnih potreba i potreba za ljubavi. Životno supružništvo bez ljubavi ne može opstati.
I žena i muškarac imaju srce gladno ljubavi, čije odsustvo otvara mogućnost brakolomstvu.
Kada god muškarac izjavi ženi ljubav ili joj stavi do znanja da je zaista voli, taj trenutak ostat će u njenom pamćenju kao trajno lijepa uspomena.[3] S druge strane, ženino pokazivanje ljubavi prema mužu označava se u islamskoj tradiciji kao jedno od mjerila njene vrijednosti i vrline.[4] Ljubav prema supruzi je vrlina koja je krasila i vjerovjesnika Božijeg. Nadalje, uvećanje ljubavi prema supružniku (mužu ili ženi) jedan je od znakova vjerovanja (imana). Nadalje, ljubav prema supruzi jeste i mjerilo ljubavi prema Poslaniku i njegovoj porodici. Nerijetko se jedan od supružnika osjeća zapostavljenim jer njegov bračni drug ne zadovoljava njihovu potrebu za ljubav. Međutim, ponos mu ne dozvoljava da to na neki način iskaže, što dodatno destruira njihov porodični ambijent. Ukoliko je porodično ozračje ispunjeno ljubavlju to jamči opstanak porodice i ugodnost doma. Nedostatak ljubavi, pak, urušava njegove temelje. Nije dovoljno da se muž i žena vole, već je neophodno da tu ljubav i izraze i pokažu.[5]
Ovdje iskazivanjem treba podsjetiti da potreba za ljubav i nije karakteristična samo za početno razdoblje bračnog života. Naprotiv, i žena i muž uvijek imaju tu potrebu. Izražavanje ljubavi u kontinuitetu jača osjećaj bliskosti i učvršćuje bračne temelje. Ono je izuzetno djelotvorno i u pogledu lakšeg prevazilaženja eventualnih nesuglasica. Nemojte misliti da su racionalan pristup, razgovor i odbrana vlastitih prava jedini način rješavanja nesuglasica. Naprotiv, ljubav (pokazivanje ljubavi) najbolji je način za popravljanje odnosa. Božiji poslanik je rekao: „Kada nekoga voliš stavi mu to do znanja, jer je to dobro za popravljanje odnosa između vas.“ Ljubav povećava bliskost između muža i žene, a time i uzajamnu dobrohotnost, blagonaklonost, blagost i spremnost na praštanje.[6]
Ne zaboravimo da u vezi s izražavanjem i pokazivanjem ljubavi ne trebamo čekati drugu stranu. Treba voljeti da bi bio voljen.[7]
[1] Poslanik je o tome rekao: „Voljeti ljude jeste pola razuma.“
[2] Kur'an, Rum, 21.
[3] Božiji poslanik o tome kaže: „Kada muž kaže ženi volim te, to zauvijek ostaje urezano u njenom srcu.“
[4] Poslanik je rekao: „Najbolje žene su one koje najviše vole svoje muževe.“
[5] Božiji poslanik: „Kada nekog zavolite, stavite mu to do znanja.“
[6] Hazreti Hasan je rekao: „Blizak je onaj koga je ljubav približila, makar nam nikakav rod ne bio, a dalek vam je onaj koga je ljubav udaljila, makar vam i rod najbliži bio.“
[7] Poslanik je savjetujući jednoga čovjeka plemena Benu Temim rekao: „Voli ljude, da bi te oni voljeli.“