Lijepa ćud – osovina života

JEDANAESTI KORAK

Lijepa ćud – osovina života

Na jedanaestom koraku ka uspjehu u zajedničkom životu zadržat ćemo se nešto duže. Razlog za to je posebna važnost i uloga ovoga koraka u različitim dimenzijama života. Također, u ovome koraku potrebno je s posebnom pažnjom iščitati i bilješke, pa cijenjene čitaoce molimo da ih čitaju uporedo s osnovnim tekstom knjige.

Lijepa ćud je bogatstvo bez ikakva troška, bogatstvo koje život čini mirnim i ugodnim, a čije odsustvo ispunjava život napetostima i gorčinom. Osjećaj zadovoljstva vlastitim životom, kada govorimo o braku, uveliko ovisi o lijepoj ćudi supružnika. Zahvaljujući lijepoj ćudi, žena i muž će svakim danom osjećati sve veću međusobnu bliskost.[1] Jedno od obilježja onih porodica koje su predmetom posebne naklonosti Božije, jest upravo lijepa ćud.[2]

Dovoljno je imati na umu da je lijepa ćud mjera kojom se mjeri čovjekovo vjerovanje (iman). Da bismo znali u kojoj mjeri se krećemo stazom ispunjenja svrhe svoga postojanja i koliko smo se tome cilju približili, moramo za to imati neku mjeru i kriterij. Jedan od glavnih kriterija kojim smo u stanju vrednovati savršenost ili nepotpunost svoga vjerovanja sigurno je lijepa ćud. Vjernik je blage naravi, a najpreča pozornica iskazivanja te blagosti je porodično okruženje.[3 Ako bismo pogledali vjernikovu “knjigu djela”,  prvo što bismo primijetili svakako bi bila lijepa ćud.[8]

Ova osobina ima tako učinkovito djelovanje u čovjekovom vjerovanju da se u poslaničkoj tradiciji označava kao pola vjere.[4] Čovjek lijepe ćudi je poput onoga koji dane provodi u postu, a noći u klanjanju.[5] Osoba koja ostaje mirna pred stvarima i dešavanjima protivnim njezinoj želji i koju to ne dovodi u stanje ljutnje i uznemirenosti, poput je osobe koja se sa sabljom u ruci i dan i noć bori protiv neprijatelja Božijih, a teško onome ko je loše ćudi – to je onaj koji je sebi uskratio dobro ovoga i budućeg svijeta![6]

Uspješan može biti samo onaj život kojim se razumno i razborito upravlja, a za razumno upravljanje potrebna je razumna osoba. A, ako hoćemo mjeriti svoju razumnost i razboritost, lijepa ćud je jedna od najboljih mjera.

Lijepa ćud je jedna od osobina stanovnika Dženneta, zahvaljujući kojoj čovjek još na ovome svijetu osjeti kako njegov život miriše džennetskim mirisom. Loša ili ružna ćud je osobina stanovnika Džehennema, pa ljudi loše ćudi, ustvari, i na ovom svijetu žive u vatri nesloge i sukobljavanja. Stoga nam i Božiji Poslanik ukazuje na ovu činjenicu.[7]

Lijepa ćud ne samo da uljepšava i ugodnijim čini život naš na ovome svijetu, nego polučuje i praštanje naših grijeha i omogućava nam boravak u Džennetu na budućem svijetu.Najbliži Božijem Poslaniku na Sudnjem danu bit će oni koji su na ovom svijetu imali najljepšu ćud i bili najbolji prema svojoj čeljadi.[8]

Toga dana Bog Uzvišeni će osloboditi patnje one koji su na ovome svijetu imali lijepu ćud.

I, zaista, zašto mislimo da kuću lijepom i ugodnom za život čine lijepi zidovi, prozori, vrata, pokućstvo i druge materijalne stvari? Kuću ugodnijom čine lijepe ćudi njenih stanovnika. Zamislimo veliku, lijepu i savršeno opremljenu kuću u najljepšem dijelu grada, kuću u kojoj je trpeza uvijek puna najukusnijih jela i delicija, ali ljudi koji žive u toj kući ne ophode se lijepo jedni prema drugima, stalno se svađaju i oko najbezazlenije stvari i svi su uvijek namršteni. I najmanji pokret u toj kući koji se ne sviđa jednom od ukućana biva povodom za prepirke i beskrajne svađe, viku i galamu. Može li veličina, ljepota i luksuzna opremljenost ove kuće učiniti da njezino ozračje bude podnošljivim za ukućane? A sad zamislimo skromnu kućicu na periferiji, u neuglednoj mahali, kuću sa oskudnim pokućstvom i još oskudnijom trpezom, ali u kojoj se ukućani međusobno lijepo ophode, njihovi pogledi su uvijek puni ljubavi milosti, a prepirka, ljutnja i svađa su im potpuno nepoznati. Mogu li ekonomski problemi oduzeti ukućanima ove kuće osjećaj ugodnosti što imaju jedni druge? Naprotiv, ako se u ovoj kući i pojavi povod za raspravu i netrpeljivost, lijepa ćud ukućana ne dozvoljava da se oni razviju.

U velikoj smo zabludi ako mislimo da osjećaj sreće i zadovoljstva kod svoga bračnog druga možemo razviti novcem i materijalnim dobrima. Najbolji način da svog životnog saputnika učinimo sretnim i zadovoljnim jest lijepa ćud. Stoga, neka oni koji ne raspolažu velikim imetkom ne tuguju zbog toga, jer lijepa ćud je bogatstvo veliko koje se novcem ne može kupiti. Osim toga, Bog Uzvišeni povećat će nafaku onima koji lijepu ćud imaju, a umanjiti onima koji su prijeke naravi i ružne ćudi.

Ako želimo svoju suprugu ili svoga supruga učiniti svojim pravim saputnikom, moramo se ukrasiti lijepom ćudi. Bez lijepe ćudi, koja je saputnik najbolji, ne možemo nikoga učiniti svojim istinskim saputnikom, jer čak najbliži srodnici izbjegavaju čovjeka koji ima prijeku narav i lošu ćud, a drugi ljudi ne žele s njim uspostaviti odnos i prijateljstvo, te njegovi prijatelji uvidjevši njegovu ćud postaju njegovim neprijateljima. I, ne samo da ga drugi napuštaju, već je takav čovjek i sam sobom nezadovoljan, i samome sebi „težak“, a život mu je uvijek ispunjen bolom i tugom.

Ni Bog Uzvišeni nema posebnu naklonost prema čovjeku loše ćudi. Koliko god ibadet činio, Bog Uzvišeni neće biti njime zadovoljan.


[1] Božiji Poslanik je rekao: „Lijepa ćud učvršćuje vezu prijateljstva.“ Tuhafu-l-‘ukul, str. 45; Hazreti Alija je rekao: „Ko ima lijepu ćud, imat će mnogo onih koji ga vole, i srca će se s njim zbližiti.“ Gureru-l-hikem, str. 255.

[2]Božiji Poslanik je rekao: “Kad Bog nekoj porodici želi dobro, onda skladan život i lijepu ćud učini opskrbom njezinom.” Biharu-lenvar, sv. 68, str. 394.

[3] Božiji Poslanik je rekao: „Najbolja osoba u pogledu vjerovanja je ona koja je najljepše ćudi i najmilostivija prema svojoj porodici, a ja sam doista najmilostiviji prema porodici svojoj.“ Vesailu-š-šia, sv. 12, str. 153.

[4] Božiji Poslanik je rekao: „Lijepa ćud je pola vjere.“ El-Hisal, sv. 1, str. 30.

[5] Božiji Poslanik je rekao: „Nagrada kojom će biti nagrađen čovjek lijepe ćudi je nagrada onog ko danju posti, a noću klanja.“ El-Kafi, sv. 3, str. 100.

[6] Božiji Poslanik je rekao: „Od Gospodara svjetova došao mi je melek Džibril noseći ovu poruku: ‘O Muhamede! Čuvaj svoju lijepu ćud, jer loša ćud zaista uskraćuje čovjeku dobro ovoga i budućeg svijeta.'“ Poslanik je potom (prisutnima) kazao: „ Znajte da mi je najsličniji onaj od vas čija je ćud slična mojoj.“

El-Amali Šejh Saduk, str. 344.

[7] Od Božijeg Poslanika prenose se ove riječi: „Budite lijepe ćudi, jer osobe s takvom ćudi sigurno će u Džennet ući, i klonite se loše ćudi jer takvi će sigurno u Džehennemu skončati.“ ‘Ujunu ahbari-r-Rida, sv. 1, str. 34.

[8] Božiji Poslanik je rekao: „Najbliži meni na Sudnjem danu bit će oni od vas koji su na ovome svijetu imali ljepšu ćud i bili bolji prema čeljadi svojoj.“ ‘Ujunu ahbari-r-Rida, sv. 1, str. 21.