DEVETI KORAK
Osnovni smisao bračnog života je u ljubavlju izgrađenom odnosu dvoje ljudi koji zajedno koračaju stazom svakovrsnog napretka i usavršavanja na ovom svijetu. Čovjek napreduje u onoj mjeri u kojoj otklanja vlastite nedostatke i ispravlja mahane. Na ovome putu veliku prepreku možemo imati u vlastitom nemaru i neznanju, te spoznavanje vlastitih nedostataka predstavlja jedan od najkorisnijih spoznaja na ovome svijetu. No, čovjek makar se i trudio često nije u stanju sagledati i uvidjeti sve svoje propuste, greške i nedostatke. Zajednički život između ostalog, može u tome biti od velike koristi. Život sa drugom osobom omogućuje nam da u traganju za vlastitim nedostacima imamo iskrenog pomagača. Priroda bračnog života je takva da muž i žena imaju priliku jedno drugom pomoći u otklanjanju nedostataka. Naravno, to je moguće samo ako zaista prihvataju kritike i ako su voljni da je čuju. Žena i muž koji na lijep način jedno drugo podsjete i upozore na greške i nedostatke, time ustvari jedno drugome pokazuju ljubav.
Ipak, svjedoci smo da u mnogim porodicama ne stanuje kultura konstruktivne kritike. Zašto? Jedan od glavnih razloga svakako je pogrešno viđenje i razumijevanje kritike kao takve. Kritiku, nažalost rijetko smatramo konstruktivnim prijateljskim saputnikom na putu postizanja same svrhe vlastitog postojanja. Dapače, nju obično razumijevamo sredstvom omalovažavanja i destruiranja ličnosti. To posebno ako se radi o bračnom drugu. Zbog takvog razumijevanja dolazimo u situaciju da prešućujemo mahane kako ne bismo i sami bili izvrgnuti kritici.
Ne treba zaboraviti da i sam način na koji ljudi kritiziraju vrlo često jeste uzrokom spomenutog pogleda na kritiku kao sredstvo destrukcije ličnosti drugoga.
Nekoliko napomena u vezi s načinom kritiziranja.
Ako ne uspijemo svoju kritiku prenijeti na adekvatan i ispravan način, ona će prouzrokovati nove ozbiljne probleme u bračnom životu. Zato je bitno obratiti pažnju na nekoliko stvari:
- Vrijeme
Najbolje vrijeme za kritiku koju namjeravamo uputiti svome bračnom drugu je ono u kojem ju je on (ona) mentalno, psihički i emocionalno spreman (spremna) čuti. Ne možemo, naprimjer, očekivati učinak kritičkog zapažanja koje izneseno supruzi ili suprugu kada se umoran/a vratio/la s puta ili kada znamo da je zbog određenog problema zabrinut, nervozan/a i slično. Bolje je nekada odgoditi kritiku i na nekoliko sedmica pa čak i nekoliko mjeseci da bismo našli pogodan trenutak.
Naravno, taj period ćemo iskoristiti da utječemo na osobu da spremnija dočeka kritiku.
- Mjesto
Ako svojim kritikama hoćete polučiti pozitivne promjene kod svoga muža/žene, onda ih ne iznosite u društvu, jer ljudi većinom vrlo negativno reagiraju kada ih se kritizira pred drugima. To važi čak i za one osobe koje inače rado prihvataju kritiku i od svojih bližnjih prijatelja je očekuju ali ne pred drugima.
Neke osobe zaista pod izgovorom kritike ustvari liječe svoje komplekse, tako što kritiziraju osobu u društvu kako bi je ponizili pred drugima.
- Jezik
Ako kritiku smatramo izazovom dobrohotnosti prema svome suparniku onda ona mora biti praćena blagošću prijateljskim tonom i lijepim riječima. U suprotnom kritike neće postići svoj cilj. Ljudi ponekad kritiku izražavaju korećim jezikom i tonom što će umjesto kvalitativne promjene na bolje u osobi izazvati revolt i ljutnju, a možda i tvrdoglavi prkos koji će prouzrokovati da ostane pri svojim greškama.
- Indirektna kritika
Koliko god je to moguće kritika treba biti indirektna. Ako je jučer naš muž (žena) u određenoj situaciji dobro postupio, a danas u sličnoj situaciji postupio loše, onda je mnogo bolje podsjetiti na jučerašnju situaciju, nego ukazati na današnju grešku.
- Mjera
Ukoliko stalno insistiramo na kritikama naš partner će pomisliti kako smo mi ustvari čangrizava osoba koja u drugome samo traži mahanu i nedostatke. To neprestano kritizerstvo ne može imati učinak zdrave i konstruktivne, ljubavlju praćene kritike.
- Spominjanje vrlina uz nedostatke
U drugoj osobi trebamo istovremeno gledati i njene vrline i mahane, te ukazivati i na jedne i na druge. Ako, pak, zanemarimo isticanje vrlina i dobrih osobina te osobe, naše kritike će vremenom postati potpuno nedjelotvorne. Dakle, zdrava kritika treba uvijek biti praćena i pohvalama za lijepe osobine i postupke.
- Oblik kritike
Nije potrebno da kritika uvijek bude u verbalnom obliku. Nekada možemo svom životnom saputniku napisati pismo, ili poslati poruku, a posebno je važno nastojati kritiku pretočiti u vlastiti postupak.
Naprimjer, ako je supruga (ili suprug) ljuta i nervozna, pa nam se zbog toga obrati povišenim tonom, mi trebamo odgovoriti blago i smireno i na taj način joj staviti do znanja kako njeno ophođenje nije lijepo.
- Nijet – namjera
Kritika mora imati samo jedan cilj i motivaciju – otklanjanje nedostataka kod osobe. Ako pak nalazimo mahanu i nedostatke svome bračnom drugu da bismo ih iskoristili kada nam zatrebaju, tj. prigovoriti kada dođemo u konfliktnu situaciju, time ćemo nenadoknadivo destruktivno djelovati na vlastitu duhovnu fizionomiju i razvoj, a uz to i pokvariti odnose s tom osobom.
- Čuvanje (poštivanje) privatnosti
Kritiku na račun neke osobe treba uputiti samo njoj i nikome više. U suprotnom, bit će to vid ogovaranja, čak i iskazivanja svojevrsnog neprijateljstva prema toj osobi. Ne tragaj za tuđim mahanama.
Kritika ne znači uzeti lupu i tragati za mahanama našeg bračnog druga. Takvo ponašanje je po sebi velika mahana, a i destruktivno utječe na uzajamnu ljubav supružnika.
Ovdje treba naglasiti razliku između zdrave kritike i kuđenja (traženja i isticanja tuđih mahana). U prvom slučaju u uobičajenoj komunikaciji i odnosima s drugom osobom uočimo neku njenu mahanu ili propust pa joj na to ukažemo; a u drugom stalno pratimo šta neko radi i govori da bismo mu pronašli neku mahanu i predbacili mu zbog nje.
- Kako biti spreman čuti i prihvatiti kritiku?
Odgovor na ovo pitanje već je djelimično dat u onome što smo do sada kazali, s tim što smatramo da je potrebno obratiti pažnju i na sljedeće:
- Neka uzajamna kritika bude jedna od tema vaših razgovora. Ukoliko se dogovorite da s vremena na vrijeme sjednete i porazgovarate o stvarima koje biste korigirali u ponašanju vašeg bračnog druga, to će vas učiniti spremnijim da saslušate i prihvatite kritike. Naravno, pri tome se trebate pridržavati pravila razgovora.
- Prvo kritikujte sebe, pa onda ženu (muža), tj. budite samokritični i ukažite na vlastite propuste i nedostatke u svom ponašanju. Vaša samokritičnost stvorit će kod bračnog druga plodno tlo za primanje kritike. Ovo je vrlo važan psihološki momenat. Jedan od razloga neprihvatanja kritike je u tome što strana koja se kritizira misli da će prihvatanjem kritike biti manje vrijednom i poniženom. No, kada prvo kritiku uputimo na vlastiti račun ta se prepreka može ukloniti. Učinkovitost kritike će samokritičnim postupkom zasigurno biti udvostručena.
- Nastojmo se sami pridržavati onoga što očekujemo od svoje žene (muža) tj. uskladiti svoja djela sa onim što govorimo. U Kur'anu časnom se kaže: „O vjernici zašto jedno govorite, a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!“ (Kur'an, Saf, 2-3) „Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete? (Kur'an, Al-Baqara, 44)
- To će umnogome utjecati na ponašanje ljudi koji nas okružuju, napose našeg bračnog druga.
- Veoma je važno da prije upućivanja kritike napravimo adekvatan uvod, to da svom partneru stavimo do znanja da imamo najbolje namjere, da samo hoćemo da mu (joj) pomognemo da bude bolja osoba i usavršava se i napreduje na najbolji način. Osim toga zatražimo od nje (njega) da nam kaže jesmo li možda mi doprinjeli takvom njegovom ponašanju. Na kraju zahvalimo se što nas je saslušala i stavimo joj (mu) do znanja kako nam je stalo do nje (njega).