Ružo moja dopusti da ti zagrlim srce. Približi se još malo, da ti šapnem nešto…još tiše..čuješ li me? Sjećaš se da smo pričale..o predaji. Ne mislim na odustajanje, već na predaju, prepuštanje. Njemu. Svemogućem. Tvom Vlasniku.
Sada ti šapćem o onome što dolazi nakon te predaje…o lijepom mišljenju o tvom Gospodaru.
Nakon što pustiš…ne ostane praznina, koje si se možda bojala. Ostane prostor. I u tom prostoru počne se rađati nešto tiho, ali snažno: lijepo mišljenje o Gospodaru.
To nije uvjerenje koje se nauči napamet. To je osjećaj koji se dogodi kad shvatiš da nisi slomljena zato što te boli, nego da si živa jer još osjećaš.
Lijepo mišljenje o Gospodaru počinje onda kada prestaneš mjeriti Njegovu dobrotu po brzini odgovora. Kad prestaneš govoriti: “Zašto još nije?” i počneš šaptati: “Znam da dolazi onda kada će biti najčistije za mene.”
To je trenutak kad shvatiš da te On ne zadržava: On te čuva.
Jer ono što dolazi prerano, često dođe s teretom koji srce ne može nositi. A ono što dolazi u Njegovo vrijeme, dolazi kao smiraj, ne kao borba.
Lijepo mišljenje o Gospodaru znači vjerovati da te vidi i onda kad ti se čini da si zaboravljena. Zna gdje si stala. Zna šta si prešutjela. Zna koliko si puta rekla “dobro sam” dok ti se unutra lomilo.
I baš zato…On ne kasni. On nikada ne kasni. Čuj još jednom ovo: On nikada ne kasni.
Nekad ti uzme ono za šta si mislila da je spas, da bi ti dao mir. Nekad ti ne da ono što želiš, jer vidi kako bi te to promijenilo na način koji te boli. A nekad ti samo daje vrijeme da narasteš, omekšaš, ojačaš.
Lijepo mišljenje o Njemu znači vjerovati da ništa od toga nije kazna.
To je briga.
To je ruka koja te drži i kad je ne vidiš. To je pogled koji te ne osuđuje ni kad sama sebe osuđuješ.
Znaš, mila moja… kad počneš lijepo misliti o Gospodaru, prestaneš se bojati budućnosti. Ne zato što znaš šta dolazi, nego zato što znaš Ko dolazi s tobom.
I tada se u srcu dogodi nešto nježno: počnu nestajati pitanja “zašto baš ja?” a rađa se tiha sigurnost: “Ako je došlo do mene, znači da imam snagu da kroz to prođem.”
Lijepo mišljenje o Gospodaru nije naivnost. To je najdublja mudrost duše.
To je kada kažeš: “Ne znam kako, ali znam da će biti dobro.” “Ne vidim put, ali znam da me kroz maglu vodi Onaj koji vidi sve.”
I tada se tvoja dova mijenja. Više ne moliš da se stvari poprave već moliš da ti srce ostane mirno dok se slažu.
I vjeruj… kad tako misliš o Gospodaru, život počne odgovarati nježnošću. Ljudi dolaze mekši. Situacije se raspetljavaju tiše. A ti postaješ ona koja ne trči za životom, nego smireno dobija život.
Zato, mila moja, kad te uhvati sumnja, sjeti se ovoga: Gospodar te nikada ne vodi putem koji ti nije potreban. I ništa što te mimoiđe nije bilo tvoje. Ništa što ti dođe nije došlo bez razloga.
Lijepo mišljenje o Njemu je svjetlo koje se pali iznutra. I kad se jednom upali, tama više nema gdje da se sakrije.
Zato večeras, prije sna, samo reci tiho: „Gospodaru, učim da Ti vjerujem. I ako još uvijek učim budi Nježan prema mom srcu.“
To je dovoljno.
A ja ću ti sljedeći put pisati o zahvalnosti koja ne zavisi od ishoda. O onoj tihoj radosti koja se rodi kad srce nauči da vidi dar i u čekanju.
Tu ću te čekati. Tiho. S ljubavlju.
Grli te tvoja Bahar.
Piše: Selma Topalović