Ružo moja…
Približi se još malo. Danas ti neću pričati o velikim čudima. Pričat ću ti o onim tihim, gotovo neprimjetnim trenucima u kojima se Allahova nježnost spusti na čovjeka, a da je često prepozna tek mnogo kasnije.
Mi ljudi često zamišljamo da Allahova milost dolazi samo kroz ono što smo dugo molili. Kroz otvorena vrata, ispunjene dove i dane u kojima se sve posloži baš onako kako smo željeli.
A znaš li da je Njegova nježnost često skrivena upravo u onome što nije bilo po tvojoj želji?
Koliko si puta tugovala zbog zatvorenih vrata, a kasnije shvatila da bi iza njih izgubila dio sebe?
Koliko si puta mislila da te Allah uskraćuje, a On te, zapravo, čuva?
To je Njegova nježnost.
Ona nije uvijek glasna. Ne dolazi uvijek u trenucima koje ćeš pamtiti cijeli život. Nekada se sakrije u odgođenom odgovoru, u susretu koji se nije dogodio, u planu koji se rasuo pred tvojim očima.
I baš tu, gdje si mislila da je kraj, Allah je možda započeo nešto ljepše.
Znaš, ružo moja, Allah je El-Latif – Onaj Koji je beskrajno blag i nježan prema Svojim robovima. Njegova nježnost nije prolazni osjećaj. Ona je Njegov način da vodi tvoje srce i onda kada ne vidiš put.
Možda si se nekada pitala zašto se nešto dogodilo baš tebi.
A možda ćeš jednog dana postaviti sasvim drugo pitanje.
Možda ćeš šapatom reći: “Gospodaru, od čega si me sve sačuvao, a da toga nikada nisam ni bila svjesna?”
Koliko je samo neispričanih priča u kojima te Allah zaštitio od ljudi koje si željela, od puteva kojima si krenula, od riječi koje si zamalo izgovorila i odluka koje bi te odvele daleko od tvog mira.
Mi vidimo trenutak. On vidi cijeli život….i ovdje zastani, udahni i osjeti…
I zato, kada ti nešto izmakne iz ruku, nemoj odmah pomisliti da si izgubila.
Možda te je Allah samo nježno sklonio od onoga što bi jednog dana slomilo tvoje srce.
Njegova nježnost nekada izgleda kao kašnjenje. Nekada kao promjena plana. Nekada kao suza koja te natjera da Mu se vratiš iskrenije nego ikada prije.
A nekada je osjetiš u sasvim običnom danu. U miru koji se spusti na tvoje srce bez posebnog razloga. U čovjeku koji se pojavi baš kada ti je trebala lijepa riječ. U snazi koju pronađeš iako si bila uvjerena da je više nemaš.
To nisu slučajnosti. To su tragovi Njegove blizine.
Zato nemoj čekati velika čuda da bi osjetila Allahovu nježnost.
Pogledaj koliko te je puta probudio u novo jutro. Koliko te je puta umirio kada nisi znala kako dalje. Koliko te je puta podigao nakon pada za koji si mislila da je posljednji.
Njegova nježnost nije samo u onome što ti daje. Ona je i u onome što od tebe udalji. I u onome što odgodi. I u onome što zamijeni nečim boljim, onda kada tvoje srce bude spremno da to prepozna.
Večeras, prije nego što zaspiš, pokušaj se sjetiti barem jednog trenutka u kojem si tek kasnije shvatila da je Allah znao bolje od tebe. Zahvali Mu i za ono što nije bilo po tvom planu. Možda je upravo tu bila Njegova najveća nježnost.
Vjeruj i onda kada ne razumiješ. Jer Allahova nježnost često stiže prije nego što je tvoje srce uspije prepoznati.
Grli te tvoja Bahar.
Piše: Selma Topalović