Ne smijemo zaboraviti da je ljudska obaveza, ali i obaveza koja proizlazi iz našega vjerskog odgoja to da nijednu ljubav ne ostavimo neuzvraćenu. Ako bismo se striktno pridržavali kur'anskoga naloga, na svaku ljubav bismo morali uzvratiti sa više ljubavi ili, ako ne možemo, bar istom mjerom. Dakle, svoju suprugu ili muža trebamo voljeti bar koliko i on nas, mada nam je dužnost da nastojimo dati više nego što primamo. Ako u tome i uspijemo, nema razloga za hvalisanje, ta tek smo izvršili jednu vjersku obavezu! Evo šta nam Kur'an poručuje:
„Kada pozdravom (tehijjet) pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite, jer će Allah za sve obračun tražiti.“ (En-Nisa, 86)
U komentaru ovoga ajeta autor tefsira Nemuneh kaže: „Riječ tehijjet derivirana je iz korijena hajat i znači ‘moliti za nečiji život’, bilo da tu svoju molitvu izgovorimo riječima ‘selamun alejk’ (mir Božiji tebi ili Bog ti dao zdravlje) ili riječima ‘hajakallah’ (Bog te poživio) ili pak u nekom drugom obliku. No, ova riječ uključuje i svaku vrstu ljubavi koju ljudi riječima izraze jedni drugima, a najočitiji primjer je upravo pozdravljanje. Nadalje, prema pojedinim komentarima, ali i predajama u vezi s ovim ajetom, da se zaključiti da riječ tehijjet možemo razumijevati i u širem značenju u kojem ona obuhvata ne samo govornu komunikaciju nego svaku vrstu dobročinstva koju u znak ljubavi činimo jedni drugima… Hazreti Hasanu je jedne prilike neka sluškinja poklonila cvijet, a on ju je odmah oslobodio ropstva. Pitali su ga za razlog njegova postupka, a on je odgovorio da je samo izvršio kur'anski nalog prema kojemu na dobro trebamo uzvratiti s više dobra, te je citirao ovaj kur'anski ajet.“ (Navedeno prema: Tefsir Nemuneh, sv. 4., str. 42.)
Štetočine za ljubav
Neki postupci i ponašanja supružnika uništavaju njihovu međusobnu ljubav. Jedno po ljubav najpogubnijih ponašanja jeste ono koje je praćeno nepoštovanjem ili ga implicira. Gdje nema poštovanja nema ni ljubavi. Ako svojim ponašanjem pokazujem nepoštovanje prema svojoj supruzi time joj stavljam do znanja da ona za mene ne predstavlja nikakvu vrijednost. Ovdje treba dodati još neke oblike ponašanja koje razaraju ljubav među ljudima, napose u porodici: osionost i grubost, svađe i rasprave, neumjesne šale, ismijavanje i podrugivanje, nazivanje pogrdnim imenima, vrijeđanje i psovanje. Prenosi se da je Haris ibn Awr jednom rekao hazreti Aliji: „O Zapovjedniče vjernika, ja vas tako mi Boga, volim!“ Hazreti Alija mu je na to odgovorio: „O Harise! Ako me voliš, onda ne pokazuj prema meni neprijateljstvo, ne poigravaj se sa mnom, ne raspravljaj sa mnom da bi se dokazao, ne ismijavaj me, ne umanjuj niti uvećavaj položaj moj!“
Božiji Poslanik je rekao: „Ne vrijeđajte i ne psujte jedni druge, jer to zaista među vas unosi neprijateljstvo.“