ČETVRTI KORAK (II dio)
Neki od manifestiranih vidova duhovnosti:
Prvo: Izvršavanje obligatnih dužnosti (farzova, vadžiba) i napuštanje zabranjenih (haram) djela
Budimo ustrajni i revnosni u izvršavanju vjerozakonskih obaveza i napuštanju svega što je zabranjeno. To je jedan od najvažnijih puteva jačanja duhovnosti.
Naravno, da bismo izvršavali propisano i klonili se onoga što je zabranjeno, moramo to i poznavati. Stoga, odvojimo jedan dio svoga životnog vijeka za upoznavanje tih propisa i svakako, njihovo revnosno izvršavanje. U najosnovnije propise i obligatne dužnosti spada namaz, obred čiji je značaj u islamskoj tradiciji posebno naglašen.
Nastojmo namaz obavljati odmah po nastupanju namaskog vremena kako bi Bog Uzvišeni ispunio duhovnošću naša bića.
Drugo: Držanje neophodne distance prema osobama koje nam nisu mahrem
Komunikacija i odnos između žena i muškaraca koji jedni drugima nisu mahrem mora biti u granicama vjerozakonskih normi. Ravnodušnost i nepažnja u ovoj sferi može imati veoma štetne posljedice. Ovdje posebno valja napomenuti da vjera uopće od nas ne traži da gajimo (lažno) povjerenje u svoju čvrstinu. Ne samo da ne smijemo biti odveć komotni i fleksibilni u toj komunikaciji, već je ponekad, ukoliko ne postoji osobita potreba, trebamo i izbjegavati. U razgovoru, također treba imati namjeru i držati se islamskoga edeba, nastojati da čak ni svojim glasom ili nekim gestom ne damo povoda drugoj osobi da se u njoj javi ona vrsta emocija koja budi strah i navodi ga na grijeh. Kur'an od žene, recimo traži da ne dopusti da zvuk njihovih ukrasa (halala i sl.) dopire do muškarca koji im nije mahrem. (Nur, 31.). Također, muškarcima se preporučuje da ne hodaju iza žena, kako ne bi posegnuli za prljavim pogledom. Osamljivanje sa osobom koja nam nije mahrem je velika šejtanova zamka kojom nas on lišava duhovnosti i čistote. Poslanik je kazao: „Kada god se muškarac osami sa ženom (koja mu nije mahrem) s njim je i šejtan.“
Treće: Dove i molitve; Kur'an i hadis
Pokušajmo svoje obaveze i vrijeme organizirati tako da se bar jednom sedmično možemo posvetiti traženju Božije blizine, učenjem dova, sudjelovanjem u zajedničkim vjerskim obredima. A na učvršćivanje duhovnog ozračja u domu i porodici sigurno veliki utjecaj imaju noćno bdijenje uz dobrovoljne namaze i iskrene dove.
Veoma važnu ulogu svakako ima i učenje Kur'ana, ali i promišljanje o značenju i porukama kur'anskih ajeta. To nam se propisuje i u samom Kur'anu, ali i u predajama Božijeg poslanika kao i u kazivanjima drugih duhovnih autoriteta i Bogu milih ljudi. Nadalje, iščitavanje i proučavanje hadisa, također, oživljava srca i snaži duhovnost.
Četvrto: Kontrolirana upotreba sredstava komuniciranja poput satelitskih TV mreža i interneta
Naravno da je nemoguće govoriti o potpunoj apstinenciji od sredstava masovnog komuniciranja kakvi su satelitske TV mreže i internet. Ipak, roditelji moraju imati na umu da se radi o maču sa dvije oštrice. Ponekad se ustvari samo zavaravamo kako je korištenje interneta neophodno u ovom vremenu, kako je našoj djeci nužno i informatičko opismenjavanje kao i okorištenje morem saznanja i informacija putem ovog medija. Nažalost, vrlo često je upravo odveć komotan pristup roditelja polučio veoma negativne destruktivne posljedice po porodiči život i po budućnost djece.
Peto: Zijareti – posjete časnim mjestima
Pri planiranju vikenda i godišnjeg odmora imamo na umu potrebu da svojoj porodici, napose djeci, omogućimo upoznavanje sa kulturnom tradicijom i naslijeđu sa posebnim akcentom na posjete brojnim džamijama, turbetima i mezarima znamenitih duhovnih ličnosti.
Šesto: Čitanje poučne literature
Redovito, svakodnevno ili bar jednom sedmično, čitajmo islamsku i drugu poučnu, moralno-didaktičku literaturu. Ovdje od posebne koristi može biti proučavanje životopisa Poslanika, Ehli bejta i drugih velikana islama i duhovnosti.
Sedmo: Pomaganje siromašnima
Pomoć siromašnima i onima kojima je pomoć potrebna trebalo bi biti jednim od glavnih dimenzija našeg svakodnevnog društvenog života koji zasigurno umnogome doprinosi snaženju duhovnosti u porodičnom ozračju. O posebnoj pažnji koja se ovom pitanju posvećuje u islamskoj kulturi govori i praksa poslanika i ehlibejtskih imama. Oni su uz namaz, post, učenje Kur'ana bili veoma osjetljivi na potrebe siromašnih i oskudnih, pomažući im svakodnevno. Ovdje treba podsjetiti da je najjače pomoći siromašnim i potrebitim rođacima, a onda i svima drugima. Poslanik je kazao: „Sve dok imaš rođake kojima je pomoć potrebna, ne trebaš udjeljivati drugima.“ Ne daj Bože da otac i majka žive u oskudici i neimaštini a njihov sin u izobilju i svekolikoj ugodi. Takav sin ne može okusiti slast duhovnosti.
Osmo: Dobročinstvo prema roditeljima
Neka iskazivanja poštovanja i pažnja prema roditeljima. Bez toga se ne mogu savladati stepenici duhovnoga napretka i usavršavanja.
Nema izgovora kojim bi se moglo opravdati nepoštovanje majke i oca. To važi čak i za one slučajeve u kojima su roditelji nepravedni, otvoreni protivnici Poslanika i njegova Ehli bejta ili čak i mnogobošci.
Neki misle da smrću roditelja prestaju i naše obaveze i dužnosti koje imamo prema njima. Međutim, čak i ona djeca koja su za njihovog života bila dobra, ako ih, nakon smrti zaborave, bit će uskraćena za duhovni napredak.
U temeljna načela dobročinstva prema roditeljima spada prije svega zahvalnost za njihov trud, poslušnost u svemu što Bog Uzvišeni smatra potrebnim, otvorena i pritajena dobrohotnost, pogled ispunjen ljubavlju, stalno prisjećanje na njih, poniznost pred njima, moljenje za njih i sl.
Sukladno islamskom učenju, dobročinstvo prema roditeljima polučuje plodove na ovom i budućem svijetu.
Deveto: Ljubav prema supruzi/suprugu i djeci
Među veoma važne faktore duhovnoga razvoja i njegovanja ljudske duše svakako je i ljubav i dobročinstvo prema bračnome drugu i djeci. Ovdje posebno mjesto imaju mala djeca. Ne zaboravimo da je igra sa malom djecom vrsta ibadeta koja nas na poseban način približava Bogu Uzvišenome. Naravno, trebamo svoju pažnju posvetiti i starijoj i odraslijoj djeci i sudjelovati i u njihovim igrama, ali potreba manje djece za igrom u kojoj će sudjelovati i njihovi roditelji je dosta izraženija, te im nikakva druga razonoda to ne može nadoknaditi. U životnoj praksi Božijeg poslanika lijepo ophođenje prema djeci i igra s djecom zauzimaju posebno mjesto.
Naš najdivniji uzor, plemeniti Poslanik je često običavao igrati se sa djecom i dopustiti im da sjede na njemu čak i dok bi se nalazio na sedždi.
Deseto: Izbjegavanje haram imetka
Sve što smo ovdje kazali o duhovnim temeljima porodice, bit će od koristi samo ako na našim trpezama nema haram zalogaja (ičega što je stečeno na nedozvoljen način).
Ovdje ćemo prepričati jedno kazivanje: Šerik ibn Ebi Šerik oštrouman učenjak i pravnik, došao je jedne prlike kod abasidskog halife Mehdija. Vidjevši ga, halifa mu je rekao: Moraš prihvatiti jedan od tri prijedloga – ili da budeš sudija, ili da mi podučavaš djecu, ili da jedan obrok skupa pojedemo. Šerik je na trenutak razmislio, pa rekao: Lakše mi je pojesti s tobom jedan obrok. Mehdi ga je namjestio do sebe, te naredio kuharu da mu pripremi najukusnija jela. Kuhar se okrenuo prema Mehdiju i rekao: Ovaj starac od danas nikad sreće neće imati… Kuhar je bio u pravu. Šerik je malo po malo prihvatio i posao sudije i učitelja. Jednom je kaže haznadar otezao s isplaćivanjem novca Šeriku, na što je ovaj prigovorio. Haznadar mu je odgovorio. Šta se buniš? Nisi mi prodao pšenicu pa da sam ti dužan novac! Šerik je na to kazao: Prodao sam ja ovoj vlasti nešto puno važnije – prodao sam svoju vjeru.