DVANAESTI KORAK
Jedan od glavnih stubova zajedničkog života svakako je uzajamno povjerenje. Ukoliko to povjerenje ne postoji, tj. ukoliko muž i žena ne vjeruju jedno drugome i gaje određenu sumnju prema riječima i ponašanjima onoga drugog, svaki njihov postupak ili svaka riječ koju upute jedno drugom može biti tumačena kroz prizmu sumnjičenja. U tom slučaju nema mira u kući ni zadovoljstva u životu.
Glavni faktor koji uništava uzajamno povjerenje je nesumnjivo laž. A kad se povjerenje izgubi, svaka izgovorena riječ se sluša „jednim uhom“ i svaki postupak se gleda „jednim okom“. A kad se povjerenje izgubi, onda ne vjerujemo jedno drugom makar i istinu govorili.
Ponekad to ode tako daleko da ni čvrsti dokazi u našu korist nisu u stanju zadobiti povjerenje druge osobe. Kad izgovorimo toliko laži da to postane naša kreativna osobina, život nam polahko gubi svaki smisao.
Kako je laž znak dvoličnosti i licemjerstva, otuda ona uzrokuje da gestovi ljubavi i pažnje – koji imaju vitalan značaj za svaki dah – gube svoju učinkovitost. Naime, ako smo skloni laži, naš bračni drug će i naše iskazivanje ljubavi i pažnje smatrati licemjernim i nestvarnim. Možda će neko kazati: Ali, ja sam više puta slagao svom bračnom drugu, no nema govora o licemjernom odnosu u našem braku. Takvoj osobi velimo: Prvo, laž je, ustvari, vrsta dvoličnosti, a drugo, ako se čovjek ne kloni laži kao verbalnog licemjerstva, vremenom će zapasti u stanje potpunog srčanog licemjerstva.
Jedan od razloga destruktivnosti laži jest i taj što se bračni drug kojeg smo slagali osjeća izdanim, jer laž i jeste jedna vrsta izdaje. Ne treba ni naglašavati koliko taj osjećaj prevarenosti i izdaje bračni život čini ranjivim i nesnošljivim.
Možda iskrenost ponekad može i mnogo koštati, ali je u svakom slučaju u njoj spas za čovjeka. S druge strane, laž ne samo da ne rješava problem već uništava i temelje našeg života.
Neki ljudi slažu da bi lahko zaobišli jedan problem. Boje se cijene koju trebaju platiti za iskrenost, zaboravljajući da laž, čak i kad bi riješila jedan problem, za sobom nosi čitav niz novih poteškoća.
Onda i čovjek ako hoće za svaku od tih novih teškoća smisliti po jednu novu laž, na koncu biva raskrinkan i osramoćen, jer lažljivac je sklon zaboravljanju i jednostavno nije u stanju međusobno uskladiti i prilagoditi sve svoje laži. Razotkrivenost i osramoćenost opet producira žaljenje i kajanje, ali kajanje od kojeg nema nikakve koristi, već samo štete.
Sa stanovišta islamskih predaja, neki grijesi su toliko ružni da je nemoguće da ih vjernik počini. Jedan od takvih grijeha je i laž, kao najprizemnija i ponižavajuća ljudska sklonost. Osim toga, sustezanje od laži je jedno od obilježja razumna čovjeka. Dalje, laž je u suprotnosti ne samo s vjerom i razumom, već i s čovječnosti, dok je iskrenost jedan od znakova čovječnosti.
Strah od posljedica iskrenosti izlječiv je vjerom u Boga, jer Bog je uistinu iskren. Što čovjek snažnije vjeruje u Boga, to ima veći motiv za iskrenost, makar ona bila i na njegovu štetu.
Plodovi laži
Ovdje ćemo spomenuti neke od plodova laži kako bismo i na taj način doprinijeli motivaciji za njezino izbjegavanje. U islamskome naučavanju spomenuti su brojni plodovi laži.
- Gubljenje ugleda i poštovanja
Kao što iskrenost donosi čovjeku ugled i dostojanstvo, tako i narušenost te osobine slabi njegov ugled i autoritet i stvara uvjete za čovjekovo poniženje. Rušenje zida poštovanja u porodičnom ozračju snažno ugrožava bračne zajednice. Naravno, laž ne donosi čovjeku samo gubitak poštovanja i ugleda kod ljudi, već i poniženje pred Bogom Uzvišenim i melecima Njegovim.
- Gubitak okusa vjerovanja
Već smo pisali da kušanje okusa duhovnosti može biti od velike koristi u suprotstavljanju onim pošastima i porocima koji su praćeni strastima i djelovanjem egoistične požude i materijalnog (tjelesnog) užitka. Ako čovjek ne okusi slast i ne osjeti užitak kušanja duhovnosti, neće biti u stanju lišiti se određenih materijalnih užitaka.
Osveta pruža užitak, tvrdoglavost je nešto u čemu ego uživa, sladostrašće nešto čemu ego teži, a ego se u stanju oholosti i nadmenosti osjeća velikim i značajnim. Ali, kada čovjek osjeti slast duhovnih užitaka, onda više neće biti privržen onim materijalnim, makar to njegov ego i tražio. Međutim, neke naše osobine i postupci mogu učiniti da izgubimo osjećaj za ljepotu i ugodnost vjere i duhovnosti. Jedna od stvari koje imaju takav užitak je i laž.
- Skretanje s puta istine
Lažljivac se neće zaustaviti samo na laži, već će ga ona odvući s puta Istine i odvesti u druge poroke, a jedan od tih poroka je i licemjerstvo.
- Siromaštvo
Ne može se živjeti bez uzimanja u obzir duhovnih tradicija i zakonitosti na kojima svijet počiva (a skladu s kojima svijet funkcionira) i koji su stalnog i nepromjenjivog karaktera.
Jedna od tih zakonitosti je i učinak naših postupaka i djela u našem životu. Ovdje ne govorimo o ahiretskim rezultatima naših djela, već o tome da svako naše ponašanje, svaka naša riječ još u životu na ovom svijetu polučuje određene rezultate i učinke. Laž je jedna od onih osobina koja još za života na ovom svijetu čovjeka vodi ka siromaštvu.