Sve je više mladih muslimanki koje iz ovog ili onog razloga skidaju svoje hidžabe. Masovno otkrivanje u posljednjih godinu dana primijetili su i oni koji obično ne primjećuju pokrivene žene, ma šta one radile. Za skidanje svog hidžaba i javno obznanjivanje istog putem TikToka ili Instagrama, mlada muslimanka u komentarima uglavnom dobije pohvalu i podršku. Napokon si slobodna, pišu joj njene dugogodišnje drugarice i poznanice.
Život je nemilosrdan i težak, to je svima apsolutno jasno, stoga je to što je neko odlučio skinuti svoju maramu individualna odluka koju ni na jedan način ne bi trebalo osuditi, niti ona na bilo koji način opisuje to kakva je ko vjernica.
Ovim tekstom želim da se pozabavim globalnim fenomenom: influenserkama, stranim kreatorkama i personama od javnog značaja koje svoje skidanje marame mladim ženama prezentuju kao jedini put i jedinu opciju pronalaska individualne slobode. Taj je narativ u javnom mnijenju sveprisutan i kao takav duboko štetan za mlade pokrivene djevojke, ali i muslimanke općenito.
I sama sam neko ko dosta svog vremena troši na društvenim mrežama. TikTok sam obrisala kada mi je algoritam iznova i iznova krenuo izbacivati djevojke koje na sva zvona glorifikuju svoj život poslije otkrivanja. Videozapisi su to koji imaju milione pregleda i stotine hiljada lajkova, i koliko god čudno zvučalo, postali su alati za pokolebavanje i sabotiranje religijskog identiteta muslimanki. Ovdje ne govorimo o sistemskim problemima s kojima se pokrivene žene svakodnevno susreću, kao što je manjak prilika ili, u nekim zemljama Evrope, nemogućnost sticanja visokog obrazovanja. Govorimo o nadrealnijim stvarima koje se teško mogu nazvati stvarnim egzistencijalnim problemima. Naprimjer, o neuklapanju pokrivene žene u estetske uzuse ljepote, o manjku pristojne odjeće u lancima poznatih brendova. Pokrivene žene, koje se kao i svaki drugi čovjek na zemlji bore sa svojim ličnim krizama i jedva s njima izlaze na kraj, na kraju napornog radnog dana uđu u Zaru i za sebe od kompletnog asortimana mogu pronaći – parfem.
Zanemarivanje žena koje se odlučuju za ovakav način oblačenja naprosto su sveprisutni. Međutim, problem postaje stvarniji i bolniji kada dođe iznutra, od njihovih vlastitih sestara. Govorim, dakle, o muslimankama koje se odluče otkriti poslije dugogodišnjeg nošenja hidžaba, a onda to krenu glorifikovati i dijeliti sa mnogobrojnom publikom žena koje su ih upravo zbog tog hidžaba i zapratile. Pokrivena djevojka, usred vlastitih svakodnevnih kriza, uzme telefon i sazna da je njena omiljena glamurozna kreatorka skinula hidžab i da joj je, navodno, baš ta odluka potpuno promijenila život. Mlada žena tako preko noći ostaje bez uzora i inspiracije, prepuštena uticajima koji joj podsvjesno poručuju da i ona, ako želi postići mir, sreću i konačni spokoj, mora skinuti svoju maramu.
Biti savremen čovjek izazovno je i nemilosrdno. Biti savremena žena još je izazovnije. Biti savremena pokrivena žena – e to je već nešto treće. Poseban oblik gradacije koji iz dana u dan testira vašu izdežljivost.
I sama sam pokrivena stoga zadržavam pravo da u ovom svjedočenju budem možda i suviše subjektivna. Unaprijed naglašavam da ne prihvatam mišljenja dobroćudnih teta koje se ne slažu sa mnom. Unaprijed naglašavam da ne prihvatam ni onu posebnu vrstu nježnosti koja uvijek dolazi u paketu s neželjenim savjetom. Hvala vam. Viši smisao i suštinu naših hidžaba mi poznajemo. Danas govorimo o nečemu drugom.
Dok se borimo s predrasudama i podsmjesima, s manjkom prilika, kako poslovnih tako i romantičnih s konstantnom izloženošću kritici i dobronamjernom savjetu za koji nismo pitale, na sve to pokrivene žene, naročito one mlade u formativnim godinama, gledaju kako se na društvenim mrežama, pod heštegovima poput #hijabofftrend, odvijaju trendovi koji podržavaju i podstiču pokrivenu ženu da i sama razmisli o tome: Vrijedi li se boriti?
Naravno da vrijedi. Dunjaluk je ono što nas povremeno neosporno uzme pod svoje. Zadrži nas i obeshrabri svojim sitnim nepravdama, tuđim pogledima, propuštenim prilikama i preispitivanjima. Međutim jasno je da je ahiret ono što je mnogo važnije, i svaka pokrivena, ali i otkrivena vjernica toga je svjesna.
Zato se ovim tekstom, ako uopće čitaju, najviše obraćam influenserkama.
Svaki čovjek na zemlji ima pravo na svoj izbor. Slobodna volja je esencija ljudskog bića, ali uz svaki naš izbor dolazi i doza odgovornosti.
Obratite pažnju na riječi kojima nešto predstavljate svojoj publici, na način na koji govorite, na ono što ostavljate između redova. Influensing nije samo dobiti besplatan paket osrednje šminke i promovisati ga na društvenim mrežama. Nekome ste uzor, nekome inspiracija i virtuelna prijateljica. Mlade vas žene gledaju dok doručkuju, dok se spremaju za školu, dok se vraćaju iz džamije, dok prolaze kroz najveće borbe o kojima ništa ne znate.
Ovo je tema za koju, za razliku od mojih prethodnih komentara i tekstova, nisam baš sigurna na to kakvu će recepciju dobiti. Nisam još nikoga čula da o ovome govori, a slagala bih kada bih rekla da mi neka vrsta motivacije ili naprosto osvrta na ovu temu nije bila potrebna. Možda iz potrebe da pomognem sama sebi i pišem o ovome, znajući da postoji još negdje pokrivena djevojka u nekoj vrsti krize kojoj će možda baš ovaj tekst pomoći.
Na gotovo svaki video u kojem se žena otkrije komentari se svedu na istu paradigmu: Ne treba osuđivati. Naravno da ne treba. Jasno je da ne znamo ničiju priču, ničiju borbu i ničiji odnos s Bogom.
Ovim tekstom želim da ukažem da treba biti oprezan u načinu na koji se neke stvari predstavljaju djevojčicama i djevojkama kojima vaša riječ, iz ko zna kojeg razloga, ipak znači. Iako nisam influenserka, onima koje ovo čitaju mogu reći barem ono što znam iz vlastitog iskustva: Marama me nije sputala ni u čemu. Upisala sam fakultet o kojem sam maštala. Putovala, ljetovala, pisala, režirala, družila se, bavila se sportom, vozila, zaljubljivala se i bila sretna. Bila sretna isto onoliko koliko bih bila i otkrivena, vjerovatno i više od toga. Pročitala isto onoliko knjiga koliko bih pročitala i da nisam pokrivena, vjerovatno i više od toga. Marama je dio mene. Dio mog vjerskog identiteta, ali i dio načina na koji se predstavljam svijetu. Ona upotpunjuje i moj stil i moje vjerovanje. Nije me spriječila ni u zabavi, ni u uspjehu, ni u sklapanju prijateljstava, ni u putovanjima, ni u čitanju knjiga, ni u tome da budem mlada žena koja se smije, griješi, zaljubljuje, radi, uči i ponekad nema pojma šta radi sa svojim životom. Moj je život otkako nosim hidžab, na stotinu različitih načina ispunjeniji nego ranije.
Ne divite se i ne pratite ničije živote. Svoj život glorifikujte, romantizujte i volite. Nemojte čekati da nešto sa sebe skinete kako biste sebi konačno dozvolile da živite. Ne treba vam drugačiji način odijevanja da biste bile sretnije, uspješnije, slobodnije, voljenije ili zanimljivije. Banalno je povjerovati da će se život magično popraviti promjenom onoga što nosimo na glavi, a još je banalnije takvu ideju putem svoje platforme servirati kao univerzalnu istinu.
Život ne počinje onog trenutka kada nešto skinemo, niti završava onog trenutka kada nešto stavimo na sebe.
Piše: Šejma Bešlić