Francuska, zemlja poznata po idealima slobode, jednakosti i bratstva, već decenijama vodi kampanju protiv vjerskih simbola – najčešće na štetu muslimanki. Dok francuski parlament razmatra potpunu zabranu nošenja marama na svim sportskim takmičenjima, postavlja se pitanje: “Gdje prestaje sekularizam, a počinje diskriminacija?”
Prijedlog zakona kojim bi se sportašicama zabranilo nošenje marama na svim sportskim događajima očekuje se da bude stavljen na glasanje u donjem domu francuskog parlamenta, nakon što je već odobren u gornjem domu, kojim dominira desničarska Republikanska grupa Senata.
Premijer François Bayrou navodno se distancirao od predloženog zakona, uprkos početnoj podršci , izjavivši: “Ne smijemo stigmatizirati naših devet miliona muslimanskih sunarodnjaka.” Ovo pitanje izazvalo je razdor u francuskoj vladi. Dok je ministrica obrazovanja Élisabeth Borne izrazila određene rezerve prema zabrani, ministar pravde Gérald Darmanin izjavio je da će podnijeti ostavku ako vlada ne podrži zakon.
Slične zabrane već su uvele pojedine francuske, sportske asocijacije. Nošenje hidžaba zabranjeno je na svim nivoima takmičenja u francuskom fudbalu, košarci i odbojci, uključujući i amaterski sport. Tokom Ljetnih olimpijskih igara 2024. godine, koje su održane u Parizu, sportistkinjama koje su nastupale za francuski nacionalni tim bilo je zabranjeno nošenje hidžaba.
Amnesty International, kao i druge organizacije za ljudska prava, saopćili su da ova zabrana krši ljudska prava muslimanki.
Međutim, još od 2004. godine zabrane koje se tiču načina odijevanja muslimanki proširile su se na mnoga područja javnog života u Francuskoj, ne samo na sport. U Francuskoj je nezakonito nositi pokrivala za lice, poput nikaba, u svim javnim prostorima, dok su hidžabi i abaye zabranjeni u državnim školama od 2023. godine.
Također, nekoliko lokalnih vlasti pokušalo je zabraniti burkini (vrstu kupaćeg kostima koja pokriva tijelo) na javnim plažama. Međutim, ti pokušaji su poništeni na francuskim sudovima. Ipak, burkini su i dalje zabranjeni u svim javnim bazenima u Francuskoj, a pokušaji grada Grenoblea da ukine tu zabranu srušeni su na sudu 2022. godine.
Kazne za kršenje zabrane nikaba i burkinija uključuju novčane kazne i obavezne kurseve o građanstvu. U prvoj godini nakon zabrane nikaba, 299 žena je kažnjeno novčanom kaznom zbog nošenja tog pokrivala.
Mobashra Tazamal, zamjenica direktora projekta Bridge Initiative na Univerzitetu Georgetown, istraživačkog projekta koji proučava islamofobiju, izjavila je da su zabrane hidžaba predlagane od strane stranaka širom političkog spektra u Francuskoj i da su postale siguran način za pridobijanje glasova. „U Francuskoj su zabrane hidžaba kao zrela voćka nadohvat ruke. Lako ih je razumjeti, birači ne moraju čitati nikakav zakon. Priča koja se promoviše jeste da je hidžab prijetnja nacionalnom identitetu ili sigurnosti. Lako ih je zagovarati bez suočavanja s političkim otporom. Iako je bilo protesta protiv zabrana od strane organizacija civilnog društva i pojedinaca, politički otpor je bio minimalan. Zabrane postaju sve apsurdnije kako vrijeme prolazi jer ne postoji politički organizovan glas koji im se suprotstavlja,” rekla je Tazamal.
Laicité – sekularizam ili alat za isključivanje?
Laïcité, francuski koncept sekularizma, koji podrazumijeva strogu odvojenost države i crkve, često se koristi kao opravdanje od strane francuskih političara koji žele ograničiti način odijevanja muslimanki. Trenutni nacrt zakona nosi naziv: “Prijedlog zakona o osiguranju poštivanja principa sekularizma u sportu”.
Zakon o laïcité-u je prvobitno bio zamišljen da obaveže francusku državu da ostane vjerski neutralna, istovremeno garantujući građanima slobodu vjere.
„Ovaj zakon je prvi put uveden 1905. godine i bio je vrlo progresivan za svoje vrijeme,” rekla je Rim-Sarah Alouane, pravna stručnjakinja sa Univerziteta Toulouse Capitole. „Država i državni službenici morali su biti vjerski neutralni, dok je sloboda vjere i savjesti građana bila zaštićena. Tek 1980-ih i 1990-ih ova liberalna vizija laïcité-a počinje da se mijenja i postaje neliberalno sredstvo usmjereno protiv određenih vjerskih manjina, posebno muslimana.”
Zakon o sekularizmu također znači da zakoni koji zabranjuju vjersku odjeću, poput zabrane abaye u školama, ostaju nejasni. „Zakon ne definiše šta je abaya – i zakon to ne može definisati,” kaže Alouane. „Odvojenost države i religije znači da zakonodavac ne može davati definicije vjerskih simbola, tako da nigdje nećete naći pravnu definiciju marame ili abaye.” Umjesto toga, dodaje ona, odgovornost je na direktorima škola da osiguraju poštivanje pravila, i to često bez ikakvih jasnih ili zvaničnih smjernica.
Vremenska linija zabrana hidžaba, nikaba i abaje u Francuskoj
2004 – Zabrana hidžaba u državnim školama
Francuski parlament usvaja zakon koji zabranjuje „upadljive vjerske simbole“ u državnim školama. Iako se zabrana odnosi na sve religijske simbole (poput jarmulki i križeva), najviše je pogodila muslimanske djevojke koje nose marame.
2007 – Zabrana hidžaba za državne službenike
Zakon je proširen na sve koji pružaju javne usluge, čime je zabranjeno nošenje hidžaba učiteljicama, policajkama, vatrogaskinjama i ostalim zaposlenicima u javnom sektoru.
2010 – Zabrana pokrivanja lica u javnim prostorima
Francuska postaje prva zemlja EU koja uvodi potpunu zabranu nikaba na javnim mjestima, uključujući parkove, ulice i javni prevoz. Žene i dalje smiju pokrivati lice u privatnim automobilima.
2014 – Zabrana hidžaba u fudbalu
Nakon što je FIFA ukinula svoju zabranu hidžaba, Francuski fudbalski savez uvodi sopstveno pravilo koje zabranjuje igračicama da nastupaju s hidžabom ili drugim vjerskim simbolima.
2016 – Poništene općinske zabrane burkinija
Najviši upravni sud Francuske, Conseil d’État, poništava zabrane nošenja kupaćeg kostima (burkinija) koje su ranije te godine uvedene u najmanje 15 gradova.
August 2023 – Zabrana abaja i thobova u školama
Abaje i thobovi – duga odjeća koju nose muškarci i žene u mnogim arapskim zemljama – zabranjeni su kao vjerski simboli u državnim školama.
Septembar 2023 – Zabrana sportskog hidžaba na Olimpijadi
Ministarstvo sporta objavljuje da francuskim sportistkinjama neće biti dozvoljeno da nose sportske hidžabe tokom takmičenja na Olimpijadi.
Francuska je, pod plaštom sekularizma, stvorila klimu u kojoj se muslimanke sve češće osjećaju isključeno i kažnjeno zbog svog identiteta. Umjesto da štiti slobodu, država sve više koristi zakon kao sredstvo kontrole i pritiska nad vjerskom pripadnošću. Borba za slobodu nošenja hidžaba u Francuskoj danas je simbol šire borbe za pravo na javnu prisutnost, dostojanstvo i jednakost – i postavlja ključno pitanje: “Može li slobodno društvo zaista biti slobodno, ako sloboda izbora ne vrijedi za sve?”