Piše: Maksida Agić
Svaki je čovjek u određenim životnim ciklusima više ili manje izložen stresnim situacijama.
Način na koji se s tim nosi ima veze sa dubokim uvjerenjima o tome kako se treba boriti sa životnim nedaćama ili pak sa mentalnom snagom koja pomaže da pojedinac napreduje.
Stres se stručno dugo i različito ispituje kao i njegovi efekti na ljudski organizam.
Berenhajmovi eksperimenti
Ipolit Berenhajm bio je profesor medicine koji je prvi javno iznio tvrdnju da se sugestija koju ljekar nameće pacijentu ostvaruje tako što se materijalizira kroz pacijentovu podsvijest.
Ovakva postavka ima veze sa kredibilitetom i autoritetom kojeg ljekar ima kod pacijenta, no takva se slika može aplicirati kroz bilo koju vrstu autoriteta kakvog ga pojedinac doživljava.
U svojoj knjizi on opisuje slučaj pacijenta oboljelog od paralize jezika, čija je dijagnoza bila takva da nije potrebovala nikakvu medicinsku terapiju.
Nakon što je pokušao različite vrste liječenja, ljekar je pacijentu objasnio kako je dobio najnoviji instrument kojim će ga sigurno izliječiti, te mu u usta stavio OBIČNI DŽEPNI TERMOMETAR!
No, pacijent je u svojoj mašti stvorio sliku instrumenta koji će mu donijeti spas, te je nakon samo nekoliko trenutaka vrisnuo od sreće, jer je ponovo mogao da pokreće svoj jezik!
Šta možemo naučiti iz ovog primjera?
- Da li je stvarnost koja nas okružuje, doista, istinita ili smo mi samo vođeni strahom?
- Da li je naše uvjerenje da nešto (ne)možemo, doista, tačno ili smo povjerovali onima koji žele da nas povrijede?
- Koje su norme kojima se priklanjamo kada uzimamo (nekoga) za autoritet?
- Vjerujemo li vlastitim sposobnostima?
- Vjerujemo li dragome Bogu Koji daje sve što imamo?
- (…)
Kako, dakle, nauka definira stres?
Postoji mnogo definicija stresa, ali, općenito stres podrazumijeva navikavanje na novu situaciju koja nam se dogodila. Radi se o emocionalnim i fizičkim reakcijama našeg tijela koje reaguju na specifičan način – preopterećenošću, frustracijom, strahom, blokadom, itd. Prisutni su različiti osjećaji, obično su visokog intenziteta pa je često teško emocije držati pod kontrolom. Taj osjećaj štete kojeg doživljavamo i koji može podrazumijevati plejadu različitih emocija, nerijetko je subjektivan.
Stoga, doživljaj stresa pokazatelj je da je pojedincu potrebno stručno vođenje. Naime, način na koji reagujemo na stresne situacije mogu biti pokazatelj da smo duboko traumirani i da nam je potrebna pomoć u procesiranju doživljaja ili događaja kojima smo svjedočili, a koji su oblikovali’ našu ličnost na način koji nam ne dozvoljava produktivan rast i razvoj.
Reagujemo li svi isto na stres?
Apsolutno ne! Naime, naša reakcija na stresni događaj skoro u potpunosti ovisi od naše ličnosti, uvjerenja, odgoja, dakle, od prethodnog iskustva kojem smo bili izloženi.
Djetinjstvo ima snažan utjecaj na oblikovanje naše ličnosti u mladosti i odraslom dobu, s obzirom na činjenicu da su prvi emocionalni utisci svoj pečat ‘udarili’ upravo u ovom periodu. No, često je i ono što se, površinski, čini kao sinhroniziriran odgoj, bez unutarnjih konflikata, zapravo, samo dimna zavjesa. To stoga što formiramo navike, pa tako i naviku da ‘slušamo’ autoritete.
Slijepo slijeđenje autoriteta u perspektivi može doprinijeti izostanku sposobnosti formiranja kritičkog mišljenja, pa i nizu drugih, po pojedinca negativnih osobina.
Može li stres biti dobar?
Osim što izvor stresa ne moraju biti samo traumatski izvori, stres svakako može podrazumijevati i svakodnevne, ‘sitne’ pojave: nedovoljno vremena za spremanje u školu, posao, gužva u saobraćaju, pa onda reguliranje potrebe za npr., hranom, raspoređivanje vremena i izdvajanje prioriteta i sl. Sve su to situacije koje mogu i sigurno utiču na funkcioniranje našeg tijela. Stres može poremetiti rad štitne žlijezde, nadbubrežne, srca, ‘razvaliti’ rad hormona općenito, u težim oblicima (ako treba biti teže od ovoga) dovodi do poremećaja sna, čak insomnije, poremećaja apetita – u obje krajnosti, itd.
No, u nekim studijama koje istražuju produktivnost u poslovnom svijetu navodi se kako male količine stresa mogu biti dobre za organizam jer time jačaju imunitet i otpornost na, potencijalno, veće neprilike.(!!!) No, u ovom slučaju naglasak je na male količine stresa, koji je kratkotrajan i epizodan. Sporadičan. Sve osim toga djeluje upravo suprotno na naš organizam.
Kako, onda da stres okrenemo u svoju korist?
Važno je donositi odluke vezane uz promjenu.
Naime, već samom odlukom o mijenjanju nečega što nam ne odgovara, našem umu poručujemo da će se dogoditi akcija. To je signal kojeg naše tijelo tumači u pozitivnom smislu.
- Planirati.
Plan nam pomaže da iskušamo vlastite domete, umjesto granica kojima smo do tog trenutka svjedočili.
- Okružiti se ljudima koji kvalitetno mogu doprinijeti našem razvoju.
Potrebno je spoznati šta nam je važno, trenirati samopouzdanje i autonomiju.
- Fizička aktivnost je važna karakteristika u procesu borbe sa stresom. Kako je bereket u kretanju, tako i naš um kroz taj proces stvara nove mentalne slike, stiče iskustvo kroz tijelo, razvija se i napreduje.
- Uvesti red u vlastiti život, na način koji pojedincu odgovara, a u svrhu produktivnosti.
- Pokušati se hraniti zdravo, no, opet, prilagoditi se vlastitom tijelu i njegovim potrebama.
- U ovom procesu iznimno je važno ići svojim tempom, onom brzinom koja neće izazvati unutarnje konflikte jer bi to, opet, podrazumijevalo – novi stres.
Zato je educiranje, aktivno slušanje, analiza, sinteza i evaluacija od ključnog značaja u stjecanju iskustva.
Dakle, detektovanje potrebe za promjenom, odluka da se ista pokrene, poštivanje vlastite ličnosti dajući objektivno sebi vremena i prostora za promjenu, pomoći sebi resursima u roditeljima, prijateljima – trenirati voljeti sebe naučivši šta podrazumijeva lični optimum.
Umjesto zaključka
Priča: Stvarna vrijednost prstena
Nekada davno, jedan je mladić došao učitelju i požalio mu se da se osjeća bezvrijedno, da mu je teško i tegobno sve sa čim se susreće. Kažu mi, veli, da sam nizašta, da ništa ne radim dobro, da sam nespretan i glupav. Kako se mogu popraviti? Šta mogu učiniti da me više cijene?
Učitelj mu je, i ne pogledavši ga, rekao:
- Momče, baš mi je žao. Ne mogu ti pomoći, budući da prvo moram riješiti svoj problem. Možda poslije…
Malo je zastao i dodao: kad bi ti meni pomogao, brže bih to riješio i možda bih ti onda mogao pomoći.
- V… vrlo rado, učitelju, oklijevao je mladić, osjećajući da je opet obezvrijeđen i da su njegove potrebe zapostavljene.
- Dobro, nastavio je učitelj. Skinuo je prsten koji je nosio na malom prstu lijeve ruke i pružajući ga mladiću rekao: “Uzmi konja koji je vani i odjaši do pijace. Trebam prodati ovaj prsten jer moram vratiti dug. Moraš za njega dobiti najbolju moguću cijenu i ne prihvataj manje od jednog zlatnika. Idi i što prije se vrati s tim novčićem.”
- Mladić je otišao na pijacu i stao nuditi prsten trgovcima koji su ga posmatrali sa zanimanjem dok im mladić nije rekao koliko traži za njega.
Kad mladić spomenu zlatnik, neki se počeše smijati, neki okretati glavu i samo je jedan starac bio dovoljno ljubazan da mu objasni da je zlatnik previše za jedan takav prsten. Neko mu je htio pomoći te mu ponudi srebrnjak i bakrenu posudicu, ali mladić je dobio upute da ne prihvata ništa manje od zlatnika, te ih odbi. Shrvan zbog neuspjeha, vrati se učitelju.
- Ne mogu dobiti to što tražiš, reče učitelju. Možda sam mogao dobiti dva ili tri srebrnjaka, ali sumnjam da ću ikoga zavarati u vezi s pravom vrijednošću prstena.
- To što si rekao veoma je važno, reče učitelj! Najprije moramo saznati pravu vrijednost prstena. Ponovo uzjaši i otiđi zlataru. Ko to može znati bolje od njega?! Reci mu da želiš prodati prsten i pitaj ga koliko ti može dati za njega. Ali, ma koliko ti nudio, nemoj mu ga prodati. Vrati se ovamo s prstenom.
- Mladić ode, zlatar pregleda prsten, izvaga ga i reče mladiću: Pedeset osam zlatnika. Znam da bismo za njega mogli dobiti i šezdeset, ali ako se učitelju žuri, onda toliko.
- Mladić je uzbuđeno odjurio učiteljevoj kući i rekao mu šta se dogodilo.
- Sjedi – rekao mu je učitelj. Ti si poput ovog prstena, pravi biser, vrijedan i jedinstven. I kao takvog može te procijeniti samo stručnjak. Zašto ideš kroz život želeći da neko nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost?!
Rekavši to, ponovo stavi prsten na prst lijeve ruke.
(narodna mudrost)
- Standardi/norme su pokazatelji kvalitete u svim aspektima života.
- Šta se dogodi kada npr., ‘ čorbu skuha osoba koja nema znanja za taj proces'…
Da rezimiramo:
- Podsjećajte sebe da vaše okruženje nema moć nad vama, vaše zdravlje je u vašim odlukama.
- Imajte na umu da je vjera (u svoj svojoj širini) kao sjeme bačeno u zemlju, te izrasta ono što ste posijali.
- Sve što radite je dova – molba te – sve što šaljemo to nam se i vraća.
- Sve (duhovne) bolesti nastaju u čovjekovom srcu (ako je taj organ zdrav, zdravi su i ostali dijelovi tijela).
- Naša je bol dokaz da smo živi i dokaz da nismo u sinhronicitetu sa sobom, pa s tim u vezi i pokazatelj da trebamo poduzeti akciju ka produktivnoj promjeni.
- To je onaj ‘upirući prst’ u naše lične razvojne teme, drugim riječima blagodat!
Stoga, važno je razumjeti da smo mi sami glavni akteri onoga što nam uzrokuje stres. Istina je da naša uvjerenja i percepcije ‘boje’ našu viziju svijeta.
Transformacijom vlastite ličnosti utičemo na ugao posmatranja stresa tako što upoznajemo sebe do tačke u kojoj možemo konstatovati da smo se zavoljeli sa svim sa čim smo došli na ovaj svijet. Trenirati se da prepoznajemo emocije koje nam ne služe, a afirmirati i njegovati one koje pomažu našem razvoju.
Spoznavati vlastite kapacitete, raditi na zrelosti naše ličnosti stabilizirajući i pozicionirajući se kroz svoje afinitete, potencijale i snove.
No, možda i najvažnije – ne zaboraviti igrati se!
Igra nam pomaže u formiranju unutarnjeg svijeta, svijeta emocija, te njihovom amortizovanju i uobličavanju u pragmatske okvire, kad to zatreba.
Jer, svako od nas posjeduje OBIČNI DŽEPNI TERMOMETAR!