Gošća novog izdanja Bahar podcasta je Amela Mustafić, mlada bh. pjesnikinja. Objavila je knjige poezije „Umiranje djetinjstva“ „Umiranje imena“ i „Mostovi i praznine“.
„Poezija se piše kao što se i živi dugo i mučno” istaknuo je jedan od najznačajnijih bh. pjesnika M. Mak Dizdar. Kako je pisati poeziju danas? Je li to baš mučan i dugotrajan posao?
Najveći broj Amelinih pjesama je u vidu poeme. Kada bismo ih ogolijevali, zagrebali bismo po ljudskim teškoćama međuratne i postratne savremenosti, po životnoj stvarnosti u stalnom „sukobu“ sa tradicionalnim vrijednostima, po bh porodici strogo utvrđenoj patrijarhalnim odnosima, tradiciji, povijesti i njenim shvatanjima života. Je li to sve ono što se živjelo u Amelinoj „izmišljenoj kući“?
U posljednjoj zbirci „Mostovi i praznine“ stihovi odišu samorefleksijom, putanjom, tranzicijom i analizom postratnog društva kroz četiri pjesničke cjeline. Četvrta cjelina Mostovi je zapravo sinteza prethodne tri. Da li postoje mostovi među nama, da li u tuđoj sreći vidimo i svoju?
Emisiju možete pogledati ovdje.
