Dostojanstvo je jedna od najuzvišenijih vrijednosti koju islam daruje čovjeku. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: “Mi smo sinovima Ademovim počast ukazali: dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i nad mnogima koje smo stvorili posebnu im prednost dali.” (El-Isra, 70).
Ovo dostojanstvo nije vezano za spol, rasu ili društveni status, već je urođeno svakom čovjeku. Ipak, u savremenom svijetu punom iskušenja, pritisaka i iskrivljenih vrijednosti, dostojanstvo muslimanke ima posebno mjesto i težinu.
Dostojanstvo muslimanke nije samo vanjski odraz kroz njeno odijevanje ili ponašanje, već duboka unutrašnja svijest o svojoj vrijednosti, svrsi i odnosu prema Stvoritelju. Ona zna da je u svom biću nositeljica emaneta: povjerenja koje obuhvata vjeru, porodicu, znanje i ulogu u zajednici. Upravo to je ono što je čini neovisnom o prolaznim modama, tuđim mišljenjima i površnim standardima koje društvo često nameće ženama.
Historija nam svjedoči da su muslimanke uvijek bile primjer dostojanstva i snage. Sjetimo se hazreti Hatidže, r.a., prve žene poslanika Muhammeda, a.s. Bila je uspješna, cijenjena i imućna trgovkinja, ali prije svega žena duboke vjere, plemenitosti i samopouzdanja. Njeno dostojanstvo nije ležalo u materijalnom, nego u tome da je znala ko je i kome pripada. Ili hazreti Aiše, r.a., učene i pronicljive, koja je bila autoritet u znanju i prenosila hadise generacijama poslije nje. One su bile žene koje nisu tražile potvrdu od ljudi, jer je njihovo dostojanstvo dolazilo iz sigurnosti u Allaha i vlastitu vrijednost.
U savremenom svijetu, muslimanka se često suočava s kontradiktornim porukama: da treba biti “slobodna” po tuđim mjerilima, da se oslobađa svoje vjere kako bi bila prihvaćena, da se uklopi u trendove čak i kada oni ruše njeno biće.
Međutim, istinska sloboda i dostojanstvo leže upravo u čuvanju svoje vjere i identiteta. Kada muslimanka svjesno bira da stavi hidžab, da govori s mjerom, da gradi svoj put kroz znanje i čestitost, ona ne gubi, već dobija. Ona postaje ogledalo unutrašnje snage i otpor površnom svijetu.
Dostojanstvo nije tvrdoća niti nepristupačnost. Ono je spoj samopouzdanja i blagosti, čvrstine i suosjećanja. Muslimanka čuva svoje dostojanstvo tako što se ne spušta na razinu uvreda i poniženja, već odgovara mudro i smireno. Ona zna da svaka njena riječ i svako njeno djelo odražavaju njen karakter i vjeru.
U porodici, dostojanstvo muslimanke je temelj ljubavi i poštovanja. Kada žena zna svoju vrijednost, ona odgaja djecu s osjećajem sigurnosti i samopoštovanja. U zajednici, ona svojim ponašanjem ruši predrasude, pokazuje da je moguće biti savremena i moderna, a istovremeno čvrsto ukorijenjena u vjeri. Na poslu, dostojanstvo muslimanke se ogleda u profesionalnosti, odgovornosti i radnoj etici, kroz koje osvjetljava ime svoje vjere.
Savremeni izazovi traže od muslimanke da bude svjesna da dostojanstvo nije nešto što joj društvo daje, nego što ona sama nosi. Društvo može pokušati da je omalovaži, da je predstavi kao potlačenu, ali kada ona zna svoju pravu vrijednost, nijedna etiketa je ne može uzdrmati. Dostojanstvo je u tome da ostane uspravna i smirena, bez obzira na tuđa mišljenja.
Na kraju, dostojanstvo muslimanke izvire iz njene povezanosti s Allahom. U sedždi, u tihoj dovi, u trenucima kad je sama sa sobom, ona obnavlja snagu i sigurnost. To dostojanstvo nije prolazno. Ono traje i nakon što se svjetla ugase i glasovi utihnu. Zato muslimanka zna da njena prava vrijednost nije u tome kako je drugi vide, već kako je Allah vidi.
Budi muslimanka koja čuva svoje dostojanstvo u svakom pogledu, u svakoj riječi i u svakom izboru. Tvoje dostojanstvo je tvoja snaga, tvoja zaštita i tvoj ukras. U svijetu koji često traži da budeš nešto drugo, ostani ono što jesi…dostojanstvena kćerka islama.