Digitalni prostor više nije samo mjesto razmjene informacija; to je prostor u kojem se oblikuju stavovi, grade međuljudski odnosi i kreira javno mišljenje.
Društvene mreže omogućile su svim pojedincima da u svakom trenutku postanu autori, komentatori i prenosioci informacija. Upravo zbog toga, pitanje digitalnog bontona ne može se posmatrati isključivo kao pitanje kulture komuniciranja, već i kao pitanje moralne odgovornosti. Za muslimanku, prisustvo u virtualnom prostoru nije odvojeno od njenog identiteta već je ono produžetak vrijednosti koje nastoji živjeti u svakodnevnom životu.
Islam ne poznaje podjelu na “stvarni” i “virtualni” moral. Etički principi koji uređuju međuljudske odnose jednako su obavezujući u džamiji, porodici, na radnom mjestu i na društvenim mrežama. U vremenu kada jedna objava može u nekoliko minuta doseći hiljade ljudi, odgovornost za napisanu riječ postaje veća nego ikada prije.
Kur'an nas podsjeća: O vjernici, ako vam pokvarenjak donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete. (El-Hudžurat, 6.)
Poruka navedenog ajeta danas dobija novu dimenziju. Živimo u vremenu u kojem se informacije šire brže nego što je moguće provjeriti da li njihova tačnost podliježe ispravnosti. Lažne vijesti, fotografije koje podliježu filterima, isječci izvučeni iz konteksta i senzacionalistički naslovi svakodnevno oblikuju percepciju javnosti. Klik na dugme “podijeli” često traje svega nekoliko sekundi, dok posljedice neprovjerene informacije mogu trajati godinama. Zato je provjera informacija jedna od najvažnijih digitalnih vrlina savremenog muslimana.
Međutim, odgovornost ne prestaje kod tačnosti informacija. Ona se odnosi i na način na koji govorimo o drugima. Savremeni digitalni prostor često nagrađuje provokaciju, ismijavanje i oštru polemiku. Što je sadržaj kontroverzniji, to je njegova vidljivost veća. Nasuprot tome, islam odgaja čovjeka da vrijednost riječi ne mjeri njihovom popularnošću, nego njihovom istinitošću i korisnošću.
Za muslimanku, društvene mreže mogu predstavljati mnogo više od prostora zabave. One mogu biti platforma za širenje korisnog znanja, afirmaciju porodičnih vrijednosti, humanitarni angažman i međusobno osnaživanje žena. Svaka edukativna objava, svaka riječ podrške ili inicijativa koja podstiče dobro može biti oblik trajne sadake.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko uputi na dobro, pripada mu nagrada kao i onome koji to dobro učini.” (Muslim)
Ovaj hadis podsjeća da digitalni prostor nije samo mjesto iskušenja, već i prostor prilike. Pitanje nije hoćemo li biti prisutni na društvenim mrežama, nego kakav ćemo trag iza sebe ostaviti.
Vjernik ne smije dopustiti da brzina komunikacije potisne promišljenost, niti da želja za vidljivošću nadvlada moralna načela.
Možda upravo zato najveći izazov digitalnog doba nije ovladati tehnologijom, nego sačuvati ahlak u prostoru koji nas svakodnevno iskušava da reagujemo brzo, površno i impulsivno. Islam nas, nasuprot tome, odgaja da budemo ljudi promišljene riječi, odgovornog djelovanja i lijepog karaktera bez obzira na to da li se nalazimo u stvarnom ili virtualnom svijetu.
Piše: Selma Topalović